Nakon 20 godina političkog amaterizma u vođenju države gdje je politika uništila preko 300.000 radnih mjesta i došla do 600 milijardi HRK duga, Hrvatska je konačno dočekala svoju ‘ranjivu’ industrijsku strategiju. Bez obzira kako Kukuriku koalicija bude prošla na sljedećim izborima i bez obzira koje će rezultate polučiti u ove sljedeće dvije godina, najveći uspjeh Milanovićeve Vlade će biti definitivno izrada ove strategije.
5 udarnih i 5 sporednih strateških industrija
Industrijska Starategija planira razvoj 5 strateških industrija po ovom redosljedu prioriteta: prehrambena industrija, drvoprerađivačka i industrija namještaja, elektroindustrija, farmaceutska industrija te kao peta ICT sektor. Drugih pet strateških industrija biti će sektori u kojima je Hrvatska već bila jaka ali u koje će se ulagati nešto manje intenzivno s obzirom da je riječ o granama u kojima imamo veliku konkurenciju. Metalna industrija, tekstilna industrija, građevinska industrija, industrija nemetala i industrija auto dijelova.
Starategija planira do 2020. rast industrije od 2,85 % godišnje, 85.615 novih radnih od čega 30% visoko obrazovanih, zatim rast produktivnosti za 68,9% te povećanje izvoza za 30% uz promjenu strukture izvoza u korist proizvoda visoke dodatne vrijednosti.
Industrijskoj Strategiji fali generalni suport ostalih institucija
Na žalost mentalni sklopovi koji su vladali na lokalnoj i državnoj razini još u velikoj većini dominiraju na političkoj sceni još uvijek neshvačajući ulogu Javne Uprave i Javnog Sektora u razvoju hrvatske Realne Privrede. a upravo je to dovelo državu do socijalne i privredne katastrofe. Prisjetimo se samo izjave Župana Komadine kako nije njegov posao da se brine gospodarstvu PGŽ ali i sve ono što se događa u jedinicama lokalne samouprave, načinima i prioritetima trošenja proračunskih novaca. Hrvatski političari žive na nekom drugom planetu, a taj planet nije Zemlja niti se GPS kordinate nalaze u Hrvatskoj. Nema Industrijske strategije bez proračunskih stimulacija.
Ministarstvo uprave (Arsen Bauk)
Već ovaj prvi problem lopticu prebacuje na ministra Arsena Bauka i njegovo Ministrstvo uprave ali i na JLS-e . Ako se čitatelji još sjećaju gospodarskog programa Liste za Rijeku, u njemu se novom administrativnom podjelom i restrukturiranjem društava u vlasništvu novih JLS-e željelo osloboditi oko 20-30% proračunskih novaca za Kvarnerske Investicijske Fondove. Hrvatske je ušla u fazu prekomjernog deficita, a sve JLS i Javni sektor su došli do gornje granice zaduženosti pa prema tome u ovakvim okolnostima sveobuhvatnih zajedničkih i kordiniranih proračunskih stimulacija od strane JLS –e i države ne može biti. Politika je ukopana u svoje rovove i čvrsto nastoji obraniti svoje stečene benificije na štetu budučih generacija.
Ministarstvo poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja ( Tihomir Jakovina)
Bez vertikalne i horizontalne povezanosti u prehrambenoj industriji niti potrebnih mjera koje bi to osigurale strategija prehrambene industrije je samo utopija. Prepuštanjem domaćeg tržista strancima samo u ovom segmentu preradivačke industrije poklonili smo strancima na desetke tisuća hrvatskih radnih mjesta i izgubili razvojni kapital. Što se tiče vertikalne povezanosti, hrvatska poljoprivreda je u katastrofalnom stanju. Udio poljoprivrednika u ukupnom broju zaposlenih u Hrvatskoj je među najvećima u Europi jer poljoprivreda u nas zapošljava čak 14,2 posto radne snage. S druge strane, poljoprivreda stvara 7,4 posto nacionalnog dohotka, što je razmjerno malo ako se u obzir uzme broj zaposlenih. Udio poljoprivrednika ne bi smio prelaziti 4%, a istodobno prosječni bi poljoprivrednik trebao ostvarivati dodanu vrijednost od čak 29.000 $, usporedujući to sa sadašnjih 10.000 $. Prosječna veličina imanja je 1,9 hektara što je premalo za bilo kakvu konkurentsku proizvodnju. Hrvatski proizvod na hrvatskom stolu ili hrvatskom hotelu počinje od Strategije razvoja Modernog Obiteljskog Gospodarstva. Dvadeset godina političari potkupljuju poljoprivrednike našim novcem, a veliki poticaji odlaze velikim igračima kao što su Agrokor pa se umjesto najučinkovitijih modernih obiteljskih gospodarstva stimuliraju ‘agrokorovi kolhozi’. Ministar Tihomir Jakovina u ovom trenutku ostavlja dojam da je izgubljen u vremenu i prostoru. Isti problem imamo i u šumarstvu, a upravo Prehrambena i Drvno-prerađivacka industrija su okosnica razvoja industrija jer tu definitivno možemo vertikalno i horizontalno povezati hrvatske firme (sirovina-prerada-prodaja) te povezati drugu suport industriju (proizvođače opreme i strojeva).
Ministar znanosti, obrazovanja i sporta (Željko Jovanović)
Hrvatske strukovne škole i tehnički fakulteti imaju zastarjeli program, obuku i opremu. I tu se Znastvena Zajednica ukopala i brani svoje stečene pozicije i inertnost. Nacionalni obrazovni program trebao bi stimulirati i razvijati izvrsnost kako kod učenika/studenata tako i kod nastavnika/profesora . Ministar Jovanović ne daje naslutiti da je u njegovom planu otvaranje Centara Izvrsnosti koji bi trebali pratiti određene industrije koje su određene kao strateške u Industrijskoj Startegiji . Raznorazne Razvojne agencije, Stepovi, Inkubatori, Start-upi koji su prepisani, ne daju tražene rezultate u ovim okolnostima i Hrvatskoj treba nova ‘filozofija’ razvoja, a ona počinje sa Centrima Izvrsnosti.
Konkurentnost hrvatskog proizvoda, monetarna i fiskalna politika (Linić-HNB-JLS-e)
Razvojne investicije u JLS u konačnici poskupljuju komunlane usluge, prioriteti investicija dugoročno opterećuju proračun i smanjuju poreznu bazu (zaposlenost) pa kada na to dodate poreznu presiju ministra Linića koji nastoji nahraniti političku elitu koja se zaposlila u Javnoj Upravi sa preko 30.000 prekobrojnih, onda se Industrijskoj Strategiji ne piše baš dobro. Konkurentnost hrvatskog industrijskog proizvoda možemo postići na dva načina. Vanjskom i unutrašnjem devalvacijom. Vanjaska devalvacija je slabljenje kune prema euru, a unutrašnja devalvacija smanjenje troškova proizvodnje od cijene rada, poreza, komunalnih usluga, zemljišta i svega onoga što utiče na cijenu proizvoda. HNB ne želi devalvirati precijenjenu kunu, a Ministar Linić i JLS-e ne žele smanjiti poreze, prireze, komunalne usluge niti se restrukturiranjem i smanjenjem JLS-e, ministarstava i agencija želi stimulirati unutrašnja devalvacija. Pat pozicija u kojoj svi čuvaju svoju guzicu.
Švedska je 1992. provela politiku fiskalne prilagodbe i gospodarstvo je procvalo. Fiskalnom prilagodbom tečaj Švedske krune je polagano pao za 20% i to je bio ključ uspjeha. Svi strani proizvodi u Poljskoj su skuplji od domaćih i to je isto tako ključ uspjeh poljskog gospodarstva. Ne zaboravimo da FED i ECB printanjem novaca i niskom kamatom upumpavaju milijarde u vlastito gospodarstvo. Referentna kamatna stopa ECB i FED u ovom trenutku je skoro na nuli (0.25%), a FED kupuje svaki mjesec još i 85 milijardi dolara državnih i hipotekarnih obveznica i na taj način dodatno potiče kreditiranje i rast gospodarstva. Kako god, slažem se sa guvernerom HNB da za monetarno stimuliranje treba prvo izvršiti fiskalnu prilagodbu kako printani novac ne bi bio pojeden od strane ogromne državne i lokalne uprave jer bi onda monetarna stimulacija bila kontraproduktivna. Timing je bit svega.
Sveopća bezrezervna podrška industrijskoj startegiji je ključ uspjeha
Prema tome Ministarstvo Gospodarstva je odradilo svoju zadaću bez obzira što postoje tehničko-organizacijske a možda i strateške greške ali zato autori ove draft verzije očekuju u javnoj i stručnoj raspravi pronalaženje ‘bug-ova’ koji će onda biti eliminirani u konačnij verziji. Na svim ovim ostalim ministarstvima i JLS-e da odrade svoj dio posla koji je bitan u provedbi ove strategije jer ovakva strategija bez generalne podrške i čiščenja terena je čisto ‘ topovsko meso’.(Boris Bradarić)