Komentar: Riječko biciklističko čudo

Piše: John Clayton, Britanac koji živi u Rijeci 15 godina, komentira negativan stav koji Rijeka ima prema bicklizmu

Rijeka: Grad bez biciklističke kulture – Kako je došlo do ove paradoksalne situacije?

Rijeka se pokazala doista iznimnom, čak i čudesnom, budući da je jedini grad u Europi koji potpuno zanemaruje biciklizam kao prijevozno sredstvo. Biciklizam je u Europi prepoznat kao jeftin, zdrav i brz način kretanja, a sada je ključni dio svih modernih integriranih prometnih politika. Smanjuje gužve i poboljšava kvalitetu zraka, pa čak i oni koji ne voze bicikl imaju koristi. Nevjerojatno, Rijeka je sada gotovo sigurno jedini grad u Europi koji uopće ne nudi biciklizam. Ni jedan metar biciklističke staze! Čak ni jedan stalak za bicikl! Kako to može biti?

Možda gradska vlast ima problema s proračunom? Možda su prioriteti planiranja ostali zaglavljeni u automobilskoj utopiji iz 1960-ih? Je li Rijeka samo previše brdovita? Možda agresivni stav protiv biciklizma?

Otkrijte novu biciklističku rutu: Industrijskom baštinom Rijeke

Novac, brda ili antipatija: Zašto Rijeka ignorira biciklizam

Novac je naravno uvijek problem. Biciklističke staze nisu besplatne. Ali kako smo upravo izgradili najskuplju cestu u Hrvatskoj i gradimo autocestu do Žute Lokve, jasno je da ima dovoljno sredstava za cestovne projekte koji koštaju tisuće puta više od nekoliko biciklističkih staza. EU voli biciklističke projekte i shodno tome ima golemu hrpu novca na raspolaganju za iste. Rijeka je radije odbila takva sredstva nego učinila nešto za bicikliste. Pa se čini da novac nije problem.

“Rijeka je brdovita” čest je refren. To je svakako istina, to se ne može poreći. Kao rijetki riječki biciklist govorim iz iskustva. Međutim, bio sam u mnogim gradovima u Austriji, Švicarskoj, Sloveniji, Škotskoj itd. – svi su brdoviti, ali svi s mnogo više biciklista nego ovdje. Osim toga, s pojavom e-bicikala i skutera brda postaju sve manje značajna. Dakle, ovo zvuči kao opravdanje, a ne objašnjenje.

Antibiciklištički stav u infrastrukturi

Antibiciklistički stav? Za to sigurno postoje neki dokazi. Upravo smo izgradili dvije nove knjižnice, obnovili željeznički kolodvor, radimo na autobusnom kolodvoru, a sve to bez postolja za bicikle. Trebalo bi biti gotovo instinktivno postaviti stalke za bicikle dok ih gradite, a s obzirom na to koliko su blizu jedan drugome, dodajte kratku biciklističku stazu. Ali ne u Rijeci. Čini se da je namjerno ignorirati takve očigledno lake prilike.

Doznajte kojih je 5 najboljih gradova na svijetu za bicikliste

Jadrolinija i biciklizam

Međutim, pitam se je li slučajnost da je riječka Jadrolinija trajektna kompanija u Europi koja je najviše neprijateljska prema biciklistima. Diljem Europe bicikli su besplatni na trajektima, Jadrolinija je jedina trajektna kompanija koja bicikl naplaćuje koliko i putnik pješak. Jasno im je cilj iskorištavanje, a ne poticanje biciklista. Također su jedina tvrtka u Hrvatskoj koja zabranjuje bicikle na svojim katamaranima. U 2023. godini nabavljena su dva nova katamarana za plovidbu u Rijeci. Pretpostavili biste da bi nošenje bicikala bio uvjet postavljen tijekom nabave u ovo vrijeme klimatskih promjena. Naravno da nije. Međutim, kada je Jadrolinija nenamjerno kupila katamarane koji mogu prevoziti bicikle (identičan model nosi u Singapuru), svejedno su zabranili bicikle. Pitao sam zašto, ali nisam dobio nikakvo objašnjenje Jadrolinije.

Dakle, čini se da postoji antibiciklistički stav posebno u Rijeci.

Još jedna mogućnost je da se grad boji ići naprijed kad ima tako malo biciklista. Na to se može gledati kao na situaciju kokoš i jaje. Bez biciklista, grad ne želi graditi biciklističke staze; bez biciklističkih staza ljudi se boje voziti bicikl. Ali u gotovo svakom gradu u Europi gradska uprava je riskirala i odlučila biti jaje, ili kokoš? Kockanje se univerzalno isplatilo. S toliko uspješnih slučajeva rizik za Rijeku bio bi iznimno mali.

U Rijeci se prodaje dosta bicikala pa su građani već opremljeni i voljni voziti se. Vidi se puno male djece koja uče voziti bicikl, pa roditelji očito žele da im djeca voze bicikl. Ali jednom kad saznaju da za njih ne postoji sigurna prilika za vožnju sve dok, ironično, ne budu mogli priuštiti automobil da se sa svojim biciklom odvezu na neko sigurnije mjesto. Ovo djeci oduzima značajno sredstvo neovisnosti u kojem bi uživala gotovo bilo gdje drugdje u Europi. Rijeka se ponosi što je “prijatelj djece” i “zdravi grad”, no jesu li to samo slogani? ili nešto što bi trebalo poboljšati život građana?

Gorski kotar – 400 km neodoljive biciklističke avanture

Strategija Grada Rijeke 2020.-2027.: Cilj biciklističke staze – a stvarnost?

Iznenadilo me je da je 20 km biciklističke staze uvršteno kao cilj u Strategiju grada Rijeke 2020.-2027. Na moje pitanje tko je u upravi zaslužan da se to postigne, rečeno mi je da je za cijelu strategiju odgovoran gradonačelnik. Shvaćam da to znači da nitko nije odgovoran. S pozitivne strane, to barem znači da netko u gradskoj upravi zna da bicikli postoje, što je dobar početak, te da postoji previđeni plan koji samo čeka svoju provedbu.

Budućnost biciklizma u Rijeci

Ukratko, to možda nije čudo, ali prkosi logici. Europa i ostatak Hrvatske idu naprijed, a Rijeku ostavljaju iza sebe kao eklatantan autsajder. Biti drugačiji može biti dobra stvar, ali u ovom slučaju ne vidim nikakvu prednost. Moramo igrati nadoknađivanje. Budući da toliko zaostajemo, imamo prednost što smo u poziciji da učimo na greškama drugih i planiramo zdraviji, sigurniji, pristupačniji grad, s potrebama ljudi na prvom mjestu, bilo da hodaju, voze bicikl, autobusom, ili voziti.

“Ja sam 103-godišnja bivša liječnica, još uvijek radim i vozim bicikl. Ovo je moja tajna dugovječnosti…”