Početkom osnivanja ili ustrojavanja Republike Hrvatske crtale su se karte županija, općina i mjesnih odbora. Nije to bio tako naivan posao kako se tada činilo. Bilo je vrlo važno odrediti prioritete u politici, ekonomiji, kulturi. Tuđman kao pokretač suludih ideja o 200 bogatih i Zagreba kao EU metropole, i njegov prijatelj Račan (SDP , ako su neki zaboravili) ipak dogovorno uz podršku kvazi intelektualaca crtaju novu rvacku.
Zašto spominjem intelektualce? Pa zato jer im je trebao netko jači koji će potvrditi njihovo trabunjanje o povijesti. Tako dolazimo na kartu u kojoj su Zagreb, majka Hrvata, i Zagrebačka županija, koja ga okružuje, da bi bilo kako postao milijunski grad na karti EU. Tako i mjesta koja Zagrepčani nikad i nisu smatrali Zagrebom postaju “grad”. U tom smislu trebalo je ojačati Split, a u isto vrijeme poniziti Rijeku.
Prvo što se događa je napad na identitet Rijeke što je jako važno, iako to neki smatraju potpuno nevažnim detaljom. Sve veće županije imaju inkorporiran identitet glavnog grada u imenu (istarska je posebna priča) osim Rijeke pa imamo Splitsko, Zadarsko,Šibensko Osječko itd. Riječka županija je Primorsko-goranska županija što aspolutno ne znači ništa. Postoji u povijest mađarsko primorje, austrijsko promorje itd., a ovo je samo zemljopisni pojam.Već ako se ne zove Riječka županija mogla se zvati Kvarnerska.
Onda se crta granica Rijeke koja je toliko smanjena da Split postaje drugi grad po veličini i prema njemu se tako mora i vlast ponašati. Rijeka gubi utrku. Općine oko Rijeke su velike i veće od mnogih gradova u državi, a prsten je odsječen financijski i politički od grada.
Nakon toga kreće harač pa se Industrijska zona Rijeke daje Bakru, jer je tako netko od kvazi intelektualaca izvukao iz povijesti pa Rijeka ostaje bez nje. Druga suluda odluka je odvajanje Kostrene od Rijeka kao i Rafinerije, Brodogradilišta, Termoelektrane pa tako onih “stotinjak kuća“ dobija strašan novac koji je Rijeka time izbubila.
Najgora stvar tek slijedi sa odlukom da se obalni pojas i Luka proglase državnim i tako oduzme gradu upravljanje nad tim dobrom. U slučaju Splita, Zadra, Dubrovnika, Pule, Šibenika tako nije bilo i ti gradovi upravljaju svojim obalnim pojasom i od njega zarađuju. Pojednostavljno, sav novac ide državi.
Da se vratim na onaj “nevažni dio” , a to je identitet i njegovo uništenje. Identitet grada koji je odolio Mađarima, Talijanima, Nijemcima pa i banu Jelačiću zvao se riječki identitet ili fiumanski. Bez ikakvih okolišanja od 1718 g. do 1924 g. svi porezi plaćali su se gradu Rijeci. Kad se uništi jedan identitet, a to su npr. zastava, nazivi ulica, simboli grada pod izlikom iredentizma, građani polako postaju nezainteresirani za lokalpatriotizam i regionalizam koji bi ima donio prosperitet .
Tuđman i Račan to nisu mogli dozvoliti jer paralelno imaju i problem s Istrom. Ovaj prvi zbog bolesne netrpeljivosti prema Rijeci i bojazni da s obzirom na resurse i položaj ne bude jača od Zagreba, a Račan je bio predsjednik stranke SDP koji je vodila riječka klika pa je svim silama branio Tuđmana da bi u isto vrijeme oslabio centar svoje stranke. Riječani u vlasti u gradu i na državnom nivou ništa nisu pomogli vođeni samo svojim uskim privatnim interesima.
Sad imamo grad bez industrije, grad bez obale, grad bez luke, grad bez okolice, grad bez turizma i sve to zahvaljujući Tuđmanu i Račanu. Regionalističke i lokalne stranke su na to upozoravale ali građani to nisu vidjeli i glasali su za Tuđmana ili Račana. Valjda tako mora biti.
Tko je napravio autocestu Rijeka – Zagreb?
Netko tko je zelio poniziti Rijeku?
Pozdrav Hrvatskom Primorju!