PRESSING: Moja regija = Moj zavičaj!

Kada sam početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća krenuo u osnovnu školu koja se zvala po partizanskom narodnom heroju Ivanu Ćikoviću – Belom na Zametu, sjećam se da smo iz predmeta Poznavanje prirode i društva imali udžbenik koji se zvao Moj zavičaj.
Kao rođeni Riječanin, od majke Fiumanke (Talijanke) i oca Hrvata (Dalmatinca), s poesbnim sam guštom čitao tu knjigu zato jer se iz nje mnogo moglo saznati o Rijeci, Kvarneru, otocima i Gorskom Kotaru i LIjepoj našoj, iako se tada Hrvatska nije smjela tako zvati. Drugo ime za zavičaj je tada u politici bila regija.
A što je danas regija? Više se čak i ne zove na hrvatskom, već na srpskom: region. A što se pod time podrazumijeva? Izmišljotina je to Kukuriku koalicije koja umjesto prozapadne vodi proistočnu politiku, a da bi izbjegla spominjanje bivše države Jugoslavije ili nepopularnog izraza Zapadni Balkan, u javnoj je uporabi riječ regija.
Za mene će regija uvijek biti Moja Rijeka (ne istoimeni Obersnelov portal kojeg plaćaju porezni obveznici za promidžbu esdepeove politike), moj zavičaj, od najbliže Opatije gdje sam nekad kao mladić išao na ples na tada brojne terase, otoci, od kojih najviše volim Krk jer sam s njega polijetao kada sam išao na posao u Beograd gdje sam osamdesetih prošlog stoljeća radio kao glavni i odgovorni urednik jugoslavenske Mladosti (tiraža 40. 000 primjeraka.
Dalje bit će to obližnji Platak, gdje su me roditelji kao klinca zimi vodili sa sanjkanje (skijati nikad nisam naučio), bit će to Delnice u kojima sam plivao netom čim se tamo otvorio bazen, bit će to otoci Cres, Lošinj, Rab s kojih sam kao turistički novinar na praksi u Novom listu 1978. godine radio itd. itd.
Iako ništa nemam protiv suradnje Hrvatske sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, Makedonijom i Kosovom, te će države za mene uvijek biti bivša Jugoslavija, a ne regija. Moja regija bit će vazda MOJ ZAVIČAJ! (Giancarlo KRAVAR)