Nakon četvrt stoljeća mučnog iskustva mogli su se i najnevjerniji građani uvjeriti u kapacitet i format endemskog balkanskog političara. Našeg političara – kako to gordo zvuči.
Zato si je neki brižni domoljub uzeo za trud uvesti političara, “naše gore list” ali s vanjskim iskustvom. No, i ti vanjski znaju imati koju skrivenu vrlinu, kojom mogu iznenaditi domaćine.
Predsjednica, koja je samo nešto vremena, kao vojno stažirala vani, došla je s torbom punom ispeglanih uniformi i buketom novih ideja. Kako iz novina saznajemo, glasno je razmišljala da se kupi raketni sustav po cijeni, koliko po prilici košta pola obale.
Hvaljeni predsjednik vlade toliko je kvalitetno vani izvježban da je cijeli svoj posao prepustio drugima. Ministre su mu birali stranačke vođe.
Ne zaostaju ni naši, sto i deset posto domaći kadrovi. Tu postoji duga tradicija kadroviranja. Što partija amenuje, to ostaje za vijeke vjekova i o tome nema rasprave.
Stranački šef najjače stranke specijalizirao se u postavljanu kadrova, pa makar se to rođenoj stranci ne sviđa. Nije mali korak od policije preko politike do kadrovika. On pronalazi vrsne individue, koji ako nemaju sto i dvije mane, ne mogu proći strogu selekciju crnog šefa.
Sreća naša što nam Sabor vodi akademik. Nije lako voditi Sabor, mislim na “Hrvatski državni sabor”. Da, teško je nositi akademsko breme nauke i kulture s nacionalnim predznakom, pa još voditi Sabor. Nije to mačji kašalj. Neki odbori ne rade, nema kvoruma, ali Sabor dobro radi! Zar ne?
Treba imati razumijevanja i za novog ministra kulture. Još se nije dogodilo da se netko može sporazumjeti s tim kulturnjacima. Čudna je to neka čeljad. Zato je bolje da partija tu određuje jer valjda zna bolje što i kako. Partija i te kako mari za materijalnu kulturu, a za duhovnu ima od pamtivijeka gotove šablone. Ako tu nešto ne štima, to brže bolje umota u nacionalnu halju, a onda nema prigovora. To se sve može postići i bez tamo nekih kulturnjaka kojima je jedina briga sjesti na društveni budžet.
Novi saziv Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta nije ni ugrijao stolice već je postilo veliki uspjeh. Dogodila se brončana medalja. Da, brončana ali sa zlatnim sjajem. A medalje nam trebaju sve više i više, po onoj “Panem et circenses” iako sve više nestaje kruha.
Sada, kako čujemo, nastupa ministar financija. Sastavit će proračun čak za tri mjeseca i pri tome dobrano se oznojiti. Valjda će ova država izdržati još tri mjeseca. Ne želi se izletavati, ići će korak po korak. Treba to shvatiti: financije su u ovoj državi iz područja “abrakadabra”. Nadajmo se, da je ministar završio tečaj “mali mađioničar”.
Posebno je zanimljiv slučaj s predloženim kandidatom za ministra branitelja koji nije smio ući na prvu sjednicu Vlade, kojeg su bučno podržavali šatoraši i prvi čovjek najveće stranke! S tim istim je vrijednim poštenjačinom nacija imala takav “besplatan spektakl”, koji ne bi imala niti sa svim programima razvoja da su isti stavljeni na stol. S programima, koji su stalno najavljivani, ali koji su ostali u domeni duboke stranačke kriptologije. No posao mu nije sav propao, brojni su se građani dobrovoljno upisali u listu izdajnika.
Kako sad stvari stoje, moralo bi se povećati broj ministarstava za barem pet posto. Ili da budemo precizni za barem još jedno ministarstvo. Nasušno nedostaje ministarstvo vjere. Predlažem da se to ministarstvo nazove “Ministarstvo Svetog Vlaha”.
I tako ova država štucajući napreduje. Ipak sada dolazi smirenije vrijeme, kadrovi su svi pozicionirani. Da, svatko zaslužan je dobio svoju stolicu. Zar to nije bila svrha izbora?
