Home Vijesti Laura Marchig: ‘Ideja riječke autonomije nije separatizam’

Laura Marchig: ‘Ideja riječke autonomije nije separatizam’

265
0

Početkom svibnja u španjolskom gradu Las Palmas de Gran Canaria na glavnoj skupštini zaklade Coppieters u izvršni odbor jednoglasno je izabrana Riječanka Laura Marchig kao predstavnica hrvatske udruge “Slobodna država Rijeka”. Coppieters je zaklada sa sjedištem u Belgiji te radi uz financijsku potporu Europskog parlamenta, a bavi se kulturnom i jezičnom raznolikošću u složenim društvima, te služi kao okvir za nacionalne i regionalne think tankove i promovira akademike koji promiču proučavanje nacionalnih pokreta i manjina u Europi.

Marchig je u Rijeci i okolici poznato ime, prvenstveno kao intelektualka, prevoditeljica, kazališna kritičarka i redateljica, novinarka, spisateljica, ali i autorica projekata u kojima spaja poeziju s kazališnom i jazz glazbom. Od 2004. do 2014. bila je ravnateljica Talijanske drame HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci. Za vrijeme njenog mandata ovaj je kazališni ansambl osvojio više od dvadeset prestižnih domaćih i međunarodnih nagrada, među kojima i Nagradu hrvatskog glumišta. Sedam godina bila je glavna urednica kulturnog časopisa La Battana, a 2008. tadašnji talijanski predsjednik Giorgio Napolitano dodijelio joj je prestižnu titulu Viteza Talijanske Republike.

U telefonskom razgovoru s Kanarskih otoka Laura Marchig za tjednik Nacional objašnjava što znači njeno imenovanje, ali i odgovara predsjedniku Zoranu Milanoviću koji je, u komentaru na izjavu mađarskog predsjednika Viktora Orbana da Mađarska danas ne bi imala problema da joj “nisu uzeli” pristup moru rekao da je Rijeka “prostor Hrvata i nešto Slovenaca, i to je to”.

NACIONAL: Kao Talijanka koja je rođena u Rijeci, kako komentirate izjavu predsjednika Zorana Milanovića koji je, u odgovoru mađarskom predsjedniku Orbanu na izjavu da Mađarska danas ne bi imala problema da joj “nisu oduzeli” more rekao da je Rijeka “prostor Hrvata i nešto Slovenaca, i to je to”?

– Te su me izjave jako dirnule. S jedne strane Orban koji govori o Rijeci kao mađarskom gradu, s druge predsjednik Milanović koji odgovara da je “prostor Hrvata i nešto Slovenaca”. To znači potpuno neprepoznavanje riječke povijesti.
Ne želim davati lekcije najmudrijima, ali možda smo im mogli biti primjer da se različitost može shvatiti kao vrijednost, a ne kao prijetnja nacionalnom integritetu. Da se može razgovarati a ne uvijek sukobljavati.
Naš predsjednik treba zapamtiti da ovdje postoji autohtona talijanska nacionalna zajednica. Rijeka ima multikulturalnu prošlost, uključujući i onu mirnog suživota. Često gledamo loše stvari, ali Rijeka ima slavnu prošlost, poštivanja jezika i nacionalnih identiteta. I istina je da ovdje postoji jaka i važna izvorna talijanska manjina, koja proizvodi kulturu, i to na najvišoj razini, gdje postoje važne talijanske institucije. Ne može se ignorirati naša etnička, kulturna i lingvistička stvarnost, ili još gore, praviti se da ne postoji. Kakve veze ima Rijeka s Mađarskom? Pa Mađarska ju je izgradila, Bože moj!

NACIONAL: Možete li pojasniti na što se odnosite kad kažete da je Mađarska izgradila Rijeku?

