Ovogodišnja proslava državnog praznika 05. kolovoza obilježena je nizom incidenata koji su se dogodili u gradu na Rječini, koji se ponosi svojom otvorenošću, tolerancijom i mirnim suživotom građana različite nacionalnosti i političkih opredjeljenja.
Sve je počelo „napadom“ na osobni automobil gradskog vijećnika Mile Opačića. Automobil išaran pogrdnim riječima i obilježjima od strane pojedinaca ili pojedinca koje Mile Opačić sigurno nije iziritirao svojim političkom aktivnošću ili političkom izjavom govori o osobi koja koja odiše čistim porivom primitivnog nacionalizma i šovinizma prema svom sugrađaninu i susjedu samo zato što je Srbin. Dosadašnji politički rad Mile Opačića bio je isključivo usmjeren ka toleranciji i normalnom životu Riječana srpske nacionalnosti u njihovom gradu i ni po čemu nije mogao bilo koga iziritirati osim osobe zadojene bolesnim političkim opredjeljenjima.
Drugi eksces dogodio se devastacijom partizanskog spomenika na Podmurvicama u Vukovarskoj ulici. Spomenik je podignut 1955. godine dvanajstorici Riječana sa područja Podmurvica i Pehlina koji su poginuli u borbi sa njemačkim nacistima tokom 1944. i 1945. godine. Poginuli pripadnici NOP-a bili su Hrvati i Talijani koji su se zajednički borili protiv fašizma. I ovdje je na djelu napad osobe ili osoba koje osim što ne poznaju povijest očito smatraju da ulica koja nosi naziv po Vukovaru ne može imati partizanski spomenik, jer eto poginuli sa spomenika su po njemu jugokomunisti i srbočetnici. Ove osobe nisu svjesne da napadom na ovaj spomenik napadaju direktno Rijeku, jer spomenik je podignut domaćim ljudima iz grada i njegove neposredne okolice, a ne nekome tko je „okupirao Hrvatsku“.
Zadnjih nekoliko godina u našem gradu zaredali su se incidenti koji su bili šovinističke i ekstremno nacionalističke prirode. Oštećenje automobila sa srpskim , zagrebačkim ili splitskim tablicama, iscrtavanje fašističkih simbola i poruka po zidovima riječkih fasada, a kao kruna bacanje molotovljevog koktela na ulazna vrata Generalnog konzulata Srbije u Barčićevoj ulici u Rijeci prije 4 godine.
Sve to govori da se Rijeka svrstava „uz bok“ nekim hrvatskim gradovima koji su bili poznati po ovakvim incidentima. Mi Riječani sve ove godine uporno se hvalimo našom tolerancijom, multikulturalnošću i suživotom, a incidenti se događaju sve češće, dok vinovnici ovih nedjela ostaju od strane policije nepoznati.
Jedan od razloga dobivanja Europske prijestolnice kulture 2020. Rijeka bio je slogan „Luka različitosti“ odnosno njena tradicija otvorenog grada prema svim ljudima koji u nju dolaze živjeti ili dolaze kao gosti. Nažalost, naš grad sve je manje otvoren kako za one koji dolaze tako i za same Riječane koji su „krive nacionalnosti, vjere ili političkog opredjeljenja“. Ekstremni nacionalizam i ustaštvo su u ofanzivi pa se tako oni koji u srcu imaju takvu ideologiju ne srame fotografirati sa nacističkim pozdravom i proustaškom zastavom, kao što je to nedavno učinio član vijeća jednog mjesnog odbora u Rijeci .
Vrijeme je da Rijeka i Riječani kažu dosta jer dosadašnje pasivno držanje gradske vlasti i policije samo pridonosi daljnjem širenju mržnje, netolerancije i neofašizma.
