‘Ovo je područje kroz povijest bilo pod skutima mnogih gospodara i društveno-političkih režima te u sastavu značajnog broja država.
U jednome razdoblju svoje burne prošlosti, kad su napetosti u XX. stoljeću bile tolike da su prijetile izbijanjem šireg sukoba, utemeljena je i međunarodno priznata Slobodna Država Rijeka čije je postojanje, odnosno nepostojanje, još uvijek nedovoljno rasvjetljeno.
Rijeku su voljeli mnogi kao što je i danas vole. Neki toliko da su je željeli samo za sebe i za svoje, ma šta to značilo. Ali, Rijeka je kao i Rječina, koja joj je mogla nadjenuti ime – neukrotiva. Poput hitre krške vode, Rijeka ne podnