Lee Kuan Yew, bivši premijer Singapura preminuo je u ponedjeljak u 91. godini života. Vjerujem da većina hrvatskih građana ne pozna lik i djelo jednog od najvećih državnika 20.stoljeća. To je čovjek pod čijom je dirigentskom palicom Singapur u samo jednoj generaciji pretvorio iz siromašne zemlje u jednu od najbogatijih zemalja svijeta. Lee Kuan Yen je bio opsjednut izvrsnošću. Upravo zbog te izvrsnosti Lee je nametnuo iznimno visoke standarde u gotovo svakoj sferi javnog života. Cjelokupan javni sektor uspostavio je na principu meritokracije. Meritokracija se temelji na načelu jednakosti prilika (eng. equality of opportunities), odnosno na osiguravanju da se napredovanje pojedinaca, i u širem smislu socijalna mobilnost, temelje isključivo na zaslugama pojedinaca (eng. merit), a ne naslijeđenim privilegijama ili sustavnom elitizmu. Taj princip meritokracije stvorio je javnu službu koja regrutira samo sposobne ljude.
Sastav današnje singapurske vlade izgleda ovako: od 16 ministara, šest ih je studiralo na Cambridgeu, jedan na Imperial Collegeu u Londonu, dvoje na London School of Economics, petero ih ima magisterije Harvarda, jedan MIT-a te jedan doktorat Stanforda. Njegov moto je bio, 10 sposobnih (izvrsnih) napravit će više nego 100 nesposobnih uhljeba. Sposobni ljudi upravljaju javnim službama željeznom financijskom disciplinom za razliku od naših uhljeba koji uništavaju društveno bogastvo. Izvrsnost se mora i platiti pa su singapurski dužnosnici jedni od najbolje plaćeni u svijetu. Kod nas nitko ne može imati veću plaću od premijera. Mi smo siromašna zemlja da bi mogli plaćati izvrsnost pa nam ostaje jedino da za predsjednika uprave Luke Rijeka zaposlimo nekoga tko je spreman raditi za 16.000 kuna. Obično su samo stranački uhljebisu spremni raditi za taj novac.
Ako bacite oko na Singapore Public Sector Outcomes Review (SPOR) http://www.mof.gov.sg/portals/0/SPOR%202014/SPOR%202014.pdf, možda će vam zapasti za oko da se prvo priča o gospodarstvu i GDP-u, a onda o svemu ostalom. Za razliku od našeg gradonačelnika i župana koji kao papige ponavljaju da se neće dirati u socijalne transfere, a da gospodarstvo nije njihova briga, njihove kolege u Singapuru brinući se prije svega o gospodarstvu, svake godine su u stanju povećavati socijalne transfere. Povećati socijalne transfere možete jedino s kvalitetnom upravom i financijskom disciplinom. U periodu od 2003 do 2013 godine, ako se gledaju obitelji s niskim primanja (2nd decile9), vidi se da su primili više socijalnih transfera nego što su platili poreza, dok su obitelji sa višim i visokim primanjima platili više poreza nego što su primili socijalnih transfera.
Baukova urbana anglomeracija ne voli izvrsnost
Nastala je panika u nekim gradovima i općinama oko Baukove urabane anglomeracije. Dugogodišnji političari koji su prije dvadesetak godina, ne toliko imućni, zasjeli na upravljačke funkcije, do sada su stekli ‘zavidni’ kapital i ‘ugled’ u društvu. Kozmetičkim šminkanjem svojih općina i gradova uspjeli su od nekad moćne Općine Rijeka stvoriti vlastite stranačke feude. Moram priznati (u ono vrijeme sam živio na Grobniku) da je općina Rijeka malo investirala u komunalnu infrastrukturu periferije ali oko jednoga se moramo složiti. Općina Rijeka je bila u stanju stvarati radna mjesta u realnoj privredi dok današnji stranački feudi mogu samo stvarati radna mjesta za svoje članove i familiju i to samo u javnom sektoru. Tu započinje i završava cijela priča o jedinicama lokalne samouprave u PGŽ: stranačko uhljebljavanje, nepotizam, nesposobnost, korupcijapo, politička korupcija licemjerje, nemoral, nevjerodostojnost. Primjera radi, da biste bili u stanju dovesti ozbiljnog investitora u području proizvoda dodatne vrijednosti, za svakih 3€ njegovih novaca morate osigurati 1€ vlastitog novca. Za jedno radno mjesto u Ikei, država je morala platiti vrtoglavih millijun kuna i to za trgovački lanac koji faktički ne prodaje hrvatsku robu. Takvi ljudi vode Hrvatsku i JLS-e. 36 tisuća stranačkih uhljeba stoje na putu hrvatskog prosperiteta. (Boris Bradarić)
