Nezaobilazno je ime hrvatskog suvremenog pjesništva, zastupljena u svim važnijim antologijama. Nazivaju je ženskom inačicom Branimira Štulića, uspoređuju s američkim bardom Raymondom Carverom. Autorica je pjesničke zbirke, romana i putopisnih pirča. Ona je, pogađate, Tatjana Gromača, a njezin iznimno uspješan roman prvijenac „Crnac“ bit će prenesen na daske koje život znače u riječkom HNK Ivana pl. Zajca. Praizvedba na velikoj sceni zakazana je za 28. ožujka 2009. godine a probe su u tijeku.
Dramatizaciju Gromačina romana napravila je Magdalena Lupi i to, prema riječima autorice, vrlo uspješno. Glumačku ekipu čine članovi ansambla Hrvatske drame i gost Bojan Navojec dok je režija povjerena slovenskom redatelju Tomiju Janežiču.
„Moram reći da mi izuzetno imponira sama činjenica da je Tomi Janežič dobre volje prihvatio rad na tekstu. Uz to, mislim da kada je riječ o avangardnom tekstu kakav je „Crnac“ ne postoji bolji izbor redatelja nego što je Tomi Janežič“, rekla je Tatjana Gromača na prvoj probi predstave dodajući: “Ekipa je zaista dobra, a što će na kraju ispasti to se nikad ne zna. To ovisi o kemiji, o trenutku… Činjenica da je dobra ekipa, da sam ja zadovoljna svojim tekstom i dramatizacijom meni već puno znači“, zaključila je Gromača.
„Roman se može ( i mora) promatrati kao autoričino temeljitije razrađivanje jednog djetinjstva i procesa odrastanja u učmaloj sredini ( u ovom slučaju okolica Siska)…. U „Crncu“ Gromača umjerenim ritmom pripovijedanja secira neke karakteristike slaboumne malograđanštine i njezine često puta nasilne protagoniste koji teško prihvaćaju sve što je njima novo, drukčije ili, jednom riječju, nepoznato…“, piše Miroslav Cmuk o Gromačinom „Crncu“.
S druge strane, autorica o svojemu djelu kaže:
„Želim reći da je moj tekst na neki način avangardan, barem ga ja tako doživljavam. Dakle po svojoj strukturi koja nije klasična i po temi kojom se bavim. To je prije svega ratna priča koja je na prilično radikalan način zahvaćena, pogotovo za ove naše prostore, gdje su određene stvari tabuizirane, odnosno postoji strah kod ljudi. Odlučila sam razgrnuti taj strah, barem što se mene tiče, pa se nadam da će možda pomoći nekima koji su čitali knjigu ili će gledati predstavu.“
