Kolumne

Kurac u umjetnosti – umjetnost u kurcu? Rijeka u kurcu?

Kurac u umjetnosti – umjetnost u kurcu? Rijeka u kurcu?

Nakon posljednje vratolomije riječke nacionalne kazališne kuće, Aristofanove Lizistrate u režiji mađarskoga redatelja Róberta Alföldija, valja se zapitati u kojem smjeru intendantica Nada Matošević Orešković usmjerava umjetnost i kazalište? Valja napomenuti kako je ovog puta angažirala redatelja amatera, inače profesionalnog glumca. Lizistrata je priča o ženama koje uskraćuju spolne odnose svojim muževima ne bi li ih potakle na sklapanje mirovnoga sporazuma. Redatelj smješta radnju u Hrvatski sabor.

Kao što već i vrapci na granama pjevaju, riječki HNK, poput pijanoga glavinjanja, posljednjih godina uglavnom niže promašaje. Kako umjetničkim dosezima ne uspijevaju posegnuti za publikom, ovoga su se puta odlučili za kurac koji strši sa stotina plakata diljem grada, a i šire, izrađen od ružičastog marcipana. Jeli takav kurac pornografija ili ima umjetničku vrijednost? Postoje različita mišljenja.

Podsjetimo na nedavnu činjenicu. Fotografija tijela starijeg, pretilog i golog čovjeka na plakatu Radija101 šokirala je građane, te je uprava radija zaradila tužbu za vrijeđanje moralnih osjećaja građana kao i optužni prijedlog zbog iznošenja u javnost slika koje remete javni red i mir. Na navedenoj fotografiji kurac je bio višestruko manji od onoga koji vrišti s plakata riječkoga HNK. Oblijepljena Rijeka ne samo da višestruko predimenzionira sličan zagrebački slučaj, već isto pokazuje i mnogim maloljetnicima, školarcima i djeci.

LIZISTRATA, plakat400

Sami umjetnički dosezi ove priredbe vrlo su plitki, neumjetnički i umotani u celofan batrganja i baljezganja o propitivanju sadašnjosti, lamatanja o suvremenosti Aristofanovih djela, laprdanja o suvremenosti umjetničkoga trenutka, a zapravo su samo razina zabavljačke i plitke, humoristično-sapuničarske tvorevine u kojoj se publika smije prilikom svakoga spominjanja genitalija ili nekog vulgarizma, kao i mnogobrojnim falusima koje nose glumci. Tako je cijeli događaj sveden na jeftino pamfletsko podvaljivanje u kojemu kurac ima glavnu ulogu. A predstava zapravo propituje ozbiljna umjetnička pitanja.

Je li predstava u kurcu? Je li kazalište otišlo u kurac? Propituje li se kurac u umjetnosti? Je li umjetnost u kurcu? Je li Rijeka u kurcu? Koliko su porezni obveznici platili sve te kurčeve? Koga boli kurac za sve? Tko tuđim kurcem po koprivama mlati? Tko koga vuče za kurac? Pardon, za nos? Zašto smo u banani (koja nalikuje na kurac)? Je li u ovo recesijsko vrijeme kazalište za kurac? Ili je to neovisno o recesiji? Tko koga šalje u kurac? Tko je koga nabio na kurac?

Evo, kao ove posljednje rečenice, tako se uglavnom u ovoj Lizistrati i svode stvari. Sve se svodi na kurac. Svijetla točka su ženske glumačke kreacije predvođene izvrsnom Jelenom Lopatić, koja se pojavljuje u svim boljim dramskim predstavama (Crnac, Turbo folk). Korektne kreacije ostvarile su prvenstveno Olivera Baljak, ali i Andrea Blagojević te Biljana Torić. Ostali glumci i baletni par uglavnom su već višestruko viđene glumačke tvorbe (Tanja Smoje, Anastazija Balaž Lečić, Dražen Mikulić – opet se skida, Alen Liverić, Jasmin Mekić, Damir Orlić).

Predstava u svojoj bahatosti zaslužuje i postavljanje još nekih pitanja. Primjerice, nakon mnogih kontroverzi oko uvođenja spolnoga odgoja u škole postavlja se pitanje kako mnoge udruge (primjerice GROZD) ili Crkva nisu reagirale na ovolike kurce, a problematičnim su se postavljale vježbe stavljanja kondoma na mrkvu, krastavac ili tikvicu? Kakvoga su mišljenja pedagozi, psiholozi i profesori učenika osnovnih škola kojima je ova predstava uvrštena u kazališnu pretplatu? Tko je odlučio osnovnoškolce dovesti na ovakvu predstavu? Tko je procijenio da to neće loše utjecati na djecu od 12, 13 ili 14 godina? No, u današnje vrijeme kapitalizma, kada je profit bitniji od bilo kavih vrednota, onda se i djeci valjda može uvaliti svašta?

