Home Kolumne Obama vs. Osama – i katastrofa Zapada

Obama vs. Osama – i katastrofa Zapada

1604
3

Dok sam, u mlađim danima, tada još u kinima, počesto gledao western-filmove, jedna od njihovih osnovnih tema bila je borba osamljenih “kauboja” kao boraca za pravdu i zakon protiv različitih zločinaca, s ciljem da se ove iz-vede pred sud, a ostalim ljudima omogući miran i civiliziran život. Na takvim i sličnim vrijednostima bila je utemeljena samosvijest US-Amerikanaca o misiji njihovog društva i države u svijetu, o njihovoj ulozi nadasve privlačnog uzora za ostale.

Zadnjih desetljeća se, na žalost, ova uloga radikalno promijenila. Umjesto uzora za okolinu, USA su postale država koja krši međudržavno (“među-narodno”) pravo kada god to poželi, koja ne poštuje suverenost drugih država, koja službeno proglašava “ratovima” projekte koji to pravno nisu, koja ih započinje nezavisno o volji Ujedinjenih Nacija i svojih tzv. saveznika, koja se ovima podruguje dajući im do znanja da ih za svoje ratne poduhvate u stvari niti ne treba, ali da će dobrohotno prihvatiti pomoć onih koji su spremni potčiniti se njezinoj volji, koja za “pravdu” proglašava golu osvetu, koja ne razmišlja mnogo o “kolateralnim štetama”, tj. žrtvama itd. – u svakom slučaju uporno gubi iz vida da su ratovi nedjeljivi od zločina.

Najnoviji primjer i potvrda ovih tvrdnji je ubojstvo Osama bin Ladena, čovjeka koji je okrivljen za napad na njujorški WTC 11. septembra 2001. i pro-glašen za najopasnijeg neprijatelja USA, kojeg bezuvjetno treba ubiti. CIA je – nakon gotovo deset godina potrage – uspjela otkriti da bin Laden stanuje u pakistanaskom gradu Abbottabadu, te je organizirana grupa specijalaca koja je helikopterima izvršila noćnu invaziju na njegovu nastambu, ubila njega i četiri daljnje osobe, između ostalih i njegovog sina, te ubijenoga brže-bolje, da mu se zamete svaki trag, bacila u more. Za razliku od službene tvrdnje da je Osami bila ponuđena i mogućnost predaje, sve, uključujući i izjavu jednog predstavnika vlade USA, govori u prilog tvrdnji da je trebao biti odmah ubijen.

Tako dakle “svjetski policajac” poštuje međudržavno pravo, koje zahti-jeva respektiranje teritorijalnog integriteta pojedinih država, tako on poštuje ljudsko pravo na život, pravni princip da nema kazne bez zakona i da o posto-janju zločina i primjerenoj kazni odlučuju sudovi u skladu sa zakonski propisanim procedurama – što važi ne samo za “kolateralne žrtve” ovog zločina, već i za samog bin Ladena, tako se poštuju vjerski rituali propisani za slučaj smrti muslimana itd.
Ovoj se pravnoj katastrofi pridružuje moralna: Barack Obama se, nakon što je napeto promatrao hoće li od njega najavljena i naložena likvidacija uspjeti, oglasio trijumfalističkom izjavom da je “pravda zadovoljena”. Zapadnoevropski političari su pobrzali da izraze svoje zadovoljstvo “uspjehom” ove akcije. Kancelarka S. R. Njemačke se proslavila izjavom “Veseli me da je uspjelo Bin Ladena ubiti”. U USA je na ulicama masovno proslavljeno ubistvo “državnog neprijatelja broj 1”. Samo je Vatikan uspio sačuvati moralnu prisebnost izjavom da “Kršćanin nikada ne bi trebao pozdravljati smrt nekog čovjeka”.

I treće, pravnu i moralnu katastrofu nadopunjuje i jedna intelektualna, naime abdikacija zdravog razuma: Ubojstvo bin Ladena se s jedne strane proglašava velikim uspjehom u “ratu protiv terorizma”, i istovremeno se upozorava da opasnost od terorizma ne samo što nije prošla, već se i povećala, te da treba pojačati “budnost”, budući da bi pristalicama bin Ladena moglo pasti na pamet da se za ovo ubojstvo Zapadu (a i Pakistanu, koji ga je dopustio) osvete novim terorističkim napadima – što su već i najavili. Zdravorazumsko razmišl-janje bi, naprotiv, sugeriralo zaključak da iz uspjeha u tom “ratu” slijedi smanjenje opasnosti od terorizma, a ne njezino povećanje.

Prije nešto više od dvjestotinjak godina, u vrijeme oslobađanja britanskih kolonija na zapadnoj strani Atlantika, njihove konstitucije u zajedničku državu i donošenja ustava koji u USA važi još i danas, društvo koje se tako konstituiralo u novu političku zajednicu je pred očima imalo ideale slobode, jednakosti (u smislu odsustva svake biološki ili kulturno utemeljene diskriminacije), vladavine zakona i skromnosti. Danas od ovih ideala nije mnogo ostalo: Skromnost je nadomještena nezajažljivim konzumom. Vladavina zakona važi, u najboljem slučaju, samo za građane USA, što pokazuje postojanje logora van zakona u Guantanamu i drugdje. Odnos prema međudržavnom pravu dobro ilustriraju vojne intervencije posvuda po svijetu, između ostalih i ubojstvo bin Ladena. Jednakost je nespojiva s ogromnim materijalnim razlikama u društvu. A decenijsko zastrašivanje stanovnika USA opasnošću od terora sigurno ne ide na ruku njihovom slobodarskom duhu.

Može se reći da su USA postale dekadentno društvo, čija prezaduženost, visoka nezaposlenost, ekonomske teškoća i relativan gubitak moći i utjecaja u svijetu imaju za posljedicu strah od budućnosti, koji se manifestira u rastu spremnosti da se, kako bi rekli sociolozi, positive enforcement, utjecanje na okolinu pozitivnim poticajima, nadomjesti s negative enforcement, utjecanjem negativnim poticajima, tj. pritiscima i nasiljem. Dugoročno ovakva politika vjerojatno neće imati pozitivne posljedice, niti za USA, niti za ostali svijet. Svakako se može očekivati da će ona ozbiljno oštetiti teškom mukom izgrađenu evropsku (i općenitije: zapadnu) građansku kulturu: kulturu poštovanja ljudskog dostojanstva, posebno ljudskih sloboda i prava – čak i dostojanstva i prava kriminalaca i “državnih neprijatelja broj 1” –, socijalne brige za sve građane, vladavine zakona i pristojnog ophođenja. (mojmir križan)

3 COMMENTS

  1. nije samo amerika problem, nego sve velike sile… svi iz G7 i ostali , svi imaju samo jedan sustav vrijednosti a to je novac… ostalo je statistika(životi, prava, jednake mogućnosti za svih, slobode, očuvanje okoliša), potrebna je velika promjena u svijesti o vrijednostima, nadam se da ona neće doći tek nakon neke velike katastrofe ili nečeg sličnog, u pravilu u prošlom stoljeću najveći uzleti bili su nakon velikih ratova pogotovo drugog, zar nam opet treba tako nešto. Time samo pokazujemo da u svijesti baš i nismo previše evoluirali od pračovjeka, a uz sve moderne tehnologije to nije dobra kombinacija.

  2. USA iliti SAD ne postaje dekadentno društvo. Ono je već to postalo. Nažalost. A Amerikancima se već 20 godina (i više) putem medija tupe neistine koje onda postaju istine. Pitam ja vas, kako to da za neprijatelja broj 1 nismo nikad čuli prije 11. rujna? I ako to da je navodno toliko moćna obavještajna služba kao što je njihova u 10 godina nije uspjela locirati Osamu bin Ladena? Nešto je opako trulo u državi Danskoj.

  3. Dobar tekst. Urednistvo bih zamolio da tekst koji je autor poslao i koji u sebi sadrži hipenacijske znakkove, malo sredi. Nije da ga se ne moze citai, ali smeta kad usred reda imate rastavnicu.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here