Home Vijesti Mjesni Odbori u Fokusu: Vojak, Saša Ostojić

Mjesni Odbori u Fokusu: Vojak, Saša Ostojić

281
0
MixCollage 19 Oct 2024 05 19 PM 9832
Mjesni odbor Vojak - Saša Ostojić

Mjesni odbor Vojak nalazi se na istoku grada Rijeke. Riječ je o području na kojem živi gotovo dvije i pol tisuće stanovnika, okruženom Krimejom na jugu, Trsatom na sjeveru. Zapadno od Vojaka smjestio se Bulevard dok su na istoku Gornja Vežica i Podvežica. Nekada mirna zelena oaza suočava se s velikim urbanističkim izazovima uslijed izgradnje Kampusa i nove bolnice.

Sastav Vijeća mjesnog odbora

Na proteklim mjesnim izborima u Vojaku 2023. godine, pobjedu je odnijela nezavisna lista Saše Ostojića, a u vijeće ušli i predstavnici SDP-a, Unije-AM-Možemo i Centra.

O problemima, inicijativama i prijedlozima za poboljšanje života naših sugrađana razgovarali smo s predsjednikom VMO Sašom Ostojićem.

Projektni pristup umjesto politikanstva 

Koje su glavne inicijative i projekti koje vaš mjesni odbor trenutno provodi ili planira provesti u narednom razdoblju?

MO Vojak i njegovo Vijeće zastupa interese gotovo dvije i pol tisuće ljudi koji žive i rade na Vojaku, jednom od najmanjih i najpitomijih riječkih kvartova, organski povezanim s Trsatom i Krimejom.

Članovi Vijeća MO Vojak su Nela Valerjev Ogurlić, Marino Mataija, Ružica Ažman i Artur Moraal, uz mene kao Predsjednika Vijeća.

Uz nulti stupanj tolerancije na pojmove manipulacije i politikanstva, glavni je cilj našeg Vijeća poboljšanje kvalitete života građana u kvartu, uz pravovremeno sagledavanje problematike i prioriteta, odnosno ustroja, planiranja i provedbe inicijativa i projekata u tom smjeru. Na početku ovog razgovora, želim odmah istaći visoku razinu naše motiviranosti, kvalitetne suradnje i usklađenosti na ostvarenju zajedničkih kvartovskih ciljeva. U drugoj godini mandata ona je dovela i do privlačenja dodatnih suradnika, prijatelja Vojaka, odnosno osnivanja triju specifičnih Pododbora Vijeća. Unatoč primjerenoj sinkroniziranosti svaku temu u pripremi raščlanjujemo i različitim osobnim pogledima, no odluke donosimo konsenzusom koji na prvo mjesto postavlja Vojak. Držim da su upravo zajedništvo i projektni pristup umjesto politikanstva, prve i najvažnije odrednice rada ovog Vijeća.

Prilaz V. Gortana bez vozila pjeþaƒka zona trga na jedan dan
Prilaz V. Gortana bez vozila pješačka zona trga na jedan dan

Te tri slatke riječi: očuvanje, poboljšanje, suradnja

Cjeloukupnu situaciju pokušavamo sagledavati u realnom vremenu, uz pažljiv pogled prema sutra. Jednom, na praznoj ledini, Goljaku, naš je kvart povijesno bio planiran kao mirna i zelena oaza, s relativno malo ulica i modernom arhitekturom koja je s vremenom dodavana planski. Iako je do danas infrastrukturna osnova ostala gotovo ista, goleme urbanističke promjene na sjevernom rubu naselja dovode u pitanje razinu kvalitete života na koju su građani navikli. U našem bliskom susjedstvu, na području Kampusa i bolnice, stvara se cijeli novi mnogoljudni grad, čiji se život već sada prelijeva u naše mirno stanište. Vojak nije planiran niti građen za apsorpciju tako velikih infrastruktura, koje svojim zahtjevima i cjelokupnom organizacijom nadrastaju mogućnosti održanja postojeće razine funkcioniranja u manjoj, kvartovskoj zajednici. Već sada, prije naredne faze u izgradnji Kampusa kao i 3. faze Nove bolnice, na Vojaku se osjeća veliki problem zbog povećanog pritiska vozila koji se prelijeva na njegove ulice. To se odnosi na sam dnevni promet kao i nemogućnost pronalaska parkirnih mjesta, naglašeno zbog svih onih koji rade, u posjeti su ili studiraju u „sjevernom kompleksu na brdu“, a svoja vozila ostavljaju po rijetkim slobodnim mjestima u naselju.

I zato, u kontinuiranoj težnji za pokretanjem inicijative cjelovite studije o prometnom, ali i širem urbanističkom rješenju ne samo Vojaka već puno šireg prostora Sušaka, kontinuirano radimo na komunikaciji s nadležnim strukturama, a istovremeno i s našim sugrađanima. Posljednji urbanistički plan ovog područja, a odnosi se na naslanjajući Kampus i KBC, donesen je davne 2005. godine. Do danas, to je razdoblje dulje od jedne ljudske punoljetnosti, kojoj prirodno s razumijevanjem pripisujemo mogućnost velike mijene. Ništa nije upisano u kamenu, pa ni mogućnost da se neke ideje, vizije ili projekti mogu (trebaju?) promijeniti dvadesetak godina nakon nastanka. Građani Vojaka i okolnih kvartova s radošću primaju u susjedstvo tako propulzivne sustave učenja, znanosti i liječničke prakse, no istovremeno imaju pravo postavljati pitanja od važnosti za kvalitetu života u njihovom „domu“ i idejno i razgovorno sudjelovati u planiranju i izgradnji prostora koji je za njih mjesto stvarnog života. Naš jedini interes je očuvanje postojećih vrijednosti i poboljšanje kulture življenja, svjesni skore budućnosti koja će pred građane ovih malokvartovskih, gotovo zaboravljenih i zanemarenih prostora, postaviti nepremostive probleme.

Potreba revizije generalnog urbanističkog plana i cjelovita prometna studija Vojaka

Uz prilagodbu sadašnjem vremenu detaljnog plana uređenja Sveučilišnog kampusa i KBC na Trsatu, istovremeno je potrebna i sveobuhvatna prometna studija za budućnost Vojaka. Prometne probleme u bliskom susjedstvu, na području Trsata i Kampusa, a koji uključuju i nastavak Sveučilišne avenije ne može se sagledavati kao da Vojak ne postoji, jer se promet s tih prostora prelijeva na ulice našeg kvarta i već danas ih zagušuje. Stoga je logikom infrastrukturnih „spojenih posuda“ i Vojak potrebno uključiti u najavljene studije. Cjelovita prometna studija trebala bi objediniti sve glavne prometnice u kvartu, njihove spojeve, rasterećenja i promjene smjera, nova raskružja i pješačke zone, kao i parkirališta i njihovu klasifikaciju kroz zone za naplatu.

Način života i rast standarda povećali su broj vozila uz limitiran konstantan broj postojećih parkirnih mjesta u kvartu. Isprepletenost novih velikih zajednica u neraskidivom susjedstvu – doveli su već sada hipertrofirani promet u usko grlo postojećih prometnica i sadašnjih parkirnih zona i neodrživo stanje koje izravno ugrožava stanovnike. U skoroj je budućnosti i nastavak gradnje studentskog Kampusa kao i 3. faze glavnog kompleksa novih zgrada bolnice, čime će organski rasti i cjelokupan promet ne samo na Vojaku, već i na Sušaku i gradu Rijeci u cjelini. O tome bi trebalo razmišljati i dogovarati se unaprijed, odnosno prevenirati neodrživo stanje i stihijsko rješavanje „u hodu“. Zajednički trebamo uložiti maksimalne napore da tisuće novih studenata, kao i pacijenata treće faze „Nove bolnice“, nakon otvaranja bolnice za „Ženu i dijete“, kao i zaposlenika i posjetitelja u oba sustava, Sveučilišnom i zdravstvenom, ne poremete osnovne tijekove života domaćina, već da ga oplemene! Cilj je da se život unaprijedi u cjelini, a suradnja je uz uključivost i zdravi urbanizam ključna riječ! Stoga i ovim putem pozivam sve bliske, susjedne kvartove, da objedinimo inicijative u interesu građana!

Nastaju li trgovi iz potreba građana?

Razumijevajući kompleksnost takvih sveobuhvatnih prometnih projekata, odnosno cjelovitog i kroz duže vrijeme održivog rješenja, usmjerili smo se sadašnjim prometnim problemima na nekoliko lokacija, a prvenstveno u prioritetnoj žarišnoj točci – „Prilazu Vladimira Gortana“. Podsjećamo, riječ je o vrlo frekventnom prostoru u središtu naselja kojim svakodnevno cirkulira vrlo velik broj djece i odraslih jer je to sjecište brojnih pješačkih tokova, a napose puteva prema obližnjoj osnovnoj školi i jednom od omiljenih parkova s dječjim igralištem. Zasad, cijeli je prostor nažalost podređen automobilima, pretvoren u opasno auto-okretište i neoznačeno parkiralište. Nakon dvaju nedavnih tragičnih događaja u navedenom prilazu, od kojih je u jednom nažalost izgubljen ljudski život, od stručnih službi grada očekujemo da pomno razmotre sve aspekte ovog slučaja i pruže konkretnu podršku višegodišnjim nastojanjima vijećnika Mjesnog odbora Vojak, djelatnika OŠ “Vladimir Gortan”, kao i roditelja njihovih učenika koji su inicirali uspostavu pješačke zone u „Prilazu Vladimira Gortana“. Potporu inicijativi iskazali su i iskazuju i brojni građani Vojaka koji u svakodnevnim susretima izražavaju svoje bojazni, ali i ljutnju zbog postojećeg stanja ugroze. Mogući novi „Trg dobrosusjedskih odnosa“ mogao bi biti mjesto identiteta, okupljanja i komunikacije, no prije svega – prostor pješačke sigurnosti.

„Park dobrosusjedskih odnosa“ – učimo od najboljih, od „zelenog“ Kulfaneka

Osim povećanja sigurnosti kroz uređenje prometne infrastrukture zalažemo se i za područje ekologije. Uz promet, zelena tranzicija jedan je od ključnih čimbenika promicanja zdravlja i blagostanja. Nakon akreditacije, ove godine prihvaćen nam je projekt u sklopu „Riječkog programa lokalnoga partnerstva“ – kojim smo planirali da se uz „Prilaz Vladimira Gortana“ uredi novi „Park dobrosusjedskih odnosa“. Zapuštenu zelenu površinu koja je najčešće služila za nepropisno odlaganje otpada, pretvaramo u malu zelenu oazu koja privlači građane i predstavlja mjesto zajedničkog okupljanja na novopostavljenim klupicama i plohama za sjedenje. Iako taj mikro-park kvadraturom predstavlja vrlo maleno područje – njegova je važnost veća od početne simboličke razine. Ona, upravo logikom spojenih točaka, povezuje mikro-čestice koje, na Vojaku, uspostavljaju nastavak „zelene vizije“ izvornog krajobraznog arhitekta Josipa Kulfaneka. Taj je čovjek, od svoga dolaska u Rijeku davne 1926. godine, uspostavljajući buduće zelene oaze – pored Trsatskoga zasadio i kultivirao i sve druge sušačke parkove, uredio je Park Augusta Cesarca na Pećinama, parkove i drvorede na Sušaku, obnovio Gradski park na Mlaki, te ozelenio groblja na Trsatu i Kozali. Samo na Sušaku, između 1926-1940. godine, uredio je ukupnu površinu od oko 45.000 četvornih metara. Vojak je bio njegovo polazište i utočište, jer je na prostoru današnje OŠ V. Gortan imao znameniti rasadnik bilja.

Novi park dobrosusjedskih odnosa na Vojaku 02
Novi park dobrosusjedskih odnosa na Vojaku

Tjelesni i umni fitness u novoj zoni starog joga

Nadalje, u vremenu kad je otuđenost ljudi gotovo postala standardom, a ona u mladih posebno zabrinjava – odlučili smo ukrupniti neke od malih komunalnih akcija i formirati svojevrsne nove točke okupljanja građana. Dječja igrališta i parkovi već su uhodan način, a o čijem održavanju i zanavljanju posebno vodimo računa, no svakako je važno oplemeniti i stvoriti prostore koji će privlačiti i odrasle, starije sugrađane. Zapušten jog u parku kod dječjeg vrtića „Pčelice” na Vojaku već dugi niz godina nije u upotrebi, pa smo ga odlučili sadržajno prenamijeniti. Na tom mjestu upravo smo uredili odmorište opremljeno spravama za vježbanje i garniturom za sjedenje, uz dodatnu sadnju drveća i ukrasnog raslinja koja se očekuje u narednom razdoblju. Nadamo se da će malo fitness vježbalište, u kombinaciji s Pajićevim igralištem koje se nalazi tik uz njega, postati novi ugodan prostor za rekreaciju svih generacija, uz tihi naglasak na odrasle.

Igralište „Vojno“ mjesto je kohezije, a to nije igra

Konačno, želim istaći i važnost teme kojom sam osobno, kao nezavisni kandidat – okupio listu za izbore VMO. Iako se Vojno igralište čestično tek dodiruje s našim kvartom, povezanost „Vojnog“ i Vojaka je neosporna. „Vojno“ je oduvijek bilo više od igrališta. Demilitarizacijom čitavog područja, nakon otvaranja zajednici postalo je najvažnija poluga kvartovske socijalne kohezije, kao mjesto susreta i rekreacije svih generacija građana. Danas je to jedino pravo, kompletno uređeno, održavano i osvijetljeno, čuvano javno igralište u gradu, u službi brojnih sportskih kolektiva i gotovo nestvarnog broja od oko 100.000 posjetitelja godišnje.

S obzirom da je u projektu izgradnje 3. faze bolnice na Sušaku, dijelom ili u cjelini, planirana prenamjena i korištenje prostora sadašnjeg Vojnog igrališta, držim da je u planiranje čitavog procesa potrebno uključiti i građane. Neosporno je da smo svi zajedno na tragu zajedničke želje za dovršenjem kompleksa nove bolnice na Sušaku. Snažno podržavajući navedenu inicijativu u zajednici, istovremeno smo se zalagali i zalažemo se za uspostavu dijaloga s odgovornim dionicima i u razdoblju pred-pripreme, kao i realizacije budućeg projekta. Držimo da je, koordinacijom s Gradom, to apsolutno nužno u svrhu zadržavanja postojećih standarda zelenog pojasa i održivog prometno-parkirnog stanja kao esencijalnih komunalnih interesa stanovnika Vojaka, ali i okolnih kvartova. Jasno je da će promjene obuhvatiti čitav prostor Sušaka, a ne samo pojedine kvartove. Navedeni portfelj interesnih tema, dakako uključuje i „sudbinu“ Vojnog igrališta na Vojaku.

