Razija Mujanović je sa svojih 202 cm bila najviša košarkašica na ovim prostorima.
Rođena je 1967. godine u Ratkovićima. Kada je došla u Tuzlu trenirati košarku, imala je 14 godina i 198 centimetara. Do 1990. godine igrala je u tuzlanskom Jedinstvu s kojim je 1989. godine osvojila Europsko prvenstvo. Kasnije je nosila dresove talijanskih i španjolskih klubova, da bi se 2009. godine, u 42. godini života, oprostila od profesionalne košarke.
Teško je izdvojiti najveće uspjehe i pobrojati sve nagrade, brojna europska i svjetska prvenstva, ali spomenimo Olimpijske igre u Seulu 1988. kada je s reprezentacijom Jugoslavije osvojila srebrnu medalju.
Razija Mujanović bila je toliko dominantna na terenu da su je navijači protivničkih klubova često pokušavali omesti, posebno uvredama na račun njenog izgleda. Ali mnogi bi muškarci dali sve da mogu dosegnuti njezine visine u svakom smislu.
Kritizirali su je da je muško, na što je jednom prilikom, dok je išla prema klupi, prigovorila treneru Mihajlu Vukoviću koji ju je kao tinejdžerku doveo u Tuzlu. On joj je odgovorio: “Ajde, Razo, boli te kurac”, i tako je nastala poznata anegdota.
– Što su me više provocirali, to sam bolje igrala – otkrila je Razija mnogo godina kasnije.
I dok je na terenu bila nedodirljiva, kod kuće je proživjela pakao. Kako prenose mediji, proslavljena košarkašica je u to vrijeme trpjela psihičko i fizičko nasilje od svog supruga, te je bila prisiljena podnijeti zahtjev za razvod. Ni drugi brak nije potrajao, ali ne zbog nasilja, već zbog nerazumijevanja.
Da je slavna Raza doista nepobjediva, svjedoči meč njenog života koji je uspjela dobiti. Prije nekog vremena dijagnosticiran joj je rak dojke, a o tom je razdoblju pričala ovako:
– Za dijagnozu je znala moja obitelj, osim roditelja. Umrli su i nikad nisu saznali za to. Jednostavno sam ih htio poštedjeti tog stresa, jer su već bili dovoljno stari i bolesni. Moja braća, moje sestre i njihove obitelji su znali i bili su mi velika podrška.
Kada su čuli za dijagnozu, tugovali su i plakali, ali u tim trenucima Razija ih je tješila riječima koje je često ponavljala u sebi.
– Kažem im: “Živa sam i zdrava, nećete me živu žaliti. Živjet ću, neću umrijeti, budite sigurni, borit ću se.” Jednostavno sam htjela sve to prebroditi i jednog dana reći – pobijedila sam i taj rak. Kad sam imao toliko pobjeda, dobila sam ovu.
Rugala joj se “Rečka” i Rvacka elita,u Srbiji nisam nikada čuo ništa loše o toj visokoj ženi Muslimanki iz Bosne.