Nadalje, u riječkom HNK ponovno glumi dijete, ovaj put od 11 godina. Na sceni je nakon 20 sati što je u suprotnosti sa Zakonom o radu, jer u ovom slučaju se ne radi o prijeko potrebnom radu malodobnika.

No, to nije jedini problem. Tijekom predstave glumac dolazi s djetetom. Ima vidljivu nabreklinu u hlačama. Dijete je ispred njega (hoda i stoji), okrenuto leđima. Glumac dijete drži za ramena. Kada znamo da poneki profesori mogu dobiti otkaz zbog samo dodira učenika i doživotnu zabranu rada u školi, postavlja se pitanje – ako je zabranjen dodir, kako je moguće jedanaestogodišnje dijete stavljati u ovakav kontekst u predstavi?

I dok kod Aristofana u jednom trenutku dijete primi i nosi kazališni sluga, kod Alföldija ili dramaturga (Róberta Vörösa i Magdalene Lupi) ono ostaje na sceni promatrajući mnoge otvoreno opscene scene, kako su najavljivale i radijske reklame danima ranije u eteru. Dramaturške plićine bilo je i u citiranju Severinine “Gas gas”, iako je Lupi sličan dramturški zahvat uporabila i u “Ljepotici i zvijeri”, bajkovitome smeću u kojem je riječki HNK također negativno djelovao u smislu

odgojno- obrazovne komponente. Zatim imamo citiranju songa iz “Jalte, Jalte”, “Neka cijeli ovaj svijet”, u patetično licemjerskoj dimenziji nakon svih navedenih kuraca. A sam Hrvatski sabor kao mjesto događanja djelovao je ništa drugo nego li jeftina dosjetka u maniri Otvorene scene Belveder.

Da je sve otišlo u kurac govori i činjenica kako se nekako baš nakon objavljivanja famoznog plakata INA povukla kao pokrovitelj predstave. Nakon svega nije ni čudo. Jer ne znam koliko pokroviteljstvo nad ovakvim promašajima može donositi uspjeha pokroviteljima. Možda im prije može donijeti odlazak u objekt s plakata predstave?

Valja napomenuti da Alföldi ne donosi apsolutno ništa novo, već samološe replike sličnih režijskih motiva. Ovakva njegova režija možda je novina prošlog milenija. Ovakav teatar izvrsno sprovodi španjolska grupa La Fura dels Baus koja seksuanost kao koncept koristi u krajnje promišljenom, naturalnom, ali i umjetničkom smislu, ne vrijeđajući javni red i moral, a naročito ne negativno utječući na mlade. Riječka je nacionalna kazališna kuća tako provincijskim primitivizmom vladajuće kazališne vrhuške, posežući za stranim imenima, u košmaru kompleksa manjih vrijednosti, ponovno pogodila u – ništa.

liz

(foto: T-portal)

I na kraju, treba spomenuti kako se na domjenku nakon predstave materijalizirala i prava roza marcipan torta u obliku kurca koju je sam razotkrio gradonačelnik Vojko Obersnel. Tako se krug zatvorio. A predstava je samo ispala podskup opće slike. Ne samo da se kuac pojavio u kazalištu, već se i samo kazalište vrsnim vođenjem našlo u umjetničkoj kurčini, a sam grad na Rječini ne samo da je bio oblijepljen mnogobrojnim umjetničkim kurčevima, već je i sam, na neki način, postao metafora istoga. Svaka čast takvoj umjetnosti. (Zvonimir Peranić Dayline.info; foto: T-portal)

Midas

View Comments (52)

52 Comments

  1. nadimak

    November 10, 2010 at 14:37

    f1: sve je to u redu, ali zucnuti smijes i ti s tim prodikama tek kad se potpises punim imenom i prezimenom (ako to vec predbacujes drugima). Kako te mama zove: f1! 🙂

  2. f1

    November 10, 2010 at 14:46

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Kolumne

More in Kolumne

Riječki kafe: Od Loleka i Boleka, do Ekonomskog tigra Nove Europe

spJanuary 16, 2019

Denis Kuljiš: U 2.krug predsjedničkih izbora idu Kolinda i Kolakušić!

spJanuary 15, 2019

Denis Kuljiš: Upravljaju li Hrvatskom amateri?

spJanuary 5, 2019

Koliko je djecu uopće briga za vašu seksualnu orijentaciju?

spNovember 26, 2018

Kuljiš: Festival uhljeba i zloslutna grmljavina s Pantovčaka

spNovember 1, 2018

KOMENTAR: Spaljeni ili liječeni

spOctober 19, 2018

Denis Kuljiš: Milijan ustaje iz mrtvih?

spOctober 19, 2018

Svi Vasini i Komadinini ljudi!

spOctober 5, 2018

Denis Kuljiš: Tko će priopćiti Vladi? Sljedeći je Brodosplit…

adminSeptember 19, 2018

Copyright © 2017 Rijeka danas.