Boris Miletić jedini je predsjednik neke političke stranke koji je žestoko osudio postrojavanje HDSSB-ovih crnokošuljaša ispred Hrvatskog sabora, piše Tomislav Klauški za 24sata.
“Glavaš postrojava crnokošuljaše u središtu Zagreba, a nitko ne reagira”, izjavio je jutros predsjednik IDS-a. “To je sumrak zdrave pameti, demonstracija gluposti i primitivizma”.
Samo još treba vidjeti sumrak čije pameti i demonstracija čije gluposti.
Počevši, naravno, od Dragana Vulina, predsjednika HDSSB-a, koji je za postrojavanje Slavonske sokolske garde na HTV-u izjavio kako je “nošenje borbenih prsluka dio uniforme za sportska događanja, svečanosti i protokolarne prilike”.
Međutim, ovo je još više bio test za hrvatsku ljevicu.
Za, primjerice, Bojana Glavaševića koji je osvanuo na izbornoj listi SDP-a, a onda na televiziji izjavio kako je njemu bitno da “tamo nije bilo nacističkih simbola”.
Što bi trebalo značiti da je kukasti križ na šlafroku opasniji od crnih uniformi bez svastike.
Ako je baš riječ o simbolima, ni u Hitlerovo doba svastika nije značila sve ono u što se kasnije pretvorila. Ali zato crne uniforme, borbeni prsluci, vojne čizme i vojno postrojavanje ispred parlamenta znače više od onoga što SDP želi priznati.
Bez obzira što Milanović, veliki borac protiv fašizma, zastupnik antifašizma, moralni arbitar, predvodnik i zaštitnik ljevice, to postrojavanje – neviđeno u Hrvatskoj još od ranih devedesetih – naziva “operetnom manifestacijom gdje su doveli neke dečke”.
“Dok ovi ne budu nasilni, dok je to neka komična parada, baš me briga”, kazao je premijer. “Ti ljudi ne prijete i nisu naoružani”.
Znači, dok se ne pojave s dugim cijevima i postroje pred Banske dvore, premijera će biti “baš briga”.
Zašto? Zato što je riječ o njegovim koalicijskim partnerima. Savez antifašista s, kako ih oni nazivaju, “malim fašistima” opravdaniji je od pobjede “velikih fašista” na ovim izborima.
Bez obzira što taj HDSSB predvodi tip poput Branimira Glavaša.
Milanovića, dakle, nije briga što crnokošuljaši rade, nije to briga ni njegovu koalicijsku partnericu Vesnu Pusić, kao ni druge aktere političke scene. Ali nije briga ni policiju.
Istu onu policiju koja je u veljači ove godine najprije odobrila postrojavanje stranačke vojske proustaške Autohtone Hrvatske stranke prava na Trgu bana Jelačića, da bi nakon burne reakcije javnosti (neusporedivo burnije nego sada), ministar Ranko Ostojić zabranio taj skup.
I to ovim riječima: “Taj skup bi uznemirio građane, ali i suprotnosti je sa svim temeljnim vrijednostima. Ne možete stranačku vojsku postrojavati na Trgu bana Jelačića”.
Ali je možete, što je još gore, postrojavati na Markovu trgu. Točno pred vratima Hrvatskog sabora. Gdje je zakonom, a ne temeljnim vrijednostima ili zdravim razumom, zabranjeno okupljanje građana.
Sukladno Zakonu o javnom okupljanju, upozorili su jutros iz Kuće ljudskih prava, zabranjeno je svako javno okupljanje 10 metara ispred Hrvatskog sabora te je policija takvo okupljanje dužna prekinuti.
Pritom se ne radi o minornoj strančici s desetak frikova. Radi se o parlamentarnoj stranci koju je osnovao čovjek kojemu se sudilo i opet će se suditi za ratni zločin.
I radi se, što je najgore, o stranci s kojom SDP računa nakon izbora.
Danas to Milanović naziva “operetnim okupljanjem” za koje ga “baš briga” dokle god ne “nose oružje”, iako je njegov ministar prije samo pola godine zabranio jedno još ridikuloznije “operetno okupljanje” minornih pravaša.
Zašto je Ostojić osujetio skup pravaša koji bi “uznemirio građane”, a dozvolio okupljanje Glavaševih crnokošuljaša koji su izazvali još veću uznemirenost?
To je prava “sumrak zdrave pameti”, a ne postrojavanje HDSSB-ove stranačke vojske.
Od Glavaša se ništa drugo ni ne očekuje, ali od Milanovića, Glavaševića, Ostojića, Vesne Pusić, SDP-a, HNS-a, pa i Ive Josipovića, Mirele Holy i ostalih vedeta ljevice i lijevog centra, samozvanih antifašista, demokrata i zaštitnika Ustava, to se itekako očekuje.
Ne očekuje se samo javna osuda, već poduzimanje svih mjera u svrhu zaštite ustavnih vrijednosti, dok se najmanje očekuje koalicija sa strankom koja predaje izborne liste koristeći koreografiju po uzoru na Njemačku 1933. godine.
Ali nema veze, kad nas premijer Milanović uvjerava da je ipak najvažnije da ne nose oružje, onda znamo do koje je granice zapravo spreman ići.
