Prije nekoliko dana, naš portal objavio je informaciju o radovima u blizini plaže u Solinama na Krku. Nakon toga se javio i načelnik Dobrinja sa svojim mišljenjem.
Sada nam se javio i mještanin s trećim kutem gledanja na problem. Prenosimo ga u cijelosti:
Iako živim u naselju nasuprot mjesta gdje su radovi obavljani, poznajem ljude sa te strane uvale i razumijem da su opravdano revoltirani bukom i radovima usred dana. Komentari u prvoj objavi su još blagi što se sve čulo. Pohvalno je to iz razloga što žele zaštititi svoje goste koji su platili cijene smještaja da bi imali desetak dana mira. Napomenimo da ovo nije prvi revolt sa te strane uvale jer je prije dvije godine pisana peticija zbog smrada koji se širi iz obližnje trase kanalizacije, a koji je u nekim trenucima bio zaista neizdrživ. Sada je to donekle sanirano, iako se još osjeti, upravo na šetnici gdje su ovi radovi vršeni i na obližnjoj plaži koja je “rezervirana” za obitelji s malom djecom, a pored koje su radovi i vršeni.
Pohvalno je što se prionulo uređenjima, i mora se priznati da je vidljiv određeni trud na više mjesta u uvali, zato je šteta da ga ishitreni postupci ili slabije planiranje kvari.
O tom planiranju može se steći dojam brzim pogledom na širu sliku stanja. Dok je na novoj šetnici postavljeno nekoliko ogromnih kanti za smeće u potezu od 100m (što je u biti pretjerano za šetnicu sa malo prolaznika, gdje i nije bilo puno smeća) na obližnjem divljem parkingu (50m iznad šetnice na glavnoj cesti) gdje se mnogi auti zaustavljaju, mjesto vapi za kantama, a smeća je po grmlju, jer su nažalost ljudi nesavjesni, ali nema ni kante.
Ako se dodirnemo crvenih stupića koji služe za “zaštitu pješaka od neodgovornih vozača”, oni su plastični i tanki te ne obećavaju dugovječnost, a niti zaštitu, a što se tiče izgleda, dovoljno je prošetati i čuti komentare pa zaključiti koliko je estetski dojam samo kod pojedinca.
Zanimljivo je da je estetski mnogo prihvatljivija varijanta betonskih gljiva iskorištena na mjestu gdje nema uticaj na pejzaž. Doduše ovakve su gljive predebele za na blato, ali postoje manje.
Što se tiče uređenja zelenila, odavno (bi trebalo biti) jasno da nije dovoljno samo čupati i da “golo do zemlje” ne znači uredno. Malčer na videu očito ne čupa korov već je vidljivo da ruši stabalca od metar i dva, ostavljajući samo visoke borove, koji su nažalost upitnog zdravlja, a i potencijalna opasnost za požare. Niže raslinje davalo je specifičnost šetnici, hlad, a i privatnost onim kupačima koji upravo traže odmak od masovnih plaža. Ovakav način češljanja i uređivanja, bez jasne namjere dalje sadnje, vjerojatno je priprema za dodatno nasipavanje i stvaranje umjetnih plaža, što je vrlo diskutabilno za zdravlje uvale, koja je u biti sve mrtvija u podmorju, o čemu zasigurno više mogu reći stručnjaci. Tome ne pomažu ni mnoga glisiranja i skuteriranja, koji osim što su potencijalna opasnost, ostavljaju i vidljive tragove onečiščenja.
Finalno, kako sam naveo, pohvalno je što se osmišljava i uređuje uvala, ali stručniji pogled na širu sliku donio bi dodatnu vrijednost trudu koji očito postoji, a mikro planovi bi u svakom slučaju trebali poštovati zacrtanu bajku o zdravstvenom turizmu, za koju u biti ne treba mnogo pripreme, ali je potrebna iskrena namjera i poštivanje tog smjera. Djela za sada to ne prate, a famozno ljekovito blato služi za odnošenje u kantama, vožnju motorima uvečer, i čuđenje gostiju. Dešavanja koja se odnose na zdravlje ovdje su tek sporadična i ispada da su prioriteti sasvim drugačiji.
Eto, popričajmo o tome, zato je dobro da je i onakva nesuvisla objava izašla. Siguran sam da će i gospodin načelnik prepoznati korisne savjete koji valoriziraju trud općinara, ističe Denis Pilepić iz Čižića koji je u prilog rečenom priložio i fotke:
