Na sjednici Poglavarstva Grada Rijeke održanoj 5.veljače 2008. godine odlučeno je iz gradskog proračuna izdvojiti 585.000,00 kn , za obnovu pojedinih fasada na području Starog grada, bez participacije suvlasnika u financiranju. Cilj gradske uprave bio je ubrzati uređenje Starog grada obnovom oronulih fasada. Tako se prišlo obnovi fasada na slijedećim adresama:
Korzo 18, 20, 22 (zadnje,dvorišne fasade zgrada koje gledaju prema Trgu Riječke Rezolucije), Medulićeva 7 i 7a, Stara vrata 8 i 10 (radi se o dvije a na četiri zgrade). Sve što je ovdje nabrojano to je i realizirano tijekom 2008.godine.
No postavlja se pitanje koji su to kriteriji i razlozi da su upravo ove fasade obnovljene sredstvima gradskog proračuna? Naime radi se o pročeljima koja nemaju niti arihitektonsku niti povijesnu vrijednost, a niti su u stopostotnom vlasništvu Grada.Vidljivo je da su izostavljene one zgrade u Starom gradu koje su od posebne povijesne i arhitektonske važnosti za naš grad .
A to su slijedeće zgrade:
1. Medulićeva 1, Palac komuna rečkog, zgrada od izuzetne povijesne vrijednosti u kojoj se nalazilo sjedište riječke srednjovjekovne komune od 15. do 18.stoljeća, i u kojoj je živio Ivan Zajc. Ono što je za Dubrovnik Knežev dvor u povijesnom smislu, to je ova zgrada za Rijeku.
2. Zgrada Municipiuma na Trgu Riječke Rezolucije, sjedište riječke općine od 1835.godine, sadašnji izgled dobiva u vrijeme velikog riječkog Gradonačelnika Giovannija Ciotte. U njoj se nalazio ured Gradonačelnika kao i gradska vijećnica, u kojoj su se održavale sjednice sve do 1971.godine.
3. Kuća Benzoni na Trgu Grivica 6 do Katedrale Sv.Vida, u njoj je bila smještena „Biblioteca Benzoniana“ i biblioteka isusovčke gimnazije u Rijeci. Upravo ta knjižnica smatra se pretečom današnje Sveučilišne knjižnice.
4. Cassa Iudeica, Židovska kuća, ulica Janeza Trdine 9, zgrada koja dominira trgom Svete Barbare, a koja je izuzetne arhitektonske vrijednosti zbog fresaka na fasadi.
5. Kuća Adamić na Fiumari, zgrada koju je podigao i u njoj živio znameniti Andrija Ljudevit Adamić, i u kojoj se nalazila stara riječka hrvatska gimnazija do 1895.g, zgrada danas poznata kao sjedište „Rijekaprometa“.
Treba reći da su fasade svih ovih zgrada u izuzetno lošem stanju (derutnost + reklame + rashladni uređaji + alu prozori). Stanje tih zgrada oslikava nemar, nebrigu kao i nedostatak senzibiliteta za riječkom povijesnom baštinom onih (gradska uprava, konzervatori) koji su zaduženi da do ovakvog groznog stanja ne bi došlo. Kako je moguće da gradska uprava nije prišla obnovi ovako važnih povijesnih zgrada za grad Rijeku kad se već odlučila potrošiti proračunska sredstva na obnovu fasada?
Treba se osvrnuti i na obnovu realiziranih fasada u Starom gradu tijekom 2008.godine. Tako zadnje (dvorišne) fasade zgrada Korzo 18, 20 i 22 bivaju nakon obnove odmah načičkane mnogobrojnim rashladnim uređajima, dok dvije zgrade u Medulićevoj 7 i 7a dobivaju potpuno istu boju fasade, a dvorišna strana koja gleda prema budućem Arheološkom parku ostaje neuređena (derutna). Primjeri pokazuju kako se na „stručan“ i „odgovoran“ način troše proračunska sredstva i spašava spomenička baština.
I na kraju treba naglasiti da se „uređenje“ Starog grada nastavlja i ove godine, pa se tako planira potrošiti 800.000,00 kn. na obnovu zadnjih dvorišnih fasada zgrada koje gledaju prema Trgu Sv.Barbare. Sve ovo pokazuje da ova gradska uprava obnavlja fasade u Starom Gradu bez bilo kakovog kriterija, zanemarujući u potpunosti povijesnu i arhitektonsku vrijednost zdanja. (predrag miletić)