Od 1868. do 1918. je grad, koji se tada zvao Fiume (to je povijesno ime, ne samo talijansko ime Rijeke), bio “corpus separatum”, posebno državno-pravno područje s određenom samoupravom pod nadzorom ugarske vlade, ali ne i pod njezinim potpunim suverenitetom. Tu su se, uz fiumanski dijalekt, koristili razni jezici, naravno i hrvatski i čakavski, ali službeni jezik u Rijeci bio je talijanski te su službeni dokumenti koji su se slali u Budimpeštu bili napisani na talijanskom, s obaveznim prijevodom na mađarski jezik.
Kraljevina Mađarska, koje je tada naravno bila dio austro-ugarskog carstva, je znatno doprinijela razvitku Rijeke. Spomenimo svakako razvitak luke, koja je bila postala jedno od svjetskih središta pomorsko prometa. Privreda, tehnologija i industrija su u to vrijeme cvale i grad je postao vrlo vitalna i bogata sredina. Može se reći, ako želite, da je Mađarska to učinila čisto iz utilitarističkih razloga, zato što je bilo riječ o važnom strateškom području. Ali je taj “utilitarizam” itekako pomogao Rijeci i Riječanima.

NACIONAL: Na glavnoj skupštini zaklade Coppieters koja se održala na Kanarskim otocima odabrani ste u izvršni odbor. Što je Coppieters i čime se ova zaklada bavi?

– Odabrana sam u bureau zaklade Coppieters na godinu dana, i to jednoglasno. Za mene je to velika čast, jer je ta zaklada povezana sa savezom European Free Aliance (EFA), koji spaja sve regionalističke i independentističke europske stranke ljevice. EFA okuplja realnosti iz Galicije, Katalonije, Sardinije, Sicilije, Toskane, Škotske, ali i regionalističkih stranaka iz Njemačke, Poljske i drugih drçvMene je kao članicu upravnog odbora predložio Alan Sandry iz Zaklade velškog nacionalizma.
Mi smo kulturna organizacija koja okuplja različite političke i kulturne udruge, a koje često surađuju s političkim strankama koje zastupaju regionalne i autonomističke identitete. Naša je opredijeljenost društvena, zalažemo se za prava manjina, prava na jezičnu raznolikost, slobodu izražavanja, sve to na europskoj razini. Zalažemo se za samoopredjeljenje naroda. Organiziramo skupove, kulturne projekte, tiskamo knjige.

NACIONAL: U zakladu ste imenovani kao članica udruge “Slobodna država Rijeka”. Ne smatrate da ime, bar na prvi pogled, može zvučiti kontroverzno?

– Kao što je zaklada Coppieters vezana za alijansu EFA, tako i SDR surađuje s političkom strankom Listom za Rijeku.. Mi se bavimo kulturnim aktivnostima, promocijom povijesti, imamo niz kulturnih projekata koji uvijek imaju tu važnu političku i društvenu dimenziju. Udruga je članica zaklade već 12 godina, a volja nam je da se osvrnemo na političku misao nekadašnjih riječkih autonomaša. Rijeka je oduvijek imala tu dimenziju grada-države, koji je neko vrijeme bio povezan s Mađarskom. Bila je autonomni, višejezični grad u kojemu su se susretale kulture, gdje se pričalo na talijanskom i fijumanskom jeziku, i gdje su svi drugi narodi živjeli skladno.
Rijeka je imala vrlo prosperitetnu i bogatu prošlost. Ova ideja autonomije nije nikakav separatizam, već ideal prema kojemu želimo razviti grad koji je posljednjih godina dosta izgubio u smislu ekonomske snage, ali i na kulturnoj razini. Ugledavamo se na riječku slobodnu državu, koja je prva država u povijesti koja je bila žrtva fašističkog puča. Radi se o državi koja je vrlo kratko trajala.

NACIONAL: O kojem povijesnom razdoblju govorite?

– Nakon prvog svjetskog rata područje grada Rijeke bio je postao međunarodni problem. Naime, raspala se Austro-Ugarska, u čijem je sastavu Rijeka prethodno bila, pa je ostalo otvoreno pitanje treba li grad pripasti Italiji ili Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Riječanin furlansko-slovenskog podrijetla Riccardo Zanella zalagao se autonomiju, koja je bila jedino rješenje po kojem Rijeka ne bi pripala ni jednoj ni drugoj strani. Slobodna država Rijeka, veličine tek 28 četvornih kilometara, dakle manja od današnjeg San Marina, osnovana je 1920., a dvije godine kasnije fašisti su izveli državni udar i otjerali Zanellu. Morao je pobjeći, i postao je prva žrtva fašizma. Nakon još dvije godine, 1924. Italija je pripojila Rijeku svom teritoriju. Autonomaši, koji su bili apsolutni antifašisti, dočekali su vrlo loš kraj. Kad su došli partizani 1945. godine, svi su eliminirani kuću po kuću, svi čelnici riječke autonomije pobijeni.
Mi smo, međutim, prikupili to naslijeđe, tu ideju multikulturalnog grada, taj san o gradu-državi koji se bazira na slobodnu zonu u kojoj se može razvijati slobodna misao i u kojoj su sve nacionalnosti dobrodošle. Mjesto gdje se prakticira kultura mirnog i građanskog suživota.

NACIONAL: Što konkretno radi udruga Slobodna država Rijeka?

– Specijalisti smo za znanstvene i stručne skupove, koji su sada postali naš brend. Organiziramo tematske konferencije jednom godišnje. Počeli smo skupom o zaboravljenoj povijesti Rijeke, nastavili konferencijom povodom 100. godišnjice Slobodne države Rijeka, te onom posvećenoj 300. godišnjici riječke luke. Posljednja konferencija bila je “Zaboravljena povijest europskih naroda: grad Rijeka u zlatnim godinama Giovannija Ciotte”. Polazeći od našeg mikrokozmosa i uključivanjem znanstvenika, istraživača, povjesničara ali i političara iz raznih europskih zemalja i područja, imamo mogućnost ispričati priču i pokazati kroz prošlost kako naša budućnost može biti multinacionalna, multietnička, višejezična i također ekonomski prosperitetnija.

NACIONAL: Koji su politički ciljevi stranke Lista za Rijeku?

Lista za Rijeku, regionalna je stranka lokalpatriotskog, autonomističkog i progresivističko-liberalnog predznaka. Osnovana je 2006. godine, a djeluje prvenstveno na području grada Rijeke i općina riječkog prstena. Stranka je angažirana na zaštiti raznih manjinskih skupina u Rijeci pa ima natprosječnu podršku u redovima autohtone talijanske fiumanske zajednice ali i najbrojnije srpske.
Zaslužna je za realizaciju niza inicijativa vezanih uz jačanje gradskog identiteta poput projekta dvojezičnih natpisa po Starom gradu, povratka povijesne gradske trobojne zastave, povratka skulpture dvoglavog orla na gradsku uru. Na inicijativu Liste za Rijeku u prošlom mandatu su izjednačena djeca koja idu u gradske i privatne vrtiće, ukinuta je dvostruka grobna naknada, a novi ulagači u IT i prerađivačku industriju su oslobođeni komunalne naknade.

NACIONAL: Kako može vaš ulazak u zakladu Coppieters pomoći vašoj riječkoj udruzi?

– Izuzetno sam ponosna što je prepoznat rad naše udruge Slobodna Država Rijeka. To je velika stvar i za samu Rijeku koja se izravnije povezuje i približava europskim demokratskim tokovima. Ovako i sami možemo sudjelovati u kreiranju europskih i ljudskih vrijednosti zahvaljujući našem ogromnom iskustvu koje će svakako doprinijeti radu Upravnog odbora i same zaklade.
To je zaklada na koju sam posebno ponosna jer duboko dijelim njihovu ideju stvaranja mirnog suživota kroz kulturno stvaranje, kao i u samoodređenje naroda, prava manjina, promicanja kulturnog nasljeđa različitih naroda, izgrađivanja Europe koja se temelji na identitetu svakog od tih naroda. No kad govorimo o slobodama, članice zaklade dijele i uvjerenja o rodnim pravima, pravima žena, pravo na seksualnost pojedinca, samoopredjeljenje vlastitih seksualnih i rodnih izbora, LGBT+ prava, različitostima u svakom smislu. Ujedinjuje nas i zaštita okoliša, socijalna pravda a posebno decentralizacija. Protiv smo centralizirane koncentracije moći, zalažemo se za upravnu autonomiju na više razina, davanje više ovlasti lokalnim i regionalnim vlastima. Misija naše organizacije prepoznata je u ovim politikama.
Veliku pažnju posvećujemo migracijskim procesima i to ne samo onih iz Europe. Snažno podržavamo ukrajinsko stanovništvo, a i ukrajinsku državu.

NACIONAL: Nedavno ste i u Rijeci održali nekoliko događaja za podršku ukrajinskom narodu?

– Odmah nakon početka rata s PEN-om i nizom drugih udruga organizirali smo event za prikupljanje sredstava za pomoć Ukrajini, a početkom svibnja s udrugom Dnjipro smo organizirali još jedan takav događaj.

NACIONAL: Koji su vaši sljedeći planovi kao udruga?

– U studenom ćemo organizirati konferenciju o zaštiti jezičnih različitosti u gradovima Srednje Europe. Bit će govora o istrovenetskom, fijumanskom, a nadam se i istrijotskom, to je tema koja mi je jako bliska. U listopadu ćemo sudjelovati na konferenciji Europeističke akademije regije Friuli-Venezia Giulia, o povijesnom razvoju europskih regija i gradova, njihovom trenutnom stanju, izazovima za budućnost, uz praktična iskustva i povijesne primjere. U planu je tiskanje knjige o prošlogodišnjoj riječkoj konferenciji o zlatnim godinama Ciotte, kao i održavanje Upravnog odbora zaklade u listopadu u Ženevi.

NACIONAL: Što smatrate da se od vas očekuje?

– Vjerujem da se od mene očekuje da detaljnije informiram o problemima ovih europskih prostora, o Balkanu i generalno o ovom području koje je turbulentno i koje se mora pažljivo pratiti, s namjerom stvaranja područja znanja i dijaloga.

NACIONAL: Povijest Rijeke promovirali ste, između ostalog, kroz kazališne predstave. Posljednja čiji ste autor je Alfa Romeo Jankovits.

– Jankovits je rezultat dugotrajnog rada, prilično nepoznata priča o gradu Rijeci koja pokazuje koliko ovaj grad ima potencijala, koliko je dao čak i s pogleda tehnološke inovacije. Priča nije poznata jer je dio tog kolektivnog zaborava koji je zahvatio sve što ima veze s talijanskom stvarnošću Rijeke, ali i poviješću grada prije Drugog svjetskog rata. Predstava nas vraća u vrlo inovativnu Rijeku, s gledišta tehnoloških i znanstvenih istraživanja.
Radi se o istinitoj priči o dvojici brata koji su 30-ih godina prošlog stoljeća dizajnirali i sastavili automobil koji je Alfa Romeo u svakom pogledu, ali u inovativnoj i futurističkoj verziji, nešto poput bat-mobilea, što je potom dovelo do inovacija u svijetu trkaćih automobila.
Sve to de dogodilo u Rijeci, u garaži obitelji Jankovits, a automobil je imao istu sudbinu svojih graditelja – postao je prognanik poput njih. Braća Jankovits pobjegla su u Trst na Badnjak 1946. svojim superbolidom i bili su ga prisiljeni prodati. Automobil je “prognan” u Ameriku, Irsku te konačno završava u Njemačku, gdje će ponovno biti otkriven, kao što se događa s pričama prognanika s naših područja. Zahvalna sam dubokom istraživačkom radu Zorana Petrovića, te pomoći obitelji Enrica Jankovitsa, kojeg sam pretvorila u jednog od likova predstave.

NACIONAL: Koji su vaši planovi za budućnost?

– U Italiji je tek objavljena talijanska verzija moje knjige “O mračnoj ljubavi”, a uskoro ide u tisak dvojezična knjiga “Schmarrn”. To je svojevrsna obiteljska kuharica koja prati povijest moje obitelji ali i cijelog ovog područja, kroz recepte ljudi iz moje obitelji koji više nisu živi. Knjigu je na hrvatski prevela Lorena Monica Kmet, a uz kuharicu ide i autorski film koji sam već snimila.
Osim toga, nastavlja se turneja muzičke komedije na fijumanskom i čakavskom dijalektu “Ma ćemo se vrnut” čija sam autorica uz Darka Jurkovića.
U cijeloj ovoj vrlo ozbiljnoj situaciji koju proživljavamo, nadam se da ćemo na neki način moći dati svoj doprinos kroz otvaranje prozora dijaloga, otvaranje mostova razumijevanja. Potrebno je sjesti za stol i razgovarati, poslušati i pokušati razumjeti drugu stranu.(Tekst DINO GEROMELLA Foto JOSIP ČEKADA i TOMISLAV PERANOVIĆ)

Previous articleMišković izjavom nakon finala najavio odlazak Tomića i Drmića u Dinamo?
Next articleDesert Safari and Dhow Cruise are the Most Popular Tourist Activities in Dubai

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here