Svestrana pjesnikinja, spisateljica, dramaturg, prevoditeljica, performerka, glumica, tekstopisac za pop grupe, Laura Marchig po prvi puta se kandidirala na parlamentarnim izborima i odmah ušla u krug najjačih kandidata regionalističke koalicijske liste IDS-PGS-Lista za Rijeku. Dan uoči predizborne šutnje upitali smo ju koji su joj najdraži profesionalni uspjesi i odakle motivacija za politički angažman.
Nadavno sam prevela i roman Tatjane Gromače Božanska dječica koji će biti izdan u Italiji i čija promocija će se održati u Rimu u prosincu ove godine. Bavim se kazalištem i performativnom poezijom a za vrijeme mog desetogodišnjeg mandata kao ravnateljica Talijanske drame ovaj je ansambl osvojio 26 prestižnih nagrada. Vrhunac je bila Nagrada Hrvatskog Glumišta za predstavu u cjelini. Na talijanski sam prevela poznate hrvatske pjesnike kao što su Boris Biletić, Milan Rakovac, Simo Mraović, Ljerka Car Matutinović, Nikola Kraljić, Stjepan Martinović, Vesna Miculinić-Prešnjak, i mnoge druge. Što se tiče ulaska u politiku, nikad nisam skrivala svoje političke stavove, dapače.
Javnosti je slabije poznato da su prijevod vašeg romana odbili sufinancirati i ministar Hasanbegović i Grad Rijeka?
Moj roman Snoopy Polka koji se trenutno jako dobro prodaje u Italiji i izašao je 2015. godine preveden na hrvatskom (autorica prijevoda Lorena Monika Kmet) ali je financiranje troškova za objavu prijevoda ministar Hasanbegović odbio 2 puta. Grad Rijeka ga je također odbio financirati. Roman je oštra kritika hrvatske stvarnosti i politike. Po prvi put predstavljen u Rimu od strane našeg veleposlanika Damira Grubiše u sklopu manifestacije posvećene Hrvatskoj.
Imali ste svojedobno i burnu novinarsku karijeru?
Kada sam se vratila iz Italije nakon studija, napravila sam incident o kojem su pisale sve novine bivše Jugoslavije. Bilo je to krajem 80-tih. Naša javnost je tada kritizirala Italiju zato što je Boris Pahor napisao ček na slovenskom i pokušao ga bezuspješno unovčiti u jednoj tršćanskoj banci. Ja sam isto pokušala napraviti u ondašnjoj Jugobanci, napisala sam ček na talijanskom jeziku. Odbijen je i o tome sam pisala. Možete zamisliti kakav je urnebes tada nastao…
Bavili ste i najbolnijim temama riječke prošlosti?
Jedna sam od prvih novinara koji su pisali o jamama i prikupljala svjedočanstva. Godine 1990. napravila sam intevju sa Oskarom Piškulićem, čovjekom odgovornim za ubojstva čelnika Autonomne stranke 1945. Godine. Moj je članak iskoristila talijanska magistratura i pokrenula je optužbu protiv Piškulića koji je na kraju proglašen krivim.
Koje su vas vrijednosti privukle u Listu za Rijeku, koje vrijednosti želite promovirati u politici?
Voljela bih apsolutno istaknuti da vjerujem u vrijednosti za koje se bori Lista za Rijeku i ljubav prema mom gradu, prema svojoj talijanskoj manjini ali i prema Hrvatskoj koju su razne političke opcije u zadnja dva desetljeća ekonomski uništile. Voljela bih reći i da sam majka i kćerka, i da se brinem za svoje starije sa istom dozom ljubavi i pažnje s kojom se brinu za svoje familije žene koje glasaju ili se kandidiraju za desne opcije. Ljubav ne poznaje politička opredjeljenja.(rd)
