Dok se pune autobusi i avioni hrvatskom mladošću, s kartom samo u jednom smjeru ( EU zemlje), izašla je zanimljiva studija Kristine Ćelap i Daria Nikić Čakar s Fakulteta političkih znanosti o razini stranačke demokracije. Ovaj dvojac usporedio je stranačku demokraciju s nama susjednim zemljama i došli su do poražavajućih zaključaka. Mnogi od vas se, kao i ja, pitaju zašto su vaša i moja djeca morala napustiti Hrvatsku u potrazi za boljim životom. Zašto je jedan narod s ogromnim potencijalom, intelektualnim i gospodarskim, sebe doveo u poziciju da oni koji bi trebali osiguravati našu svijetlu budućnost bježe glavom bez obzira iz ove “doomed” domovine.
Vi koji ste stariji sjetit ćete se možda da se u ono vrijeme, poslije 1945. godine, ipak vodila briga tko je stručan i tko može raditi određene važne poslove u državi i firmama, pa su na važne funkcije dolazili i nekomunistički kadrovi, stručnjaci i intelektualci HSS i drugi. Prijašnji režim znao je otprilike minimum minimuma ispod kojeg se ne ide u kadroviranju za važne funkcije u društvu. Čak i sam car Franjo Josip, kada je osjetio da mu nešto fali u Rijeci, Gorskom Kotaru ili bilo kojem drugom kraju monarhije, dovodio je stručnjake s bilo kojeg kraja svijeta. Riječki stručnjaci, početak 70-tih, dočekali su s planovima koji su trebali Rijeku uvesti u 21. stoljeće. Rijeka je s tim planovima trebala pratiti industrijsko-lučke gradove sjeverne Evrope. Strateško preseljenje industrije u Zonu Kukuljanovo i preseljenje luke i širenje popratne industrije u bazen Bakar-Sjever Krk trebali su Rijeci i regiji, koja joj gravitira, osigurati razvoj za sljedećih 100 godina. Rijeka je trebala dobiti svoj Down town na mjestu sadašnje Luke-Pogon Rijeka. Trebala je ali nije.
I onda nam se desila demokracija. Većina ljudi koji su bili na marginama društvenog i gospodarskog života našeg kraja, postali su gradonačelnici i načelnici novonastalih Jedinica Lokalne Samouprave, a njihove stranke i oni osobno preuzeli su upravljanje s intelektualnim i gospodarskim resursima našeg kraja. Da li je netko od njih ikad pročitao studije koji su prethodili inicijalnim planovima razvoja Općine Rijeka? Čisto sumnjam da je poslovođa ili inženjer iz “3-maja” ikad pročitao ili shvatio vrijednost takvog jednog dokumenta. Netko od vas će reći da su nas uništili korupcija i krađa, što je dijelom i točno, ali to je sitniš uspoređujući ga s štetom koja nastaje s lošim ili u našem slučaju katastrofalnim upravljanjem intelektualnim resursima.
Imao sam prilike vidjeti sav jad i bijedu moralnih veličina hrvatske najintelektualnije stranke u to vrijeme, HSLS-a. Da bi nekoga dobro upoznali, dajte mu vlast. Negdje u arhivu Novog Lista, početak 2000. godine, možete pronaći jednu moju objavu poslije stranačke konvencije s naslovom – “ Predsjednički sustavi u strankama, kočnica razvoja demokratskog društva”. To je bilo prije točno 17 godina. Sjećam se još mojih zadnjih rječi prije nego sam napustio stranačke prostorije. Ponovo ću navratit u ove prostorije na dan kada se bude stavljalo ključ u ovu bravu i kada ova stranka prekine s političkim djelovanjem. Poštovani čitatelji ove kolumne, za moralni raspad Hrvatske i za sve ovo što se danas događa najveću krivicu snosi HSLS. To je bila stranka hrvatske liberalne inteligencije koja je trebala hrvatski narod uvesti u liberalnu demokraciju, te raščistiti s komunističkim i ustaškim nasljeđem, a raspali su se kao kula od karata kada su prvi put dobili vlast.
Visok stupanj moći koncentriran je u rukama uskog kruga ljudi okupljenog oko predsjednika stranke, tvrdi se u istraživanju koje su proveli Kristina Ćelap i Dario Nikić Čakar s Fakulteta političkih znanosti.
Zar moć nije koncetrirana oko Komadine, Obersnela ili bilo kojeg drugog lokalnog političara koji se uspio dočepati vlasti? Zar stvarno mislite da bi građani Rijeka i PGŽ ostavili ovu dvojcu na vlasti da imaju neku alternativu? Politika je jedan ozbiljan i zahtjevan posao koji zahtjeva veliku temeljitost i stručnost. Hodogram moderne liberalne demokracije zahtjeva beskompromisan obračun sa svima onima koji zagađuju politički prostor. U jednom od svojih zadnjih kolumna na ovu temu, osvrnuo sam se na način na koji su se nizozemski zakonodavci “obračunali” sa svojim političkim “uljezima”.
Na žalost nismo mi Nizozemci, a car je davno skinut s trona.
