Home Vijesti Kako je pandemijska 2020. godina progurala Hrvatsku prema vrhu ljestvice najsretnijih država...

Kako je pandemijska 2020. godina progurala Hrvatsku prema vrhu ljestvice najsretnijih država na Svijetu

637
0

Jučer je objavljeno novo izvješće o globalnoj ljestvici sreće za za 2020. godinu; rezultati su u najmanju ruku iznenađujući.

Izvješće o svjetskoj sreći publikacija je Ujedinjenih naroda koja sadrži kategorije poput ljestvice nacionalne sreće, temeljene na ocjenama ispitanika o vlastitom životu, izvješće također korelira s različitim čimbenicima (kvalitete) života.

Od ožujka 2021. Finska je četiri puta zaredom bila svrstana u najsretniju zemlju na svijetu. Izvješće se prvenstveno koristi podacima Gallupove svjetske ankete. Svako godišnje izvješće dostupno je javnosti za internet stranici World Happiness Report.  Urednici izvještaja za 2020. godinu su John F. Helliwell, Richard Layard, Jeffrey D. Sachs i Jan-Emmanuel De Neve. Pomoćnici urednika su Lara Aknin, Shun Wang i Haifang Huang.

Hrvatska je ukupno gledano u razdoblju 2018-2020. bila u prosjeku 60. najsretnija država na Svijetu, dok u prijašnjem izvješću za razdoblje 2016-2018. Hrvatska je u prosjeku bila 75. najsretnija država na Svijetu.  Od nama bliskih zemalja, Srbija je na 48. mjestu na ljestvici sreće,  Italija na 28. mjestu, Kosovo je na 33. mjestu, Slovenija na 29. mjestu, a iza Hrvatske je BiH na 64., Crna Gora na 70. Bugarska na 78. mjestu, Albanija na 94. i Sjeverna Makedonija na 94. mjestu.

Rezultat je dodatno iznenađujući kada pogledamo percepciju sreće na temelju telefonske ankete, tu je Hrvatska postignula visoko 23. mjesto. U izvješću se spominje negativan efekt pandemije na lošije rezultate mnogih država, što ne čudi s obzirom na dugoročne striktne restrikcije koje su bile prisutne u većini zemalja. Možemo protumačiti ove podatke činjenicom da je Hrvatska, kada stavimo u kontekstu ostalih europskih zemalja, u drugoj polovici 2020. godine imala manje restriktivne mjere, što se odrazilo i na sreću ispitanika. Drugo moguće objašnjenje je da se emigracijom smanjuje udio nezadovoljnih ispitanika, a oni koji ostaju, dobivaju doznake rodbine iz inozemstva i samim time imaju kvalitetniji život. Treći element je pozitivan utjecaj Europske unije u smislu financiranja socijalnih projekata, poboljšanja poslovnog okruženja, veće integracije s ostatkom Europe i transformacije ekonomije.

Ovi rezultati se mogu staviti u kontekstu globalnih trendova, unutarnjih društvenih okolnosti i same promjene mentaliteta, iz standardnog negativnog u poduzetni i pozitivni,  o čemu je nedavno pisao Paul Bradbury za portal Total Croatia. Pozitivne poduzetničke priče kao Infobip, Rimac Automobili ili Infinum, dokazuju da dolaze nove generacije koje imaju jednostavno drugačiji mindset od uobičajenog luzerskog “moj-san-je-biti-uhljeb” mentaliteta.

Jasno je da ove društvene promjene se dešavaju usprkos, a ne zahvaljujući politici, te i da će isto tako trebati desetljeća da Hrvatska bude u rangu prosjeka Europske unije po pitanju ukupne sreće, ali ne ostaje nam ništa drugo da odgojimo nove generacije na način da ne budu životni luzeri i pesimisti od mlade dobi, i da učine Hrvatsku kakvom-takvom normalnom zemljom.

Izvješće za 2020. godinu možete pročitati ovdje, a ono za 2019. godinu možete pročitati ovdje.

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here