Home Biznis MOL u kope, Vlada u špade

MOL u kope, Vlada u špade

1795
0
molina
Boris Bradarić: MOL u kope, Vlada u špade

Ini se ne piše dobro. Dva najveća vlasnika MOL i Vlada RH imaju sasvim različite strategije razvoja ove kompanije. Inine pozitivne rezultate u sektoru Istraživanje i proizvodnja ( EBITDA 5.035 HRK mil ), te pozitivne rezultate u sektoru Trgovini na malo (EBITDA 92 HRK mil) u velikoj većini pritišće nerentabilni sektor Rafinerije i marketinga (EBITDA -687 HRK mil ). EBITA obuhvata dobit preduzeća ne uzimajući u obzir rashode kamata, poreze i amortizaciju preduzeća. Ovaj pokazatelj pruža nam značajniju mjeru zarađivačke moći kompanije.

Bez molovog Tifona Ina bi bila u velikim problemima
Potražnja za naftnim derivatima je u konstantnom strukturnom padu: U Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni, nestalo je cca.1,5 mt potražnje za gorivom u posljednjih 5 godina, što čini oko 1/3 (nominalnog) kapaciteta u Rijeci i 2/3 u Sisku! Od 2007 godine konstantno pada Inin udio na tržistu motornih goriva u Hrvatskoj (sa 74% na 64% ) a tek Molovom kupnjom Tifona ( 2011) i uključivanjem Tifona u Ininu veleprodajnu mrežu počinje Inin nagli rast na hrvatskom tržištu i sada je na oko 73%. U BiH Ina bilježi kontinuirani rast s 37% na 48% u posljednje 4 godine a u Sloveniji od nule na više od 10% u jednoj godini, što je omogućeno modernizacijom rafinerija čime se poboljšala kvaliteta goriva. Bez Molove kupnje Tifona uz stalno jačanje Petrolovog udijela na hrvatskom tržištu, o kojem sam pisao u prošloj kolumni, danas bi Ina bila u daleko goroj situaciji. U Hrvatskoj i Južnoj Europi distribuirano je oko 3,5 mt goriva dok npr samo Rafinerija Rijeka ima kapacitet od 4.5 mt goriva. Uzimajući u obzir ekonomsko okruženje i srednjoročnu perspektivu tržižta te pad rafinerijskih marži za 21%, jedina ekonomski opravdana računica je zatvaranje jedne rafinerije.

Veliki gubici Ine zbog kašnjenja dozvola
Od trenutka kada je zatražena dozvola za drugu fazu modernizacije rafinerije Rijeka (Delayed Coker Unit) prošlo je debelih 5 godina. Sve to vrijema sektor Rafinerije i marketinga radio je milijunske gubitke (EBITDA -1.020 HRK mil 2011 , EBITDA -461 HRK mil 2012 ) koji su se morali pokrivati iz dobiti ostalih sektora, a što je INU financijski osiromašilo. Ina nema, poput drugih naftnih kompanija, ‘ratnu kasu’ koju je morala stvoriti iz zarađivačke moći kompanije i koja onda služi za skupe investicije u razvoj i istraživanja ali i za odštete u slučaju velikih zagađenja. Sjetite se samo novaca koji je BP morao platiti zbog zagađenja meksičkog zaljeva. Za sve velike investicije Ina mora pokucati na vrata svojih vlasnika, Mola ili Vlade RH.

