Home Kolumne KOMENTAR: Rijeka, ničije more

KOMENTAR: Rijeka, ničije more

3060
0
Piše: Predrag Miletić

Ovih dana slušamo razne izjave u vezi table Fiume – Tengerre magyar . Da li taj natpis znači Rijeka – Na more Mađari ili Rijeka – mađarsko more.
I dok pljušte izjave „stručnjaka“ za povijest i mađarski jezik, pitamo se koliko ti ljudi uopće znaju i koliko su uopće dobronamjerni prema Rijeci i Mađarskoj.
Rijeka postaje dio Ugarske još davne 1779. godine ukazom carice Marije Terezije. I od tada (uz prekide) pa do 1918. godine, Mađari su grad smatrali svojim izlazom na more i svojom glavnom lukom. Nedvojbeno je da Rijeka pod mađarskom upravom doživljava svoj najsnažniji razvoj u privrednom i demografskom smislu. Nedvojbeno je da su Mađari Rijeci donijeli željeznicu i sagradili luku. Nedvojbeno je da je Rijeka imala široku autonomiju u sastavu Ugarske. No, odnosi Rijeke i Ugarske nisu uvijek bili idilični. Dapače, dolazilo je do velikih političkih napetosti, demonstracija, razbijanja tramvaja, skidanja mađarskih zastava, natpisa i slično.
Tako je potrajalo do sloma Austrougarske kada Rijeka doživljava veliku krizu, neizvjesnost, razaranja te uspostavljanje granice. Nekadašnje „mađarsko more“ od Mrtvog kanala do Kantride (osim Porto Barossa) postaje dio Kraljevine Italije. Unatoč svemu, Mađarska je i tada bila u potpunosti upućena prema Rijeci ali i prema Sušaku i sušačkoj luci koji u narednim decenijama doživljava nagli razvoj.
Nakon drugog svjetskog rata Rijeka postaje glavna državna luka FNR Jugoslavije ali i dalje ostaje glavna izvozno uvozna luka novoformirane socijalističke Mađarske. U to vrijeme od ukupnog tereta u riječkoj luci i dalje najveći postotak se odnosio na mađarski teret. Stariji Riječani se sječaju „beskonačnih“ mađarskih željezničkih kompozicija koje su prolazile kroz grad u Krešimirovoj ulici i zatvarale rampu svakih sat vremena. Stara Lujzijanska cesta bila je krcata mađarskih šlepera od kojih se doslovno nije moglo voziti ovom cestom do Karlovca.
U zadnjih 30 godina Mađarska i mađarski teret bitno manje idu prema Rijeci. Prometni tokovi su se prvi puta promijenili nakon 200 godina kontinuiranog gravitiranja Mađarske prema Rijeci. Ne samo da su se konkurentne luke Koper i Trst svojski potrudile da nižim tarifama, bržim prekrcajem i boljom organizacijom preotmu teret i posao Rijeci, već su maksimalno učinili na kvalitetnoj povezanosti s Mađarskom tj gradnjom autocesta i modernizacijom željeznice. U zadnjih 30 godina razno-razne hrvatske vlade vrlo malo ili gotovo ništa nisu učinile kako bi se riječka luka modernizirala već je došlo do potpunog kraha pomorske privrede grada i države. Ovakav nemar prema vlastitoj pomorskoj privredi i glavnoj luci nije zabilježen u svijetu. Gospodarske grane koje donose direktan devizni priljev državi u potpunosti su zanemarene. Kako objsniti da je autocesta prema Zagrebu i Budimpešti završena tek 2008. godine,ili da se direktna pristupna cesta luci na Brajdici D-404 gradila više od 10 godina. Kako objasniti da je novi kontejnerski terminal tzv. Zagrebačka obala dovršen s 15 godina zakašnjenja, a da nema još ni spojne ceste D-403 (koja se još nije počela graditi) niti željezničkog priključka. Kako objasniti da se željeznička pruga vrlo sporo modernizira, a da od ravničarske pruge nema ništa, kako objasniti da država na čelo riječke luke postavlja ljude koji nisu sposobni za takvu odgovornu dužnost.
U takvom pomorskom i gospodarskom kaosu u zadnjih 30 godina zahvaljujući državnoj politici živi grad Rijeka pa nije ni čudo da mađarski promet u ukupnom (preostalom) teretu što još ide preko riječke luke čini tek simboličan dio. Umjesto da Rijeka i Hrvatska s Mađarskom u okviru EU imaju što bolje i intezivnije gospodarske odnose stvari se odvijaju suprotno.
Ne, Rijeka nije mađarsko more. Rijeka je ničije more.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here