Home Kolumne Dan planeta Zemlje: Koliko ste ekološki pismeni?

Dan planeta Zemlje: Koliko ste ekološki pismeni?

2168
0

Jeste li znali da je danas dan planeta zemlje? I to okrugla 50-a obljetnica. Dan koji se slavi od 1970 godine kada je po prvi put obilježen u Americi povodom izljevanja 16 milijuna nafte u Kaliforniji duž pjeskovite plaže Sante Barbare 1969. To izlijevanje je ostavilo katastrofalne posljedice po cijeli bio sustav područja uključujući i na čovjeka.

Naime, znanost i činjenice najglasnije i najhitnije no ikad ukazuju na uročno posljedičnu vezu između našeg neodrživog načina života, ekonomije zasnovane na konzumerizmu i nedostatka svijesti o direktnoj povezanosti čovjeka i prirode koja ga je stvorila i klimatskih promjena, potresa, požara, a konačno i epidemija koje su nas zadesile u posljednje vrijeme. Znanost upozorava, ako ne promijenimo način života od ovog trenutka može biti samo sve gore.

Zašto nam se ovo događa?

Primarno zbog nedostatka edukacije. Kako je ustanovljeno da je edukacija glavni momentum razvoja ekonomije i sila smanjenja ili povećanja nejednakosti među ljudima tako je i u duhovnom i kulturnom smislu također. Kad su mornari i ostali poklali cijelu populaciju ptice Dodo na otoku Mauricijusu u 17 stoljeću, nisu točno znali što čine. Ti mornari da su imali osnovnu naobrazbu, a i bolje uvjete rada gdje se njihovi šefovi nisu iživljavali nad njima sigurno bi imali više empatije razvijene za druga bića. Slična situacija je zadesila i inteligentnu pticu grabljivicu Caracara s Falklandskih otoka, koju su ljudi skoro istrijebili, ali na svu sreću oporavila se nastojanjima pojedinaca. To pak nije bilo u 17 stoljeću. To je bilo pred 20 godina.

Direktniji uzrok je konzumerizam potaknut neobrazovanošću. Ne želimo smrt polarnih medvjeda koji se drže za zadnji plutajući komad leda, ali ne uviđamo uzročno posljedičnu vezu između novog mobitela i para jeftinih traperica iz New Yorkera koji nam realno ne trebaju, koje svejedno odlučujemo kupiti zbog sjaja i statusa. Kupnje veće vrijednosti sebe u očima drugih. Na tom istom mobitelu ćemo kasnije plakati nad slikom tog medvjeda kako pada ničice na zemlju po posljednji put izgladnio.

Živimo u konzumerističkom raju gdje nam je sve dostupno, a para nemamo za puno toga. Oči su nam uvijek gladnije od želuca. No i ovo što imamo rabimo krivo, u prevelikim količinama i odnosimo se prema tome posve bahato.

Više obrazovanja à više svijesti o svijetu, sebi i svojim potrebama à više empatije i manje konzumerizma à racionalnije trošenje resursa i udovoljavanje potrebama

Pozadina našeg stila života?

Evo je. Gadno? Slažem se, ali to je naših ruku djelo pa bi trebali moći pogledati.

Ovo je vjerojatno rezultat običnog veselog piknika gdje su se dečki samo zezali i, šta sad, nisu pokupili sve s plaže. Mladi su, dajte, svi smo to radili.

Znate one dosadne plastične vezice kad se više ne mogu odvojiti pa ih iz frustracije bacimo na pod? E pa…

Kada nam vjetar otpuše vrećicu, a mi ju ne pokupimo jer: „Samo je jedna, di će ona napravit štetu.“

A ovo je kad se sve to „Ma to je samo jedna boca/vrećica/kutija itd. skupi u jedno.
(Slike životinja su s ecowatch.com)

Pa što nam je činiti?

Točnije, pitate se kako Vi možete učiniti nešto za sebe, svoju djecu i ovaj svijet, dakle za svoju djecu. To je najispravnije pitanje koje si možemo postaviti. Možemo puno. Idemo redom od lako mogućih do malo izazovnijih (Ali nužnih) životnih pomaka.

1. Za početak prestanite gledati druge ljude oko sebe i uspoređivati se s njima. Nemojte misliti da svi bacaju smeće u okoliš, čikove na pod i ne recikliraju pa vaš čik, vrećica, kutija ili papirić neće značiti ništa jer je jedan od mnogih. Krivo. Da svi to rade mi bi već odavno se ugušili u smeću. Kao jedna mrlja na bijelom auto. Jedna je, ali šta bode oči… Vi, svatko od nas ima svoj život i ponašajmo se kao da svijet ovisi upravo o nama. Brinite se za sebe i pustite što drugi rade.
2. Ne bacajte smeće u prirodu. Dapače, ako ga vidite u prirodi pokupite ga i bacite u odgovarajući spremnik za tu vrstu smeća (staklo, plastika, metal, papir). Jeste li čuli za plogging? U Skandinaviji vrlo popularna aktivnost koja se raširila svijetom – dok trčite i krećete se prirodom ili ulicama skupljate smeće. Jeste li ikad s nekog mjesta pokupili smeće i vratili se nazad, pogledali ga i zamislili si da ste ga tako čistog tek zatekli? E tako će se osjećati osoba koja dođe iza vas, ali to činite prvenstveno radi sebe.
3. Koristite javni prijevoz umjesto osobnog automobila. Osobni automobili čine 60,7% svih CO2 emisija u prometu (https://www.europarl.europa.eu/news/hr/headlines/society/20190313STO31218/emisije-co2-u-prometu-eu-a-cinjenice-i-brojke). Živite u gradu poput Rijeke i javni prijevoz ne valja? Javni prijevoz mora biti jeftin, dostupan svima i ekološki prihvatljiv. Ne, autobusi na plin nisu rješenje. Pozitivan pomak, ali ne rješenje. Međutim, čak i jedan dizelski autobus i dalje radi 40 puta manje štete od 70 automobila. Još bolje, koristi električni bicikl. Prisili grad da poboljša infrastrukturu.
4. Smanjite kupovinu plastike. Sjećate se naših nona kad su išle u šoping sa svojom vrećicom? Danas to činimo jedino kad idemo u Trst. A realno, za kog će nam vraga sve te brodokomercove i plodine ultra tanke niš’koristi vrećice kad ih ionako bacimo kad dođemo doma, a one se uz boce, kutije za cigarete i omote slatkiša najčešće nalaze u okolišu. Jednostavno odite na internet i nađite paket od 15 različitih mrežastih vrećica za skoro pa beskonačnu upotrebu za 8 dolara. Imaj jedan paket u autu, jedan doma i jedan u torbi. Nikada nemoj ostati bez jer situacije „Joj samo da pomidore uzmem na brzinu“ će se događati.

I kupujte rinfuzo za Boga miloga. U Rijeci posluje „Špajza“, Tvornica zdrave hrane ili jednostavno – placa.

5. Ne jedite u brutalno skupim restoranima. Što je hrana skuplja to više plaćate brend, marketing, uslugu nego samo hranu. I hrana ima svoju nominalnu vrijednost, a sve ostalo su samo tričarije koje se lijepe na nju. U redu je osjećati se posebno, ali do koje granice? Osim toga primarni razlog zašto ste došli je – da se najedete i dobro zabavite. Kakve to veze ima s ekologijom? Nema previše direktne, ali ima s mindsetom – budimo umjereni u svemu.
Smanjite unos mesa. Nisam vegetarijanac premda sam probao biti godinu dana. Odlučio sam se ne odreći mesa već ga kupovati iz provjerenih izvora da znam da je životinja imala dobar život i što humaniju smrt. Možda licemjerno jer ni ja mogao ubiti telčića osim da mi život ovisi o tome, ali licemjeran sam u dozi koje sam svjestan i koju prihvaćam. Ta spoznaja je smanjila mojkompletan unos mesa za preko 30% godišnje, a iz neprovjerenih izvora (poput kad naručiš pizzu ili kupiš salamu u marketu) na manje od 20%. Kad naručujete pizzu – naručite vege. Možda jednom postanem vegetarijanac, ali zasad volim uskršnju šunku, božićni bakalar i sarmu. No sad znam mesare, a često odem po meso i sam na selo.

Poljoprivreda ispušta od 10% do 20% CO2 od svih industrija. Izrazito je teško odrediti jer je u to uključeno sve – od transporta, proizvodnje hrane, svih mašinerija do kravljih prdaca. I da, provjerili smo, uzgoj bilja i dalje emitira manje CO2 od uzgoja stoke.

6. Putujte čišće. Npr. kruzeri izbacuju oko 400 grama na kilometar po putniku. Automobil izbacuje 118 u prosjeku dok električni automobil 43 g/km u što je uračunata i proizvodnja. Ako imate šanse kupite električni automobil. Proizvodnja baterije poprilično zagadi, ali kroz 8 do 10 godina koliko ga vozite daleko premaši po čistoći svoje oktanske konkurente.

Osim toga, iskoristite priliku dok je kod nas punjenje jeftino ili besplatno jer u skandinavskim zemljama može koštati kao i tank benzina. Ako ga tankate doma, koštat će vas između 3,5 i 7 kuna po punjenju. Nije loše, ha? Teže je kad živite u stanu, ali… Ne žive svi u stanu. Moj frend je kupio za 7000 eura rabljenog Smarta i preporodio se.

7. Ne kupujte stalno drugu odjeću. 3781 litra vode je potrebna da se proizvede jedan par traperica, a sama proizvodnja emitira 33,4 kg CO2 u zrak. Svake godine industrija odjeće potroši 93 bilijuna kubičnih metara vode što je dovoljno da zadovolji godišnje potrebe 5 milijuna ljudi ili jedne Norveške. 20% otpadnih voda dolazi od industrije odjeće – izbjeljivanje, obrada itd. Svake godine pola milijuna plastike iz odjeće je bačeno u ocean, a ona se raspada na mikroplastiku i završava u našoj hrani. Industrija odjeće je najbrže rastuća grana i zaslužna je za preko 10% svih emisija stakleničkih plinova, više od svih međunarodnih letova i pomorskog prijevoza zajedno.

