Rijeka Danas – riječki internetski dnevnik

KOMENTAR: Modni brend istjerao Murtića!

Piše: Mirjana Kazija

Tiho i bez velike bure, u našem se Gradu događa kulturna devastacija javnog prostora koji je prešao u privatno vlasništvo. Riječ je, naravno, o sudbini i izmještanju velebnog Murtićevog mozaika iz nekadašnje pošte u samom srcu Korza. Problemi počinju kada zgradu nekadašnje pošte kupuje privatni vlasnik koji ima namjeru u njezinim prostorima otvoriti trgovačku djelatnost, ‘poznatog svjetskog brenda’.

Već u tijeku iseljavanja poštanskih ureda i njihovom preseljenju na drugu lokaciju, stručnjaci su iskazali zabrinutost i peticijom zahtijevali očuvanje i in situ zadržavanje važnog umjetničkog djela. Peticiju je potpisalo gotovo tri stotine građana, a reagiralo je i Društvo povjesničara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja, među prvima i Muzej moderne i suvremene umjetnosti koji je u lipnju 2016. Konzervatorskom odjelu uputio apel da se mozaici registriraju kao kulturno dobro Republike Hrvatske.

Tijekom više od godine dana traju polemike stručnjaka, vlasnika i ostale zainteresirane javnosti o tome što i kako treba učiniti. Arhitekt angažiran od strane novih vlasnika za kreiranje prenamjene prostora tvrdi da se mozaik ne uklapa u ideju nove namjene te da je ionako, već i prije, bio nedovoljno vidljiv i zaklonjen. On smatra da bi repozicioniranje u nekom novom ambijentu (spominje se kompleks ex Benčića) bilo bolje rješenje.

Prijepori se vode na više razina. Prvo, treba li mozaik ostati in situ originalno kao centralna točka interijera oko koje treba graditi koncept uređenja ili ga treba izmjestiti pa onda ponovno ‘sastaviti’ na nekom drugom mjestu?
Ističu se i argumenti o opstrukciji privatnog vlasništva u kojemu javnost nema što intervenirati pa ni onda kada vlasnik sa zgradom kupuje i umjetničko djelo od javne važnosti. Komadanje i skidanje mozaika također predstavlja problem i javlja se bojazan od oštećenja.

Nadalje, neki stručnjaci ističu neadekvatnost budućeg prostora u kompleksu ex Benčića u kojemu, zapravo nema površine u koju bi se adekvatno uklopio mozaik. Pitanje je i hoće li biti volje, a i novca, da se, čak i ako se nađe adekvatno mjesto, mozaik ponovno postavi ili će zauvijek čamiti u nekom depou.

U svakom slučaju, pobijedilo je ‘privatno vlasništvo’ kao i podgrijavanje suparništva među Zagrebom i Rijekom.
Argumenti da je pobjeda u tome da mozaik ostaje u Rijeci (obitelj Murtić ga donira MMSU), zatim da će novi vlasnik platiti uklanjanje i izmještanje umjetničkog djela što se pokazuje kao beskrajna velikodušnost jer, eto, nisu to morali (?!) dovodi do konačnog rješenja.

Imamo mozaik, vlasnik će platiti uklanjanje i bit će očišćen i spremljen za neka bolja vremena. A stručnjacima i građanima za utjehu ostaje najnovija robna kuća ‘poznatog svjetskog brenda’.

Kad malo razmislimo koja je bila ideja i svrha umjetnika Murtića u postavljanje takvog mozaika u jednu javnu instituciju kao što je pošta, dolazimo do vrlo jasnog zaključka da je ideja postavljanja umjetničkih djela u javne prostore njihovo oplemenjivanje, ali i omogućavanje svim građanima da se ‘sukobe’ da se susretnu s umjetničkim djelom svakoga dana i na mjestima na kojima umjetnost inače ne obitava. Pravo na umjetnost svakoga građanina, ne elitističko čupanje i stavljanje u deponije ili na mjesta na koja nemaju pristup oni ‘mali ljudi’, pravo je koje su prepoznali i prepoznaju mnogi bivši i moderni umjetnici pa tako i naš veliki Edo Murtić.

S druge strane, izmještanje i skidanje djela, koje sa svojom podlogom čini organsku cjelinu, predstavlja, u najmanju ruku njegovo osakaćivanje, da ne kažem ubijanje. Zidovi ex pošte valoviti su, obli, neravni i nejednaki i mozaik sa svojim bojama predstavlja jednu vibrantnu cjelinu. Nije skidanje mozaika skidanje pločica u kupaonici i iznošenje šute na dvorište!

Vjeruje tvrtki ‘Neir’ da će uklanjanje učiniti ozbiljno i krajnje oprezno, ali bit će to mehanički. Bez emocija, a umjetnost djeluje upravo na emocije pa je stoga ova situacija pogodila i veliki dio građana kojima je mozaik dio kolektivnog, emocionalnog sjećanja.

I na kraju, još jedan ‘novi svjetski brend’ na našem malom Korzu neće značiti mnogo. Za razliku od Murtićeva mozaika!

Midas