Grad Rijeka je nedavno s pola milijuna kuna financirao što brži popravak Galeba. ‘Nacionalno blago’ je prije dvije godine kao takvo proglašeno od Ministarstva kulture, ali još uvijek stoji usidreno kod doka brodogradilišta Viktor Lenac. Jedini investitor je Grad Rijeka koji pokušava spasiti što se spasiti može. Svi interijeri su vremenom nestali zbog raznih krađa i neovlaštenih oduzimanja, a jedino što je ostalo je sama struktura.
Izgrađen 1938. godine u Genovi kao teretni brod, za vrijeme Drugog svjetskog rata prenamjenjen je u minolovca što ga koštalo potapanja. Nakon rata, brod biva restauriran i pretvoren u putnički brod. Bivši jugoslavenski predsjednik koristio je Galeb kao sredstvo za putovanje u poslovne ili rekreacijske svrhe. Danas se ovaj dragulj pod svaku cijenu pokušava spasiti što je po svemu sudeći nemoguća misija. Politički funkcioneri nisu ni konzultirali brodske stručnjake, a s obzirom na vizualni dojam i običan mornar bi brzo shvatio da je Galeb otišao u nepovrat. Čim je brod pokriven tankim slojem koji čuva čelik i željezo, Galeb se nagnuo na jednu stranu. Zašto? Pokušajmo odgonetnuti, na temelju informacija iz remontnog brodogradilišta.
Prije svega, svaka transformacija broda slabi strukturu trupa. Galeb je svojedobno od teretnog postao ratni brod. Naoružanje, oprema i municija imale su težinu veće od predviđene. Za osiguranje kakve-takve stabilnosti plovidbe, tadašnji projektanti su morali odustati od nekih vrlo važnih dijelova broda, kako bi našli prostora za spremnike balastnih voda. Nakon toga, uslijedilo je dramatično torpediranje. Osim na trupu, velike dugoročne posljedice načinilo je potapanje broda. Utjecaj podmorskog tlaka i mikroorganizma na sadašnje stanje broda moguće je primjetiti mikroskopom iako je korozija čelika već sada i naočigled vidljiva.
Druga velika promjena bila je pretvaranje broda u putnički brod. Opet nove adaptacije trupa, inventara, komandnog mosta…Tu je uslijedilo micanje svih tadašnjih borbenih oprema i zamjena blagodatima krstaša (nove luksuzne kabine, pretvaranje skladišta oružja u hladnjače). Sve se to promijenilo bez ikakvih (ozbiljnih) kalkulacija, prvenstveno na stanje čelika od kojeg je brod Galeb napravljen i koji je bio uvelike oštećen od korozije. Nemali broj ljudi s razlogom tvrdi da je ono što održava Galeba na površini – brodska fasada. Kada već spominjemo fasadu, brod je tijekom godina dosta puta prefarban te je stoga i visokozapaljiv budući da se s godinama promijenila kemijska komponenta boja. Kada bi nastao požar, vatra bi se proširila impresivnom brzinom. U par sekundi, i Galeb i njegov sadržaj više ne bi postojali. Sve slojeve fasade/boje je gotovo nemoguće skinuti jer prvotni sloj čelika ima 3 mm debljine i brzo bi se raspao zbog djelovanja dugogodišnje korozije.
Velike promjene nastale su i u balasnim tankovima broda. Nema više prave komunikacije između različitih dijelova, a ravnoteža je toliko kompromitirana da se brod sam nagnuo samo zbog nanošenja tankog zaštitnog sloja. Što se tiče sigurnosti, problem su i unutrašnja komunikacijska vrata. Prilikom potapanja broda, podmorski tlak je doslovce deformirao unutarnje strukture trupa. Pretvaranjem broda u putnički brod taj se problem samo djelomično riješio. Danas na brodu ne postoje vrata koja se pravilno zatvaraju što je veoma opasno ukoliko bi brod počeo tonuti, a netko se našao na njemu. Voda bi vrlo lako proći kroz sve prolaze ili čak blokirati otvaranje izlaznih vrata.
‘Kulturnim dobrom’ kakav je Galeb vrlo je teško upravljati, a oronuli brod teško ikada može postati muzej. Nezamisliva je čak i eksploatacija u stilu ‘Nine’, brodu-restoranu privazenom na riječkoj Rivi. Pola milijuna kuna uloženih u sanaciju broda tako će se samo pridružiti ciklusu promašenih gradskih investicija. Koliko god one bile potrebne zbog hitnog popravka toliko su i beskorisne u svojoj krajnoj svrsi. Uzimajući u obzir mišljenje brodskih stručnjaka, teško je uopće zamisliti da će brod opet zaploviti, a kamo li postati pravi putnički brod.
Na kraju ostaju samo dvije solucije – prva, da se brod odreže na par komada i s ono malo preostalog čelika napravi nešto korisno. I druga, da se brod potopi negdje gdje je dubina mora mala, i tako stvori novi prirodni ambijent za ribe, rakove, alge i jegulje…To bi zaista moglo zaista postati turistčka atrakcija za sve one zainteresirane za ronilački turizam. (la voce del popolo)