Samo se sjetimo da smo nekada vrlo uspješno kombinirali odjeću bez potrebe da stalno kupujemo novo. Da, danas je odjeća nekvalitetnija nego prije, ali možemo naći dobiti bolji omjer cijene i kvalitete.

8. Ne bacajte hranu. Skuhajte koliko ćete pojesti i stavite u tanjur točno toliko. Odvratno je za vidjeti ostatke hrane po tanjurima ili padelama. Jedino gluplje od toga je vidjeti kuhare na tv-u kako nonšalantno istresu hranu iz lonca ili kremu iz posude, a ostane im trećina ili četvrtina unutra pa to „šiknu“ u sudoper. U svijetu se 1/3 hrane baci, a na fejsu nam svaki dan iskaču apeli za doniranje Jemenu u kojem ljudi umiru od gladi. Po statistikama kada bi se sva bačena hrana skupila u jednu državu ta država bi bila treći najveći zagađivač stakleničkih plinova u svijetu.

9. Kupujte koliko trebate; skuhajte koliko ćete pojesti; koristite frižider; budite kreativni s ostacima hrane i pretvorite ostatke u ručak

10. Reciklirajte – Moram li ovo dodatno objašnjavati? Kupite kantu za smeće s minimalno tri pretinca i razlažite organsko i ono što se ne može razgraditi od plastike i metala, stakla i papira. Vrlo brzo pređe u naviku i osjećate se bolje. Jamčim. I nemojte kukati da ste vidjeli kamion Čistoće kako sve skuplja u isti kamion. To su nekad mitovi, a nekad nisu. To čak za vas uopće nije bitno. Najbitnije je da Vi učinite sve što možete jer promjena počinje od vas, a ne od drugih.

11. Kupujte lokalno! Naravno da je uzgoj hrane udaljene 20 km manje štetio okolišu nego hrana koja je prešla tisuće kilometara brodom. Bolje i zdravije je kupovati od malih, lokalnih OPG-ovaca, a time pojačavate i lokalnu ekonomiju što je sjajno. Također, čitajte deklaracije! Prestanite kupovati proizvode koji ne poštuju ekološke standarde. Za ovo treba biti malo educiran, ali doslovno pogledajte na poleđini boce tko je proizvođač pa guglajte npr. „Nestle – ecologycal or not“ pa će vam izaći ona slavna izjava njihovog čenika Petera Brabecka, da voda nije ljudsko pravo. On bi sve botiljirao i prodao. Elementarni zakon kapitalizma. „Heeeej ne diraj mi u kapitalizam, šta si ti neka Jugo komunjara?“ Polako… Razlikujmo pojmove.

Ne trebate biti dr.sc. Samo upišite u Google ekološke standarde svakog proizvoda. Vrlo brzo ćete shvatiti što želite kupovati.

12. Birajte one koji biraju okoliš. Svi imamo pravo izbora pa birajmo onda one kojima su obnovljivi izvori energije i održivost na prvom mjestu uz ekonomiju i socijalno blagostanje. Jer bez okoliša nema ni ekologije ni socijalnog blagostanja, ne mogu ovo ponoviti i naglasiti više puta nego što jesam.

13. Budite dobar primjer ostalima i skupljajte smeće. Ja već godinama hodam okolo s paketom vrećica za smeće u džepu. Ako ih nemam pokupim golim rukama pa ih čim prije operem. Nekad sam čekao da ljudi prođu i ne gledaju me jer me je bilo sram, ali sam usvojio pravilo 1. pa mi je svejedno. Predivno je kad me netko vidi, uz mene pokupi nešto pa se nasmiješi i zajedno bacimo u kantu. Ili kad imam priliku objasniti djeci i drugim ljudima o važnosti održavati okoliš čistim, a oni se slože.

Koliko to sve košta? Nisam ni ja bogat. Naše kućanstvo s prosječnim primanjima većinom zadovoljava ove uvjete.

Jeste li znali da plastika…?

Prema World Wide Fund for nature tjedno unesemo u sebe putem prehrane 5 – 7 grama plastike. S obzirom na to da ta brojka raste iz dana u dan, možemo to komotno zaokružiti na jedan gram plastike dnevno. Kroz prehranu i piće. Plastika se ne razgrađuje, ona se razlaže na sitnije čestice dok ne postane mikroplastikom. Tada ulazi u naš hranidbeni lanac jer se taloži na travi koju jednu životinje i u vodi koju piju, a mi kasnije jedemo te životinje i pijemo tu vodu. To je krug života i prehrambeni lanac o kojem smo učili u školi.

Onaj tko baci bilo kakvo smeće u okoliš pa čak i komadić papira je jednostavno – idiot. Oprostite, ali nema ljepše riječi da se to kaže pogotovo u današnjem svijetu gdje ti pojam ekologija iskače iz tetrapaka. Samo idiot. Točka. Ali stignemo se promijeniti, ako krenemo odmah. Ili ćemo objašnjavati djetetu zašto tata, mama ili još gore on, imaju zdravstvenih poteškoća.

Živjeli i samo zdravo.

Filip Jakovac

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here