Moja majka, moj brat Jacob i ja sjedili smo u dnevnoj sobi. Bilo je to obično poslijepodne, Jacob je upravo stigao iz škole. Tata je spavao jer je radio treću smjenu u bolničkoj apoteci. To mu je bila standardna smjena, pa smo poslijepodne uglavnom provodili bez njega.
Vodili smo sasvim običan razgovor, o školi, hrani i slično. Odjednom je mama potpuno promijenila temu i počela pričati o svojoj sestrični. “Sjećate se nje, zar ne? Ona moja sestrična koja ima partnera?”, pitala nas je. Oboje smo kimnuli. O toj ženi nikad nisam ništa posebno mislio i bila mi je draga. Međutim, kada je moja majka postavila sljedeće pitanje, otvorila sam usta od šoka.
“Ne smeta ti to što je gay, zar ne”, upitala je. U našoj obitelji nikada nismo postavljali takva pitanja niti smo na temelju toga diskriminirali pa me pitanje zaprepastilo. “Zašto to nama ne bi bilo u redu”, pitala sam u čudu. Mama je očekivala odgovor od mog brata, dvije i pol godine mlađeg od mene, koji baš i nije slušao o čemu pričamo.
Mama je imala zabrinut izraz lica od kojeg mi se zgrčio želudac. Ustala je i rekla mi “Dođi ovamo”. Zatim me odvukla u moju sobu i zatvorila vrata. Pogledala me ravno u oči i rekla: “Ja sam gay.”
Što?
– Viđam se sa ženom – rekla mi je mama.
Mama i tata su bili vjenčani. Spavali su u istom krevetu, tata joj je svako jutro govorio “volim te” i odlazio na posao. Mislila sam da imaju savršen brak. Bila sam zapanjena, ali nisam željela riskirati njezino povjerenje.
“Oh, to je cool”, rekla sam dok mi se u glavi vrtjelo od šoka. Činilo se da je mami laknulo, pa se nasmiješila i zagrlila me.
Sljedećih nekoliko mjeseci čuvala sam majčinu tajnu. Tata nije ništa posumnjao. To me ubijalo. Nije me bilo briga što je mama homoseksualac, bilo mi je žao mog neupućenog tate.
Jednog dana sam na Facebooku napisao da sam u depresiji zbog situacije u kojoj sam se nalazila. Imala sam 14 godina i nisam baš razmišljala kako će drugi vidjeti moj status, nisam razmišljala o posljedicama. Nekoliko minuta kasnije, komentirala je moja baka.
Mama je sve vidjela i natjerala me da sve izbrišem. Tada je moj bijes proključao. Rekla sam joj dvije riječi zbog kojih i danas žalim: “Mrzim te”.
“Mrzim te i zahtijevam da sve priznaš tati ili ću mu reći”, viknula sam. Kimnula je kroz suze i obećala mu reći.
I stvarno mu je rekla i odlučili su pokušati spasiti brak. Mama je prekinula s djevojkom. Sljedeće dvije godine bile su užasne. Tata je opet počeo piti, obojica su bili nezadovoljni, ali su se trudili održati atmosferu kakva je bila prije. Nisu se htjeli razvesti zbog nas, ali što se nas tiče oni su već bili razvedeni. Samo na slikama s fejsa još smo bili velika, sretna obitelj. Uživo je situacija bila potpuno drugačija.
Kad sam imao 16 godina, majčin otac je umro. Mama i on dugo nisu razgovarali i to ju je još više rastužilo. Nešto se u njoj pokrenulo i odlučila je da više ne želi živjeti u laži. Prije sprovoda rekla je tati da je njihov brak gotov.
Kad smo se vratili s pogreba, mama se preselila u novu sobu i počela se dopisivati s jednom ženom iz Australije. Tata je opet pio i bio je ljut, ali se trudio da to ne pokaže pred nama, vidjelo mu se samo u očima. Često me molio da sjednem s njim i pravim mu društvo.
Mama je počela voziti kamion, ali je na kraju prestala jer nije mogla podnijeti da bude tako dugo odvojena od svoje djece. Međutim, stvari su se drastično promijenile u njezinoj odsutnosti. Tata je počeo sve vrijeme provoditi s jednim od bratovih prijatelja i piti više nego ikada. Nije mi se sviđao taj njegov novi prijatelj, ali tu nisam mogla ništa učiniti.
Imala sam tada 16 godina i počeo sam patiti od napadaja panike. Tata me u jednom trenutku smjestio za stol, isti onaj za kojim mi je majka priznala istinu i rekla: “Taj moj prijatelj, on je moj dečko.” Opet ista priča i opet isti šok.
Kad je moj tata upoznao moju mamu početkom 90-ih, nije imao ljubavnog iskustva – sa ženama.
“Tvoja majka bila je moja prva heteroseksualna veza”, rekao mi je. Siguran sam da su se vjenčali jer je ona neočekivano zatrudnjela. U svakom slučaju, oboje su u brak ušli svjesno kako bi prikrili svoj pravi identitet.
Tata je postajao sve bolesniji, što je zabrinulo mamu, ali ne i njegovog dečka.
“Vjerojatno je samo žutica”, rekao je njegov dečko. Ispostavilo se da se radi o autoimunom hepatitisu. Dečko je nestao, tata je bio u bolnici. Kad je ozdravio, vratio se roditeljima. Mama, brat i ja smo se preselili u stan 15 minuta od njih, kako bismo ga mogli posjetiti. Polako, ali sigurno, obnavljali smo svoju obitelj.
Stvari su se smirile i sve je opet bilo mirno. Završila sam školu i preselila se u susjedni grad gdje sam živjela s dečkom i našla posao. Tata je biseksualac i trenutno je u vezi s jednom ženom. Živi s njom i njezino troje djece. Mama živi s djevojkom četiri godine. Mislim da je na kraju ispala hrabra. Cijeli život provela je u lažima i strahu, a onda je riskirala sve kako bi bila ono što jest. Tata je odlučio ne biti ljut na nju, nego biti svoj.
Moja obitelj je drugačija i svima nam je bilo teško sve to prihvatiti, ali smo uspjeli, a uz njih sam naučila koliko je važno prihvatiti sebe bez obzira na okolinu, čak i kada je cijeli svijet protiv tebe.
