Znanstvenik s Medicinskog fakulteta u Rijeci objavio rad u prestižnom časopisu Science
Riječki znanstvenik Marko Šestan, u suradnji s timom iz Portugala, objavio je revolucionarno istraživanje u uglednom časopisu Science, koji ima visoki čimbenik utjecaja (IF) od 44.7. Njegovo otkriće baca novo svjetlo na dosad nepoznate interakcije između živčanog, imunološkog i endokrinog sustava koje reguliraju razine glukoze u krvi, piše index.hr
“Ovo istraživanje otkriva kako različiti organski sustavi surađuju na održavanju zdravih razina glukoze. Organizmi su kompleksni, a naše spoznaje otvaraju vrata prema razumijevanju tih složenih interakcija,” izjavio je Šestan.
Regulacija glukoze u krvi: ključ za zdravlje
Regulacija razine glukoze u krvi igra ključnu ulogu u prevenciji dijabetesa i nealkoholne masne bolesti jetre (NAFLD). U svijetu dijabetes trenutno pogađa preko 530 milijuna ljudi, dok masna jetra zahvaća čak 25% populacije. U Hrvatskoj više od 310 tisuća ljudi boluje od dijabetesa, a do 30% odraslih ima masnu jetru.
Dijabetes, često nazivan “tihim ubojicom”, može napredovati bez očitih simptoma, uzrokujući ozbiljne komplikacije u organizmu. Osim toga, kronično povišene razine glukoze povećavaju rizik od inzulinske rezistencije, što može dovesti do razvoja masne bolesti jetre.
Langerhansovi otočići i njihova uloga u regulaciji glukoze
Langerhansovi otočići gušterače otpuštaju hormone poput inzulina i glukagona, koji imaju ključnu ulogu u regulaciji razina glukoze u krvi. Tijekom gladovanja ili fizičkih aktivnosti, smanjenje razine glukoze izaziva oslobađanje glukagona, koji mobilizira zalihe glukoze iz jetre.
Prema Šestanu, osim endokrinog sustava, važnu ulogu u tom procesu imaju i drugi sustavi, poput živčanog i imunološkog sustava. “Iako je poznato da različiti organski sustavi sudjeluju u održavanju normalnih razina glukoze, mehanizmi njihovih interakcija dosad nisu bili razjašnjeni,” ističe Šestan.
Ključno otkriće: Uloga imunološkog sustava i ILC2 stanica
Istražujući miševe kojima nedostaju urođene limfocitne stanice tipa 2 (ILC2), tim je otkrio da oni imaju smanjene razine glukoze u krvi zbog smanjenja razine glukagona. Šestan i kolege su identificirali da se ILC2 stanice nalaze u Langerhansovim otočićima gušterače, gdje njihovi citokini potiču proizvodnju glukagona.
Jedan od ključnih uvida istraživanja jest da tijekom gladovanja ILC2 stanice migriraju iz crijeva u gušteraču, a taj proces regulira živčani sustav putem neurotransmitera. “To znači da živčani signali aktiviraju imunološke stanice, koje zatim reguliraju endokrinu funkciju gušterače i pridonose održavanju razina glukoze,” objašnjava Šestan.
Neuroimunološke interakcije: Značaj za budućnost medicine
Ovo istraživanje prvi je put dokazalo da niske razine glukoze u krvi aktiviraju neuroimunološku interakciju, koja posljedično kontrolira razine glukoze. To otvara nove mogućnosti za liječenje metaboličkih poremećaja poput dijabetesa i masne bolesti jetre.
“Naši rezultati pridonose razumijevanju fizioloških procesa u tijelu, a dugoročno mogu pomoći u razvoju terapija za ove teške bolesti,” kaže Šestan. Nadalje, njegov tim planira istražiti kako se ove spoznaje mogu primijeniti na terapije za masnu jetru, jedan od najvećih medicinskih izazova današnjice.
Hrvatsko-portugalski tim iza otkrića
Istraživanje je provedeno u suradnji između Champalimaud Centre for the Unknown u Lisabonu i Zavoda za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci. Marko Šestan započeo je istraživanje tijekom poslijedoktorskog usavršavanja u Lisabonu u timu prof. Henriquea Veiga-Fernandesa, stručnjaka za neuroimunološke interakcije, dok je završni dio rada realiziran u Rijeci.