Na današnji dan, 2. rujna 1926., prije točno 92 godine u Rijeci je osnovan nogometni klub Unione Sportiva Fiumana, preteča ili stariji brat današnje Rijeke. Klub je nastao na poticaj gradskih vlasti fuzijom Olympie i Glorie koji su do tada bili veliki nogometni rivali. Club sportivo Olympia Fiume osnovan je još 1904. godine te je bio u jednu ruku klub bogataša. S druge strane Club Sportivo Gloria Fiume, osnovan 1917. bio je klub radnika.
Nakon što je Rijeka postala sastavni dio Kraljevine Italije, riječki klubovi počeli su nastupati u talijanskom prvenstvu. S godinama uspjesi su bili sve veći i tako u sezoni 1925./1926., Olympia i Gloria u jednoj od bezbroj trećih liga (Seconda Divisione) su ostvarili odlično treće i četvrto mjesto. Uvidjevši da su sami sebi najveća konkurencija, oba kluba su u ljeto 1926. prihvatila ponudu te su se spojili u novi klub, Fiumana.
Prvim predsjednikom je imenovan Pietro Paquali. Prvo predsjedništvo je bilo u sastavu: Giovanni Stiglich, Ramiro Antoniani, Federico Battiala, Antonio Capudi, Clemente Marassi, Olivio Musiol, Luigi Pauletich, Albeto Ronchevich, Mario Rora, Anselmo Sandrini, Armando Serdoz, Carlo Simichen, Oscar Sperber, Romeo Sperber, Arostodemo Susmel.
Klub je odmah ostvario pravo nastupa u Prvoj ligi (Prima divisione, drugi nivo natjecanja), te je nakon samo dvije sezone postigao svoj najveći uspjeh. Naime, u sezoni 1927./28., Fiumana je zauzela treće mjesto te se plasirala u novoosnovanoj Divisione Nazionale, preteća današnjoj Serie A, koja se igrala u dvije skupine. Osim toga, u sezoni 1927./28. Fiumana je osvojila i Coppa Federale, prvi državni kup koju su igrali većinom klubovi iz drugog nivoa natjecanja.
Druge sezone 1928./29., na Kantridi, ondašnjoj Borgomarini, gostovali su između ostalih i Juventus, Ambrosiana (danas Inter), Bologna, Fiorentina, Genoa, Lazio, Napoli. Na kraju, Fiumana je završila na 14. mjestu sa 16 bodova, rezultat četiri pobjeda i osam neriješenih utakmica. Sljedeće sezone Fiumana je igrala u novoosnovanoj Serie B, no završila je posljednja i pala u treću ligu (Prima Divisione). Tu je igrala redovito do sezone 1940/41 kada je ponovo ostvarila plasman u Drugu ligu (Serie B), pobjedom u skupini A.
Ipak, opet se u Serie B zadržala tek jednu sezonu. Na kraju je bila 15. sa samo dva osvojena boda od opstanka u ligi. Uslijedila je posljednja sezona, 1942./43., te je bila na trećem mjestu. Nakon toga, vihori rata su bili prejaki i prvenstva su prekinuta. Fiumana je odigrala još nekoliko utakmica sve do 11.6.1944. kada je osvojila Coppa Deutscher Berater.
Rat je iduću godinu završio, no došlo je do veliki promjena te je uprava i velika većina igrača napustila Rijeku i otišla u Italiju ili dalje (dio odmah a dio kasnije). Isto tako, i sama Fiumana, koja i danas ima zamrznut status pri talijanskom nogometnom savezu (FIGC).
A koliko je riječki nogomet tih godina bio jak dovoljno govori činjenica da je za talijansku reprezentaciju igralo i dosta Riječana: Mario i Giovanni Varglien, Rodolfo Volk, Marcello Mihalich te Ezio Loik.