Šta pise index.hr u vezi Ininih političkih strategija
Naftno polje “Bijele noći”, kojeg je vlada premijera Ivice Račana 2002. godine prodala ruskom Russnieftu smatrajući da nema perspektivu, u 2012. je proizvelo 1,92 milijuna tona nafte, što je više od prošlogodišnje ukupne proizvodnje Ine i Mola. Prosječna dnevna proizvodnja na naftnom polju Bijele noći lani je, prema podacima Zapadno-sibirske grupe “Bijele noći” iznosila 5260 tona. U 2012. godini na nalazištima Bijele noći probušeno je 26 novih bušotina, koje su osigurale dobit od dodatnih 291 tisuću tona. Godišnja dobit crpilišta u posljednjih desetak godina iznosi između 400 i 450 milijuna dolara, a vrijednost dobiti od nafte koja se proizvela na tom polju od 2002. kada ga je hrvatska vlada prodala, iznosi 4-5 milijardi dolara. To je više od cijele vrijednosti današnje Ine po najvećoj mogućoj procjeni. Da podsjetimo, vlada premijera Račana prodala je sibirska naftna nalazišta Bijele noći po cijeni od 74 milijuna dolara koja se, zbog sramotno lošeg ugovora, nije uspjela niti u cijelosti naplatiti. Nenaplaćeno je ostalo 16 milijuna dolara. Predsjednik uprave INE u to je vrijeme bio Tomislav Dragičević, član HNS-a, a predsjednik NO INE koji je doveo do te odluke bio je bivši ministar financija Slavko Linić.

Inini izvori će presušiti za 17 godina
Kako stvari stoje zbog stanja na tržištu ali i zbog velikih gubitaka koji su nastali zbog čekanja dozvola za Delayed Coker Unit, MOL je mišljenja da Rafineriju Sisak treba odmah zatvoriti, a da Rafinerija Rijeka ima neku ‘dalju’ budućnost!? Iz ovoga se daje isčitati da je razvojna strategija koju bi MOL primjenio na Ini jačanje Ininog sektora Istraživanje i proizvodnja koji je jedino visokoprofitabilan. Na kraju 2013. godine, INA je raspolagala s 251 milijuna barela dokazanih i vjerojatnih rezervi ugljikovodika s količinom proizvodnje od 40,2 tisuca barela dnevno. To znači da će s ovakvom eksploatacijom Inini izvori presušiti za 17 godina i da će se njena tržisna vrijednost urušiti. Ina je trenutačno prisutna u Angoli i Egiptu, a do sada je INA bila uključena u mnoge aktivnosti istraživanja i proizvodnje u Hrvatskoj i 20 država u inozemstvu. MOL po svemu sudeći želi ponovo oživiti stari Naftaplin koji se do 1964 jedino bavio Istraživanjem i proizvodnjom.

Država je Ini oduzela istraživačke dozvole?
Od 2011 do 2013 Vlada RH ‘svojoj’ Ini drastično smanjenjuje područja s istražnim dozvolama. Od cijele Hrvatske, uključujući tu i cijeli Jadran, Ini je ostala samo područje istočne Slavonije i područje koje gravitira Rafineriji Sisak. To znači da će Ina morati početi otkupljivati prava na blokovima za istraživanja i proizvodnju kao i bilo koja druga strana naftna kompanija. Postavlja se ozbiljno pitanje koju to strategiju razvoja INE ima Vlada RH? Svime što su do sada radile prijašnje, a i ova vlada, Ina nije bila u stanju stvoriti svoju ‘ratnu kasu’. Da li su svijesni da INA bez finacijske injekcije vlasnika/investitora neće biti u stanju povećati rezerve ugljikovodika? Recimo da moderniziramo Refineriju Rijeka u tempu koje to očekuje ova Vlada i da u isto vrijeme presuše Inini izvori…Što će se onda desiti sa Inom? Tko će onda pokrivati njezine gubitke?

2.5 milijarde € da bi Ina bila opet naša
MOL i Vlada izgleda imaju različite poglede i različite strategije u vezi ravoja Ine. Dva partnera koja se ne slažu oko strategije na kraju se moraju razići. Onaj tko je prodavao Inu morao je znati da će Ina biti kad tad integrirana u Molovu korporaciju. Upstream, Midstream i Downstream će biti integrirani i to je samo pitanje vremena. Da bi vratila Inu u državno vlasništvo, po sadašnjoj cijeni Ininih dionica od 4.000 HR (526€), za molovih 4.908.207 dionica Vlada RH će morati platiti 2.581 € mil. Morati će osigurati i 800 € mil za modernizaciju i pokrivanje gubitaka te novac za istraživanje i proizvodnju. Hrvatska tog novca nema, a i čisto sumnjam da bi joj bilo bolje s političkim menagerima. (Ri Privredni Barometar: Boris Bradarić)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here