Ovih toplih, pretoplih, ljetnih dana zagrijala se i politička atmosfera dvaju najsjevernijih jugoslavenskih naroda. Toliko se zagrijala da su se u Hrvatskom saboru okupili zastupnici da se ohlade. No, saborska klima nije baš puno pomogla, i ako su svi bili suglasni i donijeli zaključak koji je bio prije najavljen i očekivan, da ne kažem nametnut. U Saboru se takvo stopostotno izglasavanje ne pamti od izmjene jednoumlja.
Spor se vodi i podgrijava radi komada teritorija, ili preciznije rečeno, radi dijela akvatorija. Obično je to tako u životu, u poslu, u kriminalu kao i u politici. Spor izbija kod podijele dobiti odnosno plijena.
U Saboru se vrlo često spominjala uzrečica “nacionalni interesi”, arhaična i ksenofobična uzrečica, koja se vrlo često rabila u Trećem Reich-u i onda, kada se istom htjelo opravdati proširenje Lebensrauma – životnog prostora.
Slovenija i Hrvatska su se (još jednom) zakačile za teritorij na kojem nisu nikada bile do 1945. nikada tu nisu politički ni administrativno stolovale.
Ove dvije, sada države, ušle su u Jugoslaviju bez da su ikada posjedovale djelić Istre. Te dvije države u nastajanju su najviše poradile na rušenju te Jugoslavije. Valjda su pomislile da si trebaju naplatiti trud za to djelo.
Dobro se zna zašto su Istra i Rijeka pripale Titu, i što će isti učiniti da to nekako naplati. U politici nema nepovratnih darova, nema poklona, sve se plaća. Da bi se privolio Tito, da ne dopusti proširenje tvrdog Staljinovog komunizma, a s time i topova na Jadran, “darovane” su Istra i Rijeka.
Znam da će netko potegnuti pitanje o stanovnicima, odnosno, o nacionalnoj pripadnosti stanovnika. Da, pitanje je umjesno, samo se trebamo dogovoriti da li se računaju žitelji od prije ili samo oni iza egzodusa. Krvav i poguban egzodus kojim je iz Istre protjerano oko osamdeset i četiri posto (84 %) njenih žitelja! Taj egzodus, nametnut iza rata, toliko je sramotan, da ni danas države okruženja ne žele o tome otvarati diskusiju. Još samo treba navesti da je u Istri u partizanima bilo mnogo više Talijana nego Slavena. Skoro svi će kasnije optirati.
Da, u Istri je uvijek bilo, hvala Bogu, i slavenskog življa. Tko poznaje povijest Istre to dobro zna. Zna se za “dovođenje ljudi s juga” kako je to Venecija tretirala. Pored toga mora se voditi računa da su sva dosadašnja migracijska kretanja u Europi tekla od istoka prema zapadu. Iznimku tom pravilu čini samo ptica kos koja se selila iz zapada na istok. “Pradomovina”, pranastamba ptice kos je Engleska.
Vraćam se gornjoj temi s time da moram ponoviti, da Slovenija i Hrvatska, koje su taj teritorij dobile tek poslije rušenja Jugoslavije, neće tako lako odustati od međusobne konfrontacije. Kada sam s grupom građana radio na formiranju IDS-a, rukovodili smo se tim motom: izgraditi Istru kao višenacionalnu Europsku regiju. Ne zaboravimo spomenuti da se još početkom prošlog stoljeća na sjeveru Istre mogao čuti i govor Močena. Navodim to kao kuriozitet, jer mnogi ne znaju za stvarni sadržaj kao ni za dimenziju te često spominjane višenacionalnosti. Istra je višenacionalna teritorijalna zajednica, koju sve države okruženja u srži jednonacionalne države žele pretvoriti u svoj mono – nacionalni posjed.
Da, Istra bi trebala ostati više nacionalna. Sada bi trebalo reći višenarodna, teritorijalna jedinica. Samo tako bi se moglo zadovoljiti elementarnu prirodnu pravdu.
Posebnost i privilegij u tom pogledu za Istru stoji u tome, što netko gradi svoje pravo u Istri, pod učinkom beskrupuloznog nasilja izvedenog poslije rata nad mirnim stanovništvom. Za taj silni egzodus kao i za masovno bacanje u jame nije nikada nitko odgovarao! Europa bi se trebala zamisliti nad time.
Osim Švicarske, sve su države Europe mononacionalne, pa i one federativne, ustrojene su kao takve, i koliko to negirale, vode i dalje mononacionalnu politiku. Misle da samo tako mogu biti velike i jake. No, sada se moć topova pretače u financijsku moć pa će se i to vremenom promijeniti. Ovog časa je ipak još prerano raspravljati o tome.
Vjerojatno će se aktualni spor i novo nastala napetost smiriti, no, tvrdim da će se to na žalost događati ponovo i ponovno. Tko zna stvarne “igre” i natezanja oko ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, može naslutiti također daljnji tok događanja.
Nasilje nad Istrom osjetili su svi njeni stanovnici. Veliki je to bio egzodus, izazvan na najbrutalniji način. Mnogo je zločina učinjeno da se Istra pokori i privrži novom gospodaru. Već pri kraju rata su se počele podizati tenzije da se “pitanje Istre riješi”. Banalna, niska i prljava “odluku o priključenju” koja je izmišljena 1943. toliko je aljkavo falsificirana da si je tako nešto mogao priuštiti samo tvrdi centralistički komunistički režim. “Odluka” je tako loše i nemarno falsificirana kao što su bile urađene brojne Staljinove optužbe. Mislili su da im se neće nitko smjeti suprotstaviti.
Moralo bi se analizirati i neke događaje koji su trebali navesti Istru, da “odluči” o pripojenju. Navest ću samo neke;
– Zašto se ukinula (naprosto je nestala bez rasprave) komisija za formiranje sedme republike koja ja zasjedala u Labinu. (Tito je favorizirao ovu komisiju dok nije uvidio da Italija neće tražiti pripojenje Istre. Italija je pak odustala od traženja referenduma jer bi to isto trebala odobriti za Trentino – Alto Adige, što joj nikako nije odgovaralo)
– Tko je dao nalog da se izvrši masovni atentat na kupalištu Vergarolli 18. 08. 1946. Masakrirano je najmanje 116 mirnih i nevinih osoba. (Pored ovog najvećeg čina terorizma, bilo je niz manjih organiziranih od Jugoslavenske tajne službe, sve u cilju da se privoli autohtono stanovništvo na “dobrovoljno” iseljavanje)
– Zašto je ing Ottavio Mazzaroli namamljen u Peroj od OZN-e gdje mu se gubi svaki trag. (ing Mazzaroli je predlagao plan utjecaja susjednih država u Istri poslije rata – nije s time predviđao nikakvu podjelu teritorija. U Peroju, tada zona B, je bilo sjedište OZNE.)
(Ovdje načetu temu, ne mogu obraditi po svim njenim aspektima. To je ipak samo kolumna, pa molim čitatelja da to uvaži.)
(Podsjetnik: Etničko „čišćenje“ je namjerna politika neke etničke ili vjerske skupine kojom kani civilno stanovništvo, ine etničke ili vjerske skupine odstraniti s nekog geografskog područja nasiljem ili zastrašivanjem“ definira Rezolucija br. 780 Sigurnosnog vijeća Ujedinjenih naroda, usvojena jednoglasno 6 listopada 1992. Tom rezolucijom se etničko „čišćenje“ definira kao zločin protiv čovječnosti i time nezastariv, te se istodobno pravno distingvira od zločina genocida.)
Bravo, napokon je netko rekao istinu…