Piše za RD: Blas Rubinich, argentinski novinar hrvatskog porijekla
Javier Milei, ultraliberalni ekonomist, bit će drugi šef države hrvatskog podrijetla u argentinskoj povijesti.
Milei je izabran je za predsjednika Argentine u drugom krugu, sa 56% glasova (14.475.600 milijuna) i preuzet će dužnost 10. prosinca, na dan u kojem se obilježava 40 godina neprekinute demokracije u zemlji. Tijekom kampanje je isprovocirao niz reakcija jer je negirao zločine argentinske diktature, posebice nestanak tisuće građana (tzv. Desaparecidos odnosno “nestali” opozicijski građani koji su bili sustavno ubijani od strane vojne hunte 1970-ih). Vijest o njegovom hrvatskom porijeklu otkrio je Rodrigo Lussich, estradni novinar koji je obiteljski povezan sa novoizabranim predsjednikom Argentine. Prethodno je Milei u intervjuu 2018. svoje roditelje definirao kao “biološke roditelje” ukazavši na nepostojeće međuljudske odnose, ali tijekom pandemije koronavirusa odnosi između Mileija i njegovih roditelja su se popravili.
Povijesni presedan
Prvi put u povijesti će jedan ekonomist preuzeti predsjedništvo države u gospodarskoj krizi. Argentina je zemlja koja je pretrpjela gubitak vrijednosti pesa (nacionalne valute) u odnosu na dolar, a time i gubitak kupovne moći. U svakoj devalvaciji dodatno se produbila šteta za sve sektore društva; društvo i politika su sve više pod utjecajem dramatične ekonomske situacije. Oni koji su trenutno na dobitku su sektori društva koji su izvozno orijentirani, kao što su: poljoprivredni sektor koji izravno zapošljava samo 5% stanovništva i predstavlja 8% cjelokupne nacionalne gospodarske aktivnosti. Dakle, u raspravama u javnosti oko nestašice dolara i ekonomskih restrikcija, traje vječna dilema o tome kojem se ekonomskom modelu zemlja mora okrenuti. Sami izbor liberala-libertarijanca kroz demokratsko glasovanje nema presedana u Republici Argentini. Osim toga, u svijetu ne postoji presedan anarho-kapitalista na čelu neke zemlje. Sam Milei je svoju pobjedu definirao kao “čudesnu“, to je slučaj kakav se nikad nije desio u povijesti zemlje. Riječ je o novoj struji za koju su glasovali oni koji su na biralištima htjeli iskazati osobnu frustraciju tradicionalnim političkim strankama (Domovinski savez, Zajedno za promjene, Lijeva fronta i Radnici itd.).
Prvi najavljeni potezi: dolarizacija ekonomije, ukidanje središnje banke
Ideje uvođenja američkog dolara kao nacionalne valute nisu nove i parcijalno su implementirane 1999. s Carlosom Menenom. Dosadašnje vlade su svojim potezima već otvorile put slobodnom tržištu jer su likvidirale svoju nacionalnu industriju i prodale imovinu (državne kompanije) na aukciji kako bi otplatili dugove. Danas Argentinci koriste dolar za štednju ili kupnju nekretnina, a opsjednutost dolarom dodatno je poticana dezinformacijama medija odgovornih za povećanje društvene paranoje.
Zvijezda je rođena
Retrospektivno, od svog prvog pojavljivanja 2016., Milei je pojačao svoj “antisistemski” diskurs o mnoštvu tema na društvenim mrežama, čiji poslovni model daje popularnost porukama mržnje. Kao narodni zastupnik izostao je 51 puta od 127 glasovanja, ali fokus na medijske nastupe bio je dovoljan da postane kandidat desnog populizma protiv političkog tradicionalizma. Njegov je uspon bio lančan, a sadašnji događaji su direktan rezultat nedavnog uspjeha profiliranja u javnosti, kao neobičnog i povijesnog kandidata, kao najava onoga što tek mora doći. Što očekuje Argentinu u bliskoj budućnosti je veliki upitnik i neizvjesnost je možda jedini zajednički nazivnik koji prevladava kod 99% biračkog tijela.
U centru ekonomskih nestabilnosti, mladi biraju emigraciju
Trenutačno cijela Južna Amerika prolazi kroz proces nestabilnosti, a Argentina je predvodnik emigracijskih trendova prema Europi. Na primjer, prema znanstvenim istraživanjima Instituta za migracije i narodnosti (IMIN), procjenjuje se da u Zagrebu živi oko 500 Latinoamerikanaca i iz godine u godinu deseci Latinoamerikanaca odabiru Rijeku kao svoje novo prebivalište. Argentina je zemlja u kojoj ljudi žive intenzivno, u kojoj je trenutno 40% stanovništva ispod granice siromaštva. Dugovi Argentine prema MMF-u (Međunarodni monetarni fond) dosežu 44 milijuna dolara i inflaciju od 135% do kraja 2024. Istovremeno je to mjesto površine 2,8 milijuna četvornih kilometara; zemlja je bogata prirodnim resursima i obnovljivim izvorima energije (plin i litij), država koja je u povijesti bila pionir u politici prava i sa 45 milijuna stanovnika punih potencijala. Koliko me sjećanje prati, u suvremenoj povijesti Argentine nije bilo sličnog trenutka kao sada, s toliko sumnji, špekulacija i dugoročnom perspektivom nestabilnosti.
