“Obavještavamo vas da nas je naš dragi Mario napustio i otišao na drugi svijet najvjerojatnije također negdje svirati gitaru, pisati pjesme i družiti se sa rock ‘n roll ekipom. Mario je bio i biti će jedan od najvećih riječkih legendi i rock kantautora. Mario, volimo te, uvijek. Štićenici… Damir, Marin, Luka, Matko, Damjan, Štanc.” Ovom objavom od kultnog riječkog uličnog svirača Maria Poje, poznatijeg kao Mario Furka, oprostili su se na svojoj facebook stranici njegovi prijatelji ‘Štićenici’. Mario Furka preminuo je jučer u popodnevnim satima.
foto: muzika.hr
Za oproštaj prenosimo intervju koji je Mario prije 6 godina dao za portal rirock.com: Mario Furka – jedan čovjek, milion priča. I sve istinite. Da… on je i na onoj problematičnoj fotografiji sa Štulićem oko koje je pukla frka kada je izašao ”Fantom slobode”. Da, on je onaj s kojim sviraju Štićenici. Da, on je onaj boem s akustičnom gitarom. Da, on je brijao po svijetu i po ko zna čemu… Ma… jedan je Mario. Marin Tomić je nedavno porazgovarao s legendom riječkog ( i hrvatskog) rocka. Ako ga niste doživjeli uživo, niste doživjeli ništa. Mario je objavio album ”Kroz taj ludu svijet”, pa imate šansu da malo proputujete s njim.
MT: Mario, kada si napravio prvi bend?
Mario Furka: Prvi bend sam napravio kada sam imao dvanaest ili trinaest godina.
MT: Šta ste svirali?
Mario Furka: Shadowse.
MT: Puno si putovao po svijetu…
Mario Furka: Da putovao sam puno, po istoku, po zapadu. Želio sam upoznati ljude. Najbolje mi je bilo u Afganistanu. Bio sam osam mjeseci u Kabulu bio sam totalno ”high” i stvarno mi je bilo dobro. Bio sam od Švicarske do Londona, Motreala, New Yorka itd…
MT: U Afganistanu si sreo Santanu.
Mario Furka: Da, sreo sam ga. Došao je sa velikim kamionom hladnjačom, sa dvije cure i sa čizmama od zmijske kože preko koljena. Mislio je da je glavni frajer (smijeh).
MT: Je ste svirali skupa?
Mario Furka: Da, ja sam ga pratio na akordima, a on je solirao otkačeno. S njim se ne može na kraj, on je stvarno pravi.
MT: Svirao si sa Milićem Vukašinovićem u Londonu. Jeste li imali bend?
Mario Furka: Imali smo bend. On mi je bio bubnjar, Čapa iz Sarajeva je bio solo gitarista, ja sam uzeo bas u ruke, a pokojni Željko Kogej je svirao orgulje. Bili smo super bend, samo smo se raspali jer se nismo slagali mi iz Rijeke sa njima iz Sarajeva, bili smo drugačijeg mentaliteta.
MT: U Londonu si se skompao sa Emerson Lake and Palmerom.
Mario Furka: U klubu Trubadur su se sretali svi muzičari. Tamo je bilo super. Tamo sam upoznao ELP i druge…šta ja znam Cat Stevens je došao pa nas je pomeo kada je svirao na klaviru.
MT: I? Sa ELP-om nisi ništa svirao?
Mario Furka: Pa nismo mogli s njima svirat nikako (smijeh). Bilo je jako dobro u Londonu, to je bio ludi grad do kraja. Tamo sam u jednoj velikoj hali gledao koncert grupa Black Sabbath i Ten Years After. Oni su imali publiku koja je sjedila na podu ne na klupama, svi su šutili i gledali kako oni sviraju i lijepo su se furali i ja među njima.
MT: Pa kako ste izdržali samo sjediti dok su svirali tako energični bendovi? Ste bili na tripu?
Mario Furka: Svi smo bili na tripu (smijeh). A kada su Jethro Tull svirali u nekom kazalištu basista je odjednom prestao svirati otišao u kut bine i počeo nešto gledat. Ovi su ga zvali da se vrati nazad i prestali su svirat, a basista njih zove da pogledaju ono što on vidi. Bio je na tripu. Onda su ga nekako uspjeli povući i opet su dalje svirali.
MT: Zakon.
MT: I zašto si se vratio u Rijeku?
Mario Furka: Uvijek se vraćaš u rodni kraj. Privlači te ovo podneblje. Počeo sam raditi svoje pjesme pa mi je isto kao u Londonu.
MT: Na kraju svega?
Mario Furka: Ja vam želim sve najbolje u FURKAMA.
Pozdrav prijatelju!
Pozdrav Mariu članu Udruge Slobodna Država Rijeka.
Ciao Marietto ! Riposa In Pace !
prosao si cijeli svijet i vratio na Kvarner,tu si postao i od tud si nestao,tamo gdje si mozda je bolje,
Svi mi imamo isti početak i kraj. U međuvremenu živimo život i ispreplićemo se svojim životima. Mario je imao svoj život i živio je intezivno. Neka mu je laka rodna zemlja.