40-godišnji bogati američki bankar stigao je u golf klub u pratnji svog afroameričkog batlera. Bankar nije htio ni prstom maknuti, a ja sam naivno vjerovao da ni batleru život nije težak, s obzirom na to koliko mu je poslodavac bolesno bogat. Ali u jednom trenutku bankar je bacio loptu daleko od drveća i rekao najodvratniju stvar koju sam ikad čuo, vjerojatno potaknut lošim udarcem. Okrenuo se prema meni i glasno rekao: “Reći ću svom labradoru da ode po loptu”, na što je batler odjurio po nju.
Drugom prilikom, bogati Nijemac unajmio je stan s tri dodatne sobe za svoje tjelohranitelje. Čim je stigao golfom je htio obići cijeli hotelski posjed, sjeo je na suvozačevo mjesto, među koljena stavio bocu vina, a iako je u autu bilo mjesta za još dvoje ljudi, naredio je tjelohranitelji da trče za nama. Trčali su 45 minuta i svako malo me molio da ubrzam samo kako bi mogao uživati u pogledu na njih kako trče. Cijelo vrijeme se savijao od smijeha.
Javni blud s poslovnom pratnjom na luksuznoj jahti
Četiri bogata Rusa unajmila su dvije luksuzne jahte za putovanje po grčkim otocima. Jedna jahta je bila za njih, a druga za grupu dama, koje su također “iznajmili”. Vrlo brzo su cijelu stvar pretvorili u nešto što je ličilo na pornografski set. Od jutra su potpuno gole šetale pred cijelim osobljem, a ubrzo su se i seksale pred nama. Bilo je užasno, nimalo seksi kako bi se moglo pomisliti. Jadni, jeftini i odvratni, tretirali su te žene kao posljednje prostitutke, a same su bile pijane, smrdljive i drogirane. Dobacivali su nam zlobne komentare, ali u takvoj situaciji ne možete ništa, našem gazdi je plaćena jahta s posadom, a pravilo je da klijent mora biti zadovoljan. Jahta je privatni prostor klijenta i dok nas ne zamole da sudjelujemo u njihovim aktivnostima (drogiranje, seks, itd.), nemamo izbora nego biti diskretni.
U hotelu su tražili da im se ugradi kada s pozlaćenim rubovima
Neke želje bogataša odgovaraju njihovom stilu života, ali neke su jednostavno odraz arogancije. Tako su pripadnici arapskog plemstva odsjeli u našem hotelu i iznajmili stan na dva mjeseca. Ne samo da su tražili promjenu tepiha, sofe, zavjesa i vaza, nego su tražili i drugu kadu jer im se nije sviđao oblik prethodne, a nova koja je stigla imala je pozlaćene rubove. Osoblju je bilo muka od zvona na vratima iz apartmana, ali sve su plaćali – pa što smo mogli?
Kokain na palubi
Ljeti radim kao koordinator na luksuznim jahtama, a bogataši koji ih angažiraju su multimilijunaši. Britanac je unajmio jahtu od 35 metara i pozvao prijatelje na vikend. Svi su bili sredovječni financijski profesionalci u svojim pedesetima i svi su sa sobom doveli mlade djevojke s lažnim i prevelikim grudima. Bili su željni zabave pa im očito nije bilo strano držati kofer s kokainom na palubi iz koje su se svatko naizmjenično posluživao kako je htio. Tulumi su im se isprva činili zabavnim, “vukli” su bijelo 24 sata dnevno, prije jet ski ture, za vrijeme ručka, na pecanju, usred noći… Nakon nekoliko dana sve mi je izgledalo tako bolesno, da mi je to zadnji posao na jahti. Odlučio sam spakirati kofere i potražiti zdravije zanimanje za sebe.
Ljudi nas često traže da im nabavimo drogu i žene. Ako ne želite da vas uvuku u to, trebate ih uputiti na prave ljude. Do droge je lako doći, ali je vrlo skupa, dok je do žena tog tipa nešto teže doći. No, nije najčudnije iskustvo što nije bilo ni jednog ni drugog, a radilo se o izvršnom direktoru iz Srbije koji je bio izrazito religiozan. Prvog dana kad je stigao zamolio me da premjestim sav namještaj, donesem mu hrpu CD-ova s tradicionalnom istočnjačkom glazbom i otvorim nekoliko boca šampanjca, od kojih svaka košta 1700 dolara. Također, zahtijevao je da ga pratim kamo god da ide – na plažu, na večeru, na hrpu zabava. Nije mi dao da se maknem od njega, i iskreno, bilo mi je super. A onda je jedne noći, nakon što smo se nas dvoje vratili s divlje zabave, odlučio da mora otići na Tinos, otok udaljen sat vremena od Mikonosa na kojem smo bili, kako bi se mogao pomoliti i zapaliti svijeću. Unajmio je ogromnu jahtu i sljedeće što znam je da se u 7 ujutro, onalo mamuran, našao s njim na Tinosu, okružen religioznim bakama koje su u koloni išle u crkvu.
Stariji bogataši su najgori
Imala sam 20 godina i radila sam za agenciju za jahte kao konobarica za 900 dolara tjedno, što je značilo da su mogli koristiti moje usluge u bilo koje doba dana i nisam se mogla požaliti na to. Poslali su me na jahtu koju je 70-ih unajmio bogati ruski par za 85.000 dolara tjedno. Posada je došla s jahtom; kuhar, kapetan, čistačica i ja. Trebali smo posjetiti nekoliko grčkih otoka – Paxi, Lefkadu i Kefaloniju. Iz dana u dan ponašali su se sve gore i gore. Nakon što sam im poslužila jastoga, morala sam stajati nad tanjurom i čistiti ga, praktički sam ih morala hraniti. Nakon što su završili s večerom, gospođa je tražila da joj izmasiram stopala. Odbila sam rekavši im da sam tu da poslužim hranu i piće, a oni su zvali agenciju da se žale na mene. Ta starija Ruskinja me je otvoreno nazvala “kučko mala”. Na drugim putovanjima su me budili usred noći da im donesem čašu vode u krevet, a dok sam gospođi davala čašu, njezin me muž pipkao po bedru.
