Dolaskom Kukuriku koalicije na vlast prije malo više od dvije godine samo mala grupa dobrih poznavaoca ‘Političke korupcije’ mogla je predvidjeti neuspjeh ove koalicije.
Upravo je politička korupcija ishodišna točka u ‘slučajevima’ Sanader, Vidošević, Merzel, Jakovčić, Sabo, Holly, Šegon, Linić, Milanović, Komadina, Obersnel, Brkić, Karamarko itd.
I dok su neki poput Sanadera, Vidoševića i novooptužene SDP-ova Županica Merzel iz te neskrivene Političke korupcije prešli na onu pravu te time ušli u domenu rada DORH-a, većina političara i stranaka još uvijek posluje na legalnoj’ strani.
Politička korupcija, kada nije skrivena ili nepoznata javnosti, pojavljuje se pod krinkom obrazloženja da se radi o potezima koji su od javnog interesa i interesa zajednice. Slučaj ‘Sabo’ i nije neki poseban slučaj jer to je praksa koja je sasvim ‘normalna’ u odnosima između političara i stranaka. Da je normalna pokazuje i činjenica da su članovi SDP-a koji su prokazali takvo ponašanje isključeni ili nepoželjni u samoj stranci.
‘Šalabahter demokracija ‘ stoji na početku procesa Političke korupcije
Nama u PGŽ je poznato da Linić te njegovi učenici Komadina, a u manjem dijelu i demokratski osvješćeniji Obersnel, preko svojih klanova drmaju Rijekom i Županijom već dvadeset godina. Ti klanovi i hijerarhija stvarani su preko šalabahtera na lokalnim izbornim konvencijama gdje se matematičkom točnošću određuju ljudi za pojedine stranačke dužnosti. Proces ‘Šalabahter demokracije’, koji se vani zove ‘izborni inženjering ‘, se zatim prelijeva na državni nivo preko stranačkih konvencija. Školski primjer toga je upravo naš župan Komadina koji je nakon debakla u Ministarstvu prometa upregao mehanizme ‘izbornog inženjeringa’ te je s drugim SDP-ovim političkim moćnicima ‘posložio ‘ liste te osigurao sebi potpredsjedničko mjesto.
Predizborne koalicije su nastavak procesa Političke Korupcije
SDP-ove, a sada i HDZ-ove predizborne koalicije koje su temeljene na čistom matematičkom zbrajanju postotaka glasova kako bi se pobjeda odnjela već u prvom krugu su nastavak tog procesa političke korupcije. Politički moćnici jedino ovakvim pristupom mogu osigurati opstojanost svojih centara moći (klanova) jer glavni cilj je kontrola novaca i radnih mjesta te svih procesa koji se odvijaju unutar njih.
Izborni programi koji određuju što će se točno raditi u sljedeće 4 godine i mjere koje će se poduzeti da bi se zaštitili interesi vlastitog biračkog tijela kojeg se ‘zastupa’ ne spadaju u djelokrug rada koji se odvijaju u procesu političke korupcije. Male stranke ili boljerečeno njihove vođe kupuju se dužničkim mjestima i položajima u NO, KD i drugim javnim ustanovama kako bi se ostalo na vlasti za razliku od recimo njemačkih stranaka koje u razgovore ulaze tek poslije izbora te u postizbornim koalcijama razgovaraju sa pozicija usuglašavanja stranačkih programa kako bi izbjegli zonu političke korupcije.
Hrvatske institucije su zaražena političkom korupcijom
U takvom nedemokratskom i bolesnom okruženju kada drugi i treći ešalon političkih klanova počinje zauzimati važne položaje u hrvatskim institucijama, Hrvatska i PGŽ su trasirale put k privrednoj i socijalnoj katastrofi.
Šutnjom u slucaju ‘Brkić’ te šutnjom u slučaju Sabo , Merzel pa na kraju i šutnjom u ‘namještanja’ SDP-ovih stranačkih izbora, Karamarko i Milanović daju svoj veliki doprinos razvoju Političke korupcije. To pokazuje koliko su svjesni trenutka u kojoj se našla Hrvatska i razlog zašto se uopće tamo našla. Rijeka je od perspektivnog industrijsko-lučkog grada političkom korupcijom pod SDP-ovom dirigentskom palicom bačena na koljena, a upravo ta politička ‘greška’ je preslikana na Kukuriku koaliciju. Bivša premijerka Jadranka Kosor je širom otvorila vrata borbi protiv Korupcije, a sada je na Milanovicu da se pozabavi onom još gorom, majkom svih korupcija – Političkom Korupcijom. Na tome će se vidjeti da li će Milanović sebe gurnuti u kategoriju državnika ili u kategoriju sitnih stranačkih političara.(Boris Bradarić)
Odavno su se stvarni vladari ove zemlje Hrvatske povukli u sjenu i diktiraju političku scenu i lažno višestranačje. Da je Hrvatska demokratska zemlja odavno ne bi bilo ovakvih pijuna na vlasti, kojima je jedini zadani zadatak, da se ne dira stvarne lopove i njihove milijune otete građanima Hrvatske putem zakona o pretvorbi i kriminalom, a osnov za taj lopovluk je pretvaranje zajedničke imovine u državnu, da bi svijesno i namjerno građani bili opljačkani od lažnih političkih elita, lažnih naziva i imenica.