Sjetimo se kako je bilo prije. Antifašizam i radništvo su bile ideologije i mjerila za sve, od sporta do nauke i zdravlja. Govorilo se o radništvu i radničkoj državi, radnici su imali (kao) nikad viđena prava. Radnici su tobože bili vlasnici tvornica, a seljaci zemlje i polja. Banke i sve državne institucije su bile narodne. Najvrijedniji stupovi društva su bili borci i pali heroji. Borci su nam dali slobodu, borci su nas izveli iz mraka, borci će nas uvesti u budućnost. Direktori su imali ista prava kao radnici (beneficije se ne računaju). Religija je bila opijum za narod. U crkve su išli malobrojni, a drugovi, koji su krstili svoju djecu, radili su to skrivajući po noći u nekoj zabačenoj crkvi.
A onda je puklo, zaratilo se. Sukob se vodio protiv Srba i velikosrba i četnika i Šešeljevaca i Balija i…Pucali su jedni na druge oni koji su do večer prije plesali kolo bratstva i jedinstva. Zaratilo se i s onima kojima se tepalo da su cvijet hrvatstva.
Na zastavama nema više crvene zvijezde petokrake, sada se tu nalazi crveno – bijela šahovnica. To je privilegirani hrvatski znak (inače u svijetu poznat kao znak opasnosti). Radnicima su ostali otkazi a narodu dugovi. Banke su kao isparile, narod ih više nema. Nije ih nikada ni imao, ali to je tada bila službena politika. Može se reći – službena ali lažna.
Sada je sve kompletno drukčije!? Raniji vodeći kadar, tj. mudri drugovi i dalje vuku konce iz sjene. Izveden je jedan građanski, vrlo prljav i vrlo krvavi rat. Klalo se, i kralo, i silovalo i to ne samo na bojištu.
Sada reći da je to bio građanski rat postaje blasfemija. Ne zna se kada i gdje je rat počeo kao ni gdje i kada je završio (tko je sklopio mir). Toliko je opako reći da je to bio građanski rat da jedan sudac javno prijeti da bi za tu tvrdnju trebalo zatvarati. Rat, taj nikada objavljen rat, je nazvan domovinskim ratom, prema uzoru na termin poznatog brkonje iz Kremlja. U enciklopedijama se ne može naći definiciju tog izraza – domovinski rat? Ne zna se točno protiv koga se sve ratovalo. Iz novina i TV uspijeva se izbrojati dvadesetak naziva neprijatelja. Za vrijeme tog, kao domovinskog rata, dobivao se novac iz inozemstva od Hrvata koji su mislili da su i njima najveći neprijatelji ti Srbi. Veliki dio novca je nestao, a Srba ni blizu.
Rat se vodio protiv svega i protiv svakoga koji nije s nama. Klalo se bez suđenja, kralo se na kamione a palilo se ispod zaklanih janjaca i ispod obješenih. Zaboravljajući da su ti tu bili stoljećima i da su branili zapad od istočnjačkih najezda. Koji ih je vrag doveo tu.
Prvo bojište je počelo u Zagrebu u kući jednog mesara, nastavilo se na Zagrebačkom velesajmu, Lori, Pakračkoj poljani … U Osijeku će zgrada najveće bojišnice (mučenja) biti srušena i nikada se neće znati tko ju je srušio. Boj, pravedni rat se vodio i na obalama Drave gdje se trošilo više selotejpa nego metaka. No, sve u svemu rat je bio bez mrlje i čist, tako kažu.
Prije smo imali ofenzive i Sutjesku, sada imamo oslobađajuće akcije i Vukovar.
Prije smo slavili borce i ljubičicu bijelu, sada slavimo branitelje i oca nacije.
Prije je bilo slabo, sada je još gore, nema posla, nema plaća ni za one koji rade.
Prije nisi mogao dobiti otkaz, sada ne možeš dobiti posao.
Prije si bio dobro viđen u cijelom svijetu, sada bolje da ne kažeš od kuda si.
Prije se uvijek nešto slavilo, sada se slavi stalno nešto.
Država ima hvale vrijedan sudski sistem. Ako zgaziš i usmrtiš dvije djevojke, nikom ništa, – ako si iz dobre familije, čak i kada nemaš vozačke dozvole možeš nekažnjeno tamaniti pješake. Ako pak usmrtiš dvoje turista, nikom ništa. To što si u zatvorenom moru s puno brodica uključio automatsku navigaciju bez nazora, to mu dođe kao olakotna okolnost. Za to ti dopadne bukvica od sutkinje. Jasno moraš paziti da ti se to uskoro ne dogodi isto. Dobar je to sudski sistem. Bilo bi ga bolje izgubiti nego naći.
U turizmu imamo velike uspjehe – broje se noćenja, dan se ne računa.
I dok je veliki ćaća u početku grmio da se iseljeni Hrvati moraju vratiti, sada mnogobrojni sretnici odlaze bez povratne karte.
Ranije si dizao kredit da sagradiš kuću, sada ako digneš kredit možeš ostati bez kuće.
No, barem se nagledamo zastava i mudrih političara. Ovi pak lakoćom rješavaju probleme, za sebe, između dva pjenušca.
