Ne znam koliko će nam europsko okruženje pomoći u savladavanju finoća ponašanja na koje je Balkan bio uvijek deficitaran.
Ohrabruje me prvi korak koji je postignut ukidanjem famoznog listića na prelasku granice. Na istome je pisalo “KARTON ZA OTISKIVANJE ŠTAMBILJA”. Ispada da je taj kartom bio sam sebi svrha. Da, na engleskom piše “ENTRY AND EXIT STAMPING CARD”, dakle Englezi mogu znati čemu taj kartončić služi. Uradak je to mentalno retardiranog činovnika koji svoj posao radi aljkavo i neodgovorno.
Takvih i sličnih bisera u ovoj, kao, državi ima na pretek.
Svojevremeno sam vadio “Izvode iz matične knjige umrlih”, u tom dokumentu nije bilo rubrike za narodnost. U kasnijem dokumentu “SMRTNI LIST” izdan u lijepoj nam i vječnoj našoj, određuje se narodnost pokojnika bez da se jadnika išta pita ali mu se zato ukida državljanstvo. Dakle stvara se apatrid, opet nazadnjački, zadrto. Žalosno je ustanoviti da je u tom pogledu Juga bila europski naprednija od novostvorene lijepe naše.
Podsjeća me to na skandal kada je svojevremeno jedna osoba iz Australije htjela posjetiti svoj rodni kraj. Ne sluteći ništa i neupućena u HR manire napisala da je rođena u Rovigno – Italia. Jasno od vize nije bilo ništa. Sjećam se da je slučaj nasmijao podosta svjetskih ustanova i prikazao Hrvatsku u svom pravom svijetlu. Ta se osoba trebala pobrinuti i roditi se kojih 55. godina kasnije te biti u trendu s novokomponiranom državom.
Takvih slučajeva i takvih naci poteza ima podosta. Za to nije nitko iz vana kriv, nitko nam nije rekao a ni smio u tom pogledu išta reći. Pametan je ovaj narod, dovoljno je pogledati kakve si političke vođe bira. Ali zato se zna hvaliti svojom mudrošću, razumom i snalažljivošću. Pokazuje nam to i primjer N. Tesle. Od rušenja spomenika do ublažavanja retorike, pola naš pola njihov, a sada potpuno i samo naš.
Dugačak će biti put u radnu, odgovornu i civiliziranu Europu. Tu svojevrsnu “kalvariju” ne može nitko preći umjesto nas. Trebat će dosta vremena i truda, no sve ovisi o ovom narodu i samo o njemu.
Kada negdje dođem želio bih reći odakle sam i da se radi toga ne osjećam neugodno.(Ivan Pauletta)