Vojno igraliþte 2
Vojno igralište

Kako ocjenjujete suradnju vašeg mjesnog odbora s gradskom upravom i tajnikom/tajnicom zaduženom za vaš MO ? Možete li navesti konkretne primjere uspješne suradnje ili izazove s kojima ste se suočili?

Iako smo, svi zajedno, uvijek skloniji kritici postojećeg stanja na „prvoj liniji sučeljavanja“ Vijeća MO i Grada, posebno bih želio istaći zadovoljstvo načinom na koji komuniciramo i rješavamo zahtjeve i potencijalne probleme građana. Pohvaljujem profesionalizam, dosljednost i posvećenost Ravnateljice odsjeka za mjesnu samoupravu, gospođe Dragice Fadljević, kao i referentice za mjesnu samoupravu, gospođe Nike Pavlinić. U svakom su trenu dostupne i spremne da svima nama pomognu u težnji da radimo za dobro građana i zajednice kojoj svojim mandatom odgovaramo. Uz sve probleme pohvaljujem i suradnju s Gradskom upravom – kroz ostale referente, pročelnike i njihove zamjenike s kojima radno komuniciramo, sve do Gradonačelnika, gospodina Marka Filipovića.

Naravno da pozitivnu ocjenu ne možemo generalizirati, jer naslijeđeni problemi nedostatne komunikacije u vremenu „izgubljenih dopisa“ – postoje i dalje, kao što postoje i oni službenici kojima smo kao MO – „nevidljivi“. Vjerujući u pozitivne tendencije i odanost gradu u kojem živimo, svi mi koji smo s ove – građanske strane, očekujemo visoku razinu odgovornosti i suradljivosti od svih onih koji profesionalno predstavljaju grad. To je, ustvari, izazov za stvarnu profesionalnu spremnost i dobrohotnu poduzetnost – da pomognu u rješavanju svega onoga što može unaprijediti kvalitetu života u najnižim, ali važnim jedinicama samoupravnog organiziranja građana.

Hod labirintom gradskih službi traži uporne

Koje su najveće poteškoće s kojima se susrećete u radu vašeg mjesnog odbora, bilo u pogledu financiranja, resursa ili administrativnih prepreka?

Neću izreći ništa novo niti originalno kada se osvrnem na činjenicu da nam je budžet prilično ograničen. Postavljeni zahtjevi i zamolbe građana, u kategoriji malih i većih komunalnih radova, u većini ostaju u faznom prostornom i vremenskom odmaku od stvarnosti. Omjeri zahtjeva i ostvarenog svode se na peterostruki do deseterostruki nerazmjer. Nadalje, procijenjeni troškovi, postupak nabave roba, radova i usluga od strane gradskih službi te njihova cijena koštanja za MO, izvođači i dinamika realizacije odabranih prioriteta – ne ovise o Vijeću MO, već o labirintu gradskih odjela i službi u kojima se interesi građana izgube neopisivom lakoćom. Navedeno, posljedično vodi smanjenom obuhvatu programskih aktivnosti ili komunalnih prioriteta, što građani ne trebaju razumjeti – ali vodi njihovu neizbježnom nezadovoljstvu. Dopunski je problem što građani često i „ne vide“ ono ostvareno i dobro, prečesto kritiku pretpostavljajući pohvali.

Jesmo li se na putu za „novi val“ – navikli na narativ „beskorisnih MO“?

Grad je također, pojednostavljeno rečeno – usporen i uspavan, i mnoge razine, pa i ona promocije kvalitetnih iskoraka pojedinih Odbora, nažalost ostaju neiskomunicirane prema sveukupnoj javnosti. U njoj opstaje narativ „beskorisnosti mjesnih odbora“, koji u konačnici ispadaju nevjerodostojni i u očima onih malobrojnih sugrađana koji su pokazali interes za izlaskom na izbore za članove Vijeća mjesnih odbora. Iako je to jedinstvena prilika izravnog određivanja smjera kojim će problemi iz stvarnog života biti preneseni i rješavani, doista je porazno da je u MO koji brine za oko 2.500 ljudi, tek 188 građana na pretposljednjim izborima osjetilo građansku dužnost biranja. Takav sveukupni milje doista je kontraproduktivan i s vremenom vodi u jalovo održavanje statusa quo, s malim izgledima za „novi val“ i stvaran iskorak u napretku jedne mikro-zajednice ili pak one u cjelini. „Riječki program lokalnoga partnerstva“ pozitivnim je primjerom puno brže, povoljnije i kvalitetnije realizacije planiranih programa; kada smo sami tražili ponude izvođača, proces je bio puno racionalniji i učinkovitiji.

Dan MO Vojak
Dan MO Vojak

Čekanje napretka kroz MO –„utopistička iluzija“?

Koje prijedloge imate za poboljšanje sustava mjesne samouprave u Rijeci? Što bi, po vašem mišljenju, trebalo promijeniti ili unaprijediti kako bi mjesni odbori mogli učinkovitije djelovati?

Recimo da je svima sve jasno. Sadnja novih stabala, stvaranje novih zelenih površina, ugradnja projekata kulture u zajednicu, implementacija zdravog života u zajednici, zdravstveno i genetičko „opismenjivanje“ o preventivnoj medicini, kao i vlastitoj odgovornosti u očuvanju zdravlja uz primjenu osnovnih testova probira na kronične i maligne bolesti, uključivost umirovljenika u život zajednice, pomoć potrebitima, programi kreativnog razmišljanja, bolja prometna povezanost, održanje svijesti o osobnoj ulozi u „čistom kvartu“, radionice proizvodnje i pripreme hrane, svekolika isprepletenost sa studentima obližnjeg kampusa, javne rasprave i razgovori o akutnim problemima – za većinu gradskih kvartova utopistička su iluzija u prostoru i vremenu. No, to ne mora biti tako. Mjesni odbori trebali bi biti komunikacijska točka i mjesto žive aktivnosti, a ne medij ukorijenjene i sveprisutne politike „netitranja“.

S druge strane, vjerujem da je navika prihvaćanja neriješenih taloga iz prošlosti – kao nekog sveopćeg modusa operandi – dovela do sadašnjeg stanja. Postupovnici i administrativne zapreke poput slalomskih su mogućnosti u kojima lako možemo „zapeti“.

Za rješenje zovi Gradonačelnika!?

Iako je u iznošenju kritika i nezadovoljstva najlakše uprijeti prstom u gradonačelnika, Grad i sve upravne i izvršne „strukture“, istina je vjerojatno negdje u sredini. Dio je skrivenog i nerealiziranog potencijala – upravo u domeni građana. Oni prečesto misle i očekuju da osobno „ne moraju ništa“, i da će već „netko drugi“ riješiti njihov problem. Tako perpetuiramo u zatvorenom krugu jalovosti, u kojem se ipak nešto i dogodi, ali uvijek premalo, nedovoljno i za većinu gotovo nevidljivo.
Upoznat sam i podržavam tendenciju osnivanja „Vijeća mjesnih odbora“ koje bi izravno sudjelovalo u radu Gradskog vijeća, no upitno je bi li takva ustrojbena jedinica također potonula u rasplinutim težnjama, s obzirom na već viđena sitna politikantstva koja izviru iz samoproglašenih važnosti stranačkih opcija koje ni sadašnjim dosegom gotovo „beznačajne“ mjesne odbore – ne ostavljaju na miru.

Za napredak nam uglavnom ne treba prestrukturirana „uprava napretka“

Za napredak nam uglavnom ne treba prestrukturirana „uprava napretka“. Ponoviti ću – građani bi trebali preuzeti više odgovornosti, uređujući kvart u kojem žive prema istim onim načelima i kriterijima koji ih vode kada se radi o privatnom vlasništvu. Grad, kroz ovaj oblik samouprave u mikro-okružju, trebao bi biti propulzivniji fascilitator i pokretač prepoznatih promjena. Ukoliko se sve svede na odgovornost „viših sfera“, to se uglavnom, naposljetku, simbolički zrcali u neostvarenim talozima – odnosno stvarnim gomilama smeća, krupnog otpada, starog namještaja i istrošenih kućanskih aparata – koje nesavjesno kontinuirano ostavljamo po kvartu u kom živimo. Nikome se takav okoliš ne sviđa, ali gotovo svi ostavljamo takav otpad na neprimjerenim mjestima, ili barem šutimo od tome kad gledamo naše susjede u istoj radnji. Grad ne može biti kriv za temeljnu nekulturu i nedisciplinu građana, koji istovremeno postavljaju različite kriterije kritičnosti – prema samima sebi ili Gradu i njegovim strukturama.

Nadalje, Grad bi trebao omogućiti slobodnije raspolaganje sredstvima uz savjetodavnu ulogu gradskih službi. To pretpostavlja servisnu ulogu prepoznatih ideja i inicijativa, a ne „centar moći“ koji mjesne odbore gleda „s visoka“. Vidljiva odvojenost od građana kojima bi, ustvari, trebali služiti – ogleda se i u administrativnom labirintu odgovornih osoba, zaduženih za mikro-segmente. Prosječnom je građaninu teško razumjeti kako složiti slagalicu svih problema, odnosno njihova stvarnog rješavanja. Na taj se način, smanjuje i usporava učinkovitost sustava, građane s vremenom anestezira, a Vijećnike MO izlaže kontinuiranom pritisku nezadovoljnih građana jer se njihov problem „ne doživljava“, ne rješava, ili se to događa neopisivo i nedopustivo sporo. Poboljšanje učinkovitosti cjelokupnog upravnog aparata i njegova demokratizacija, izazovom je za buduće vrijeme.

Radionica trg je ispunjen elementima urbane opreme koji mu nedostaju 1
Radionica trg je ispunjen elementima urbane opreme koji mu nedostaju 1

Polako stvaramo bolji kvart

Prostor napretka kvarta nije samo u novcu i političkoj moći odlučivanja „s visoka“, kao i prevenciji svih sitnih manipulativnih procesa koji iz njih proizlaze, već je pohranjen i u unutarnjoj snazi njegovih stanovnika – kroz prepoznavanja, provođenja i širenja temeljnih vrijednosti. One, konačno, osim komunalno-urbanističkih dnevnih raskopavanja, prožimaju i kulturu, suradnju i pristojnost prema drugim bićima, uključivši i ona koja grade okoliš u kojem živimo. Takav je pristup, u smislu temeljne prilagodbe, preživljavanja i napretka u urbanim, „civiliziranim“ zajednicama – jednostavno imperativom. Život je stalna mijena, razboriti su temelj prilagodbe i preživljavanja promjena.
Tako, samoupravu na Vojaku gradimo i neprimjetnim promjenama ponašanja. Polako stvaramo bolji kvart. Razgovaramo, upijamo, gradimo novu viziju i ostvariv slijed. Istina, put je prepun onog sustavnog, odjelnog, upravnog, činovničko-administrativnog… „ne može se“, ali to je tek početni dojam spoznaje struktura i sustava. Sve je ipak na nama, Vojačanima. Treba biti strpljiv i dosljedan. Ostvariti nove suradnje.
Vjerujem, da uz demotivirajuće nizak godišnji budžet, ipak možemo pokušati urediti „grad unutar grada“, stvoriti njegov identitet, urednost i zadovoljnije ljude! Kao naselje možemo biti model zajedničkog dobra. Pokrećemo srce i razum kvarta, koji će prepoznati one koji ga poštuju, grade i čuvaju. Možda je to odgovor na ovo pitanje, a ne očekivano migoljenje odgovorom – pričama o strukturama i njihovim sub-inačicama, što sve zajedno odvlači i energiju i pažnju i mogućnosti ikakvog napretka.

Postoji li izbor za bolje?

Građanima Vojaka nudimo izbor jednostavnog i beskompromisnog zalaganja u zajedničko ime, za jednostavne ciljeve koji se odnose na kvalitetu i stil života. Kvart može napredovati samo ako je svima koji žive ili rade u njemu jednako stalo do njega, i samo ako svi osobno sudjeluju u razvoju, pa i beskrajno malim doprinosom. Kvart može biti topao i poželjan, čist i organiziran, zelen i svjež, smiren i kulturan, ali i strastven u kreativnosti i ostvarenju snova i neiskvarenih ideja male djece, koju su tako vješto sakrili u nama od nas samih. Uostalom, brojni studenti iz susjednog Kampusa naši su prvi susjedi, kao i plan da zajednički ostvarujemo nove projekte i programe koji žive istinski život nekog „novog vala“, nekih koncerata, festivala ili umjetničkih izvedbi u kvartu. O tome, kvalitetnoj suradnji, treba razgovarati s čelnim ljudima Sveučilišta u Rijeci.

Vojak kao „brend-kvart“

Naš Vojak može i mora biti bolje i ugodnije mjesto za život! Čist, kulturan i svjež u ideji. Onaj koji ljubi modernu, odnosno simbol rasta kroz tada moderne nebodere koji su označili drugu urbanističku eru kvarta, ali i tradiciju poput Dekse – planiranog kompleksa zgrada prvog vala urbanizacije. U podzemnom dijelu Vojaka također se uslijed snažnog infrastrukturnog razvoja luke, željeznice i prateće industrije u prošlosti razvio nevidljivi „podzemni grad“ koji se sastoji od impresivnog spiralnog tunela ukopanog u masivnoj stijeni brda, s prugom koja vodi željeznicu do mora. Sutra bismo mogli imati Vojak kao svojevrsni gradski „brend-kvart“, koji bi naracijom povezao prošlost i budućnost, kroz održivu i zanimljivu sadašnjost. Jer naracija, uz panel tekstove izložene u parkovima i na šetnicama kvarta, oplemeniti će razloge zašto ljudi baš ovdje šeću, razmišljaju, razgovaraju i dopunjuju zbirke vlastitih engrama, kao svojevrsni herbarij pozitivnih misli i sjećanja.

Eko sajam þtand Uƒeniƒke zadruge Josip Kulfanek, Oµ Vladimir Gortan
Eko sajam štand Učeničke zadruge Josip Kulfanek, OŠ Vladimir Gortan

Nova priča neka poštuje „starosjedilačke zajednice“

Konačno, na našim se kvartovskim granicama događa najljepša „nova“ Riječka priča – nastavak gradnje Kampusa s preostalim fakultetima, kao i generacijama priželjkivana sveukupna „Nova Riječka bolnica“ na jednom lokalitetu! Vojak, kao središnji domaćin novih velikih „susjeda sa sjevera“, otvara vrata ali i stvarni dijalog.

Naslanjajući se na nacionalne projekte, što nova bolnica svakako jest, gradska vlast mora nazrijeti i prevenirati neželjene promjene u urbanizmu čitavog kvarta, neprimjerenu betonizaciju, rezanje čitavih drvoreda, zatvaranje općeprihvaćenog i najbolje opremljenog javnog igrališta u gradu, dokidanje parkirnih mjesta i predvidljiv scenarij prometnog kaosa koji nam slijedi. Niti jedan detalj ne smije biti skriven niti prešućen, bez strahova da bi širi dijalog mogao ugroziti projekt u cjelini. Dok postoji želja, postoji i način da se projekti usuglase na zajedničko zadovoljstvo. Treba postojati dobra volja poštovanja „starosjedilačke zajednice“, koja baštini ovo mjesto i drži ga svojim domom. Pravovremeno usuglašavanje može mijenjati koncepte, bez opasnosti da se oni ukinu ili ne ostvare. Studije uključivosti u zajednicu, temeljene prvenstveno na željama i stavovima ljudi koji tu žive, pronalaze arhitekte koji su spremni napraviti projekte koji čuvaju igrališta, stabla, javne prostore i zelene površine. To se smatra višom razinom brige za čovjeka, jer valjda, ma kakvi ljudi bili, trebamo kisik i kretanje. U eri precizne medicine i sofisticiranih tehnologija liječenja bolesti, pravi je smisao upravo u prevenciji i održanju temeljnih vrijednosti, simbolički rečeno – pokretu i disanju, održivom načinu razmišljanja, ali i takvom okolišu.

Depolitizirani prostor kvarta – prilika za mlade

Mjesni odbor trebao bi biti mjesto stvarne kohezije ideja – na razini senzibilizacije stvarnim problemima, kao i beskompromisnog početka njihova rješavanja. Od gradskih i državnih struktura tražim podršku programima poboljšanja života u kvartu! Svaki napredak uz zadovoljstvo građana je i uspjeh „struktura“, bez potrebe za brendiranjem prava prvenstva na „vijest“! Sve izgrađeno uz uloženo, jest konačno – naš novac! Naš kvart priželjkujem kao depolitizirani prostor u kojem građani suodlučuju o sebi, a mladi prepoznaju svoju priliku! Oni mogu i moraju otići osjetiti život, ali se svome kvartu vraćaju osvješteniji i bogatiji, duhom, znanjem i osjećajem slobode! U napretku kvarta potrebno je i u znatnijoj mjeri uključiti i privatne poduzetnike, odnosno uskladiti njihove interesne zone s vizijama koje kroz mandat predstavljamo građanima. Uvođenje prometnog komunalnog reda uz sigurnu pješačku zonu u „Prilazu V. Gortana“, primjerice, istovremena ne implicira dokidanje ili ugrožavanje gospodarske djelatnosti navedenih poslovnih subjekata ni u kojem smislu, niti je navedeno u cilju Vijeća MO Vojak.

Danijela Torjan radionica prapra rucak Dani MO2024 001
Danijela Torjan radionica prapra rucak

Kako vaš mjesni odbor uključuje građane u svoje aktivnosti i odluke? Smatrate li da postoji dovoljno participacije građana i kako planirate potaknuti njihovo veće sudjelovanje?

Ostojić: U osnovi smisla postojanja i organizacije Vijeća mjesnih odbora – utvrđivanje je problema i potreba građana na svom području, kao i određivanje prioriteta njihovog rješavanja. Temeljan je način suradnja oko određivanja liste malih komunalnih radova, ali i razrada prioritetne provedbe, jer jasno je da je uvijek mnogo više zahtijeva i želja, no realne mogućnosti realizacije. Postoje i drugi modaliteti suradnje s građanima, a jedna od mogućnosti je i u primjeru već navedene inicijative stvaranja zaštićene pješačke zone u „Prilazu V. Gortana“. Stavljajući je u fokus prošlogodišnjih i ovogodišnjih „Dana Mjesnog odbora“, kad smo uz dopuštenje Grada kolni prilaz zatvorili za promet i „predali pješacima na jedan dan“, građane smo prošle godine anketirani o prijedlogu uređenja. Analiza rezultata ukazuje na nedvojbenu podršku uvođenju sigurne pješačke zone na trgu, kao i onu da se zelene, dotad devastirane površine u okružju – urede kao nova mala zelena oaza otvorena za korištenje.
Na tragu razrađene i raznorodne komunikacije, uz približavanje građanima je i naša inicijativa organiziranih akcija čišćenja okoliša, kao i realizacija tema od javnozdravstvenog i ekološkog značaja, u koju nastojimo uključiti i građane volontere. Svjesni smo društvene inertnosti i svojevrsnog beznađa, no i dalje vjerujemo da ćemo u ostvarenju ovih ideja – koje će konačno naš zajednički prostor života učiniti kulturnijim, zdravijim, čišćim i ljepšim – polučiti zajednički uspjeh.

Otvorenost – osnova za razumijevanje

S građanima komuniciramo svim ustaljenim kanalima, uključujući e-mail MO (mo.vojak@rijeka.hr), gradsku stranicu i naš pododjeljak, telefon uz osobni kontakt u predviđenom vremenu u našim prostorima. Otvorili smo i našu facebook stranicu MO Vojak – kao neslužbeni ali važan način izmjene informacija. Koristimo i modernije, mladima primjerenije društvene mreže – poput Instagrama. Bit je svih tih medija, odnosno našeg korištenja njihovih mogućnosti, pravovremeno, jasno i transparentno, otvoreno, neusmjereno i dobrohotno informiranje svih građana, o svemu relevantnom za život u našoj maloj zajednici. Prijedloge i primjedbe građana koji nam stignu na e-mail adresu MO -razmatramo na našim redovitim sastancima, kao što ih i promptno prosljeđujemo i nadležnim službama. Njihov odgovor uz naše mišljenje i stav uvijek konačno šaljemo i inicijatorima upita. U svrhu bolje učinkovitosti i izravnije komunikacije s građanima, u sazivu ovog VMO, osnovali smo Pododbore MO za kulturu prostora, kulturna događanja i mlade, što se pokazalo dobrim rješenjem u okupljanju i motivaciji građana na zajednički volonterski rad.

„Sjećaonica“ potiče na današnje razmišljanje i akcije

U proteklom smo razdoblju, u razvoju cjeloukupne bolje komunikacije s građanima, organizirali i zanimljiva stručna predavanja, posvećena kulturi javnog prostora i primjerice – fantastičnom djelu Josipa Kulfaneka, gradskog vrtlara pejzažista u razdoblju između dva svjetska rata. Njegov zeleni potpis nose svi parkovi i drvoredi Sušaka, a baš na području današnje OŠ “Vladimir Gortan” stvorio je i vlastiti rasadnik. Serija predavanja o Vojaku, njegovoj baštini na razmeđu prostora, ideja i ljudi koji ih ostvaruju, imaju za cilj osvijestiti spoznaju da je davno prije postojao organizirani pristup izgradnji našeg kvarta, kao i mudrom uranjanju u izazove koje su donijele povijesne mijene. Čitav je program prisjećanja, od kojih smo neka i održali, oblikovan tako da potakne na razmišljanje o javnom prostoru koji dijelimo – kako se prema njemu odnosimo, jesmo li svjesni njegove važnosti i možemo li ga oplemeniti.

O važnosti javnih prostora – trgova, parkova, šetnica, igrališta, – čija je odlika otvorenost i dostupnost svim građanima, a kojima bi privatni i komercijalni interes trebao biti suradnički podređen, razgovarat ćemo i ubuduće. Činit ćemo to kroz ciklus javnih predavanja i susreta s građanima objedinjenih naslovom „Pričamo o Vojaku”, što smo već utemeljili tijekom prošlogodišnjeg i ovogodišnjeg obilježavanja Dana MO. Govorili smo i govorit ćemo o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kvarta, ponekad vjerojatno i žustrije diskutirati i sučeljavati mišljenja, ali i na taj način gradit „trgove” – kao prostore društvenosti i urbanog identiteta. Ne doslovno, u betonu i kamenu, ali jednako važne u virtualnom prostoru stvarnih misli i vizija za bolju budućnost.

Sustavno radimo na sadržajima koji oplemenjuju, obrazuju i informiraju stanovnike, koji govore i o vrijednoj baštini „starih Vojačana“, ali i njihovoj pretvorbi u novo doba uz izazove koje ono donosi. U ožujku ove godine, u OŠ Vladimir Gortan Vijeće mjesnog odbora Vojak obilježilo je Međunarodni dan žena uz prof. dr. sc. Rajku Jurdana- Šepić i “Informativno- antipolitički talk show: Sve što treba znat’ o ženi”. Uz primjeren odaziv građana razgovarali smo o položaju i ulozi žene u današnjem društvu. Jer, razgovor o kulturi prostora ne odnosi se samo na urbanizam i promet, održavanje čistoće i male komunalne akcije – koje su nam u fokusu, već na širi kontekst kulture življenja koji nadograđuje teme s površine. Tako smo u naš javni prostor doveli i radionice u suradnji s urbanom vrtlaricom Danielom Torjan i Društvom arhitekata Rijeka, odnosno posebno izdanje edukativne radionice “Minijatura” – prve i jedinstvene radionice u Republici Hrvatskoj kroz koju se djeca upoznaju sa strukama urbanizma i arhitekture. Zasluge za gostovanje u prvom redu pripadaju arhitektici Martini Mataiji, koja je u pripremu i realizaciju prošlogodišnjih Dana Mjesnog odbora Vojak uložila neizmjerno mnogo volonterskog rada.

Konačno, u raznorodnim oblicima komunikacije, posebice smo ponosni na našu ‘Sjećaonicu’ – kvartovsku čuvaonicu uspomena, koju kao poseban format redovito objavljujemo na facebooku. U njoj donosimo vrijedne, tople ljudske zapise Nele Valerjev Ogurlić – o zaboravljenom vremenu uz razgovore s domaćinima, preslike dokumenata, fotografije, memorabilije ili zanimljive informacije i priče o bližoj i daljoj prošlosti Vojaka.

Mjesni Odbori u Fokusu: BRAŠĆINE-PULAC
Mjesni Odbori u Fokusu: KOZALA
Mjesni Odbori u Fokusu: GRBCI
Mjesni Odbori u Fokusu: BRAJDA-DOLAC
Mjesni Odbori u Fokusu: OREHOVICA
Mjesni Odbori u Fokusu: GRAD TRSAT
Mjesni Odbori u Fokusu: CENTAR – SUŠAK

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here