U tekstu “Studenti podržali štrajk profesora” novinarke Ingrid Šestan objavljenom u Novom listu 14. svibnja 2009. stoji kako je “prosvjed studenata bio u potpunosti apolitičan i miran” a da se “dogodio manji incident kada se nepoznati građanin noseći crvenu zastavu zaletio među studente” našto su ga oni “uspjeli udaljiti iz svoje povorke.”
U široj verziji istog teksta objavljenog na blogu “autonomnih studenata” Filozofskog fakulteta u Rijeci Šestan piše: “Nakon nekoliko pokušaja studenti su nezvanog gosta uspjeli udaljiti iz svoje povorke, no potom je uslijedio novi incident koji su izazvali gosti u obližnjem kafiću fizički nasrnuvši na samozvanog prosvjednika sa zastavom, ali sve je vrlo brzo okončano intervencijom policije.”
Tvrdnja da je skup bio apolitičan netočna je i odražava elementarnu pojmovnu nepismenost novinarke Ingrid Šestan jer prosvjed je po sebi politički i političan čin par excellence, u tome što predstavlja udruženu težnju građana (u ovom slučaju studenata) da odozdo utječu na promjenu politike državne ili lokalne vlasti, koja se provodi odozgo.
Također, izraz “nezvan gost” netočan je, ali i glup jer prosvjed je bio studentski prosvjed, a ja sam se prosvjedu pridružio kao student Filozofskog fakulteta u Rijeci i kao član obitelji prosvjetnih radnika u društvu s nekoliko srednjoškolskih profesora. Prosvjetarima su prosvjednici izrazili podršku u njihovoj borbi, prema tome studenti i prosvjetni radnici na ovom prosvjedu po samoj njegovoj suštini ne mogu biti “nezvani gosti”.
Nadalje, među studente se nisam “zaletio” što bi se moglo interpretirati u značenju incidentnog ponašanja već sam, kasneći na prosvjed, dotrčao prema grupi prosvjednika, srednjoškolskih profesora s kojom sam dogovorio dolazak te sam se pridružio povorci.
Crvenu zastavu sam zavijorio u znak ljevičarskog protesta protiv državne politike i u podršku aktualnoj studentskoj i radničkoj borbi.
Jedinu podršku nošenju crvene zastave a nasuprot reakciji studentskih redara i aktivista dala mi je jedna sveučilišna profesorica i poznata hrvatska i riječka književnica.
Nažalost, reakcija studentskih redara i aktivista odražava jednaku pojmovnu nepismenost u samih studenata. Kolege su, naime, zahtjev za uklanjanjem zastave pravdali navodnim plenumskim dogovorom da se neće isticati nikakvi politički simboli. Kako je sam prosvjed politički čin, kolege su pod pojmom političkoga zasigurno podrazumijevali “stranačko”. Kao što sam na licu mjesta kolegama odgovorio, crvena zastava simbol je ideje, a ne (stranačke) politike u tom smislu. Ona je simbol ljevičarstva, radničke borbe, borbe za socijalnu pravdu, za humanije društvo. Simbol dakle svega onoga što ovi prosvjedi u svojoj suštini predstavljaju. Međutim, dva desetljeća nacionalističke dresure i dresure autocenzure, straha i pomirljivosti prema lošoj vlasti rezultiraju prosvjedima koji, prema centrima moći i nepravde pomirljivo intonirani, teško da će išta postići.
Dok se u studentskim i radničkim prosvjedima u zapadnoj Europi i svijetu očekivano i željeno vijore crvene zastave, dok su se crvene zastave zavijorile i na studentskim prosvjedima u Zagrebu 7. svibnja, u Rijeci to danas nije moguće!
Neki riječki studenti su očito nasjeli na hadezeovsku propagandu o nepolitiziranju prosvjeda “uoči izbora”. Dok studenti u Europi i svijetu protestiraju pod crvenim zastavama, uz ljevičarske i antifašističke pjesme, u ovoj provinciji ne smije se zavijoriti niti jedna crvena zastava!
Netočna je tvrdnja da su incident izazvali gosti obližnjeg kafića, incident je naime izazvao prolaznik koji je, očito mržnjom motiviran, prvo verbalno agresivno nasrnuo na mene zbog nošenja crvene zastave, a potom i fizički na mojeg prijatelja i su-prosvjednika, inače srednjoškolskog profesora, između ostalog i zbog nošenja crvenog maka, udarivši ga šakom! Na moj povik, policijski službenici su brzo intervenirali, na čemu im zahvaljujemo.
Netočna je i imbecilna formulacija “samozvani prosvjednik”. Ako student u Hrvatskoj danas, makar i sam izađe na ulicu vijoreći crvenu zastavu, a kamoli pridruživši se studentskim prosvjedima on nije i ne može biti “samozvani prosvjednik” već prosvjednik samom simbolikom, samim značenjem svojeg čina.
Kao student i kao ljevičar želio bih da se blokada fakulteta nastavi do ispunjenja svih zahtjeva, a da se ne dogodi kvislinški dogovor kakav je postignut između sindikata prosvjete te znanosti i visokog obrazovanja i vlade.
U naslovu sam parafrazirao izjavu jedne od kolegica koja je od mene zahtijevala da maknem crvenu zastavu, “Loša ti je spika.” Dokle god ljevičarska ideja za one koji bi trebali biti buduća intelektualna elita hrvatskog društva bude “loša spika”, teško da će se u ovoj zemlji ponovno izboriti ukinuta socijalna, obrazovna i ekonomska prava, piše u svom reagiranju Aleksandar V. Božić iz Rijeke.