Krvavi Božić (tal. Natale di sangue), tzv. Pet riječkih dana (tal. Cinque giornate di Fiume), naziv je rata za Rijeku koji je trajao od 24. do 29. prosinca 1920. godine.
Na Božić 1920. godine Sušak i Rijeka bili su poprište žestokih obračuna nagovijestivši kraj vadavine Gabriela D’Annunzija, koji je 12. rujna 1919. prevratom zauzeo grad. Krvavi Božić 1920. godine obilježio je sušačku i riječku povijest jer je nakon petodnevne bitke i razaranja D’Annunzio poražen, te je morao iseliti iz Guvernerove palače. Prema odredbama Rapallskog ugovora, sklopljenog 12. studenoga 1920. između tadašnjih kraljevina Italije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Rijeka je postala nezavisna država.
U pet dana Krvavog Božića 1920. Rijeka je razarana, a njezin zapovjednik poražen i ponižen usprkos tomu što je proglasio ratno stanje i pozvao Riječane na otpor. Od 24. do 29. prosinca 1920. godine poginulo je na strani regularnih talijanskih snaga 25 vojnika te dva civila dok su na strani legionara ubijena 22 ardita i pet civila. Srušeno je pet mostova, dva vijadukta i na stotine kuća. Grad je 25. prosinca bombardiran s bojnog broda Andrea Doria, a nakon što je pogođena Guvernerova palača i pritom D’Annunzio lakše ranjen, otpor je pratički slomljen. D’Annunzio odlazi iz grada 18. siječnja 1921. godine. Nije, međutim, potpuno otišao u zaborav jer i danas mnogi hodočaste u Vittoriale, veliki kompleks sazdan od uspomena na riječku avanturu što ga je D’Annunzio dao urediti na jezeru Garda povukavši se iz Rijeke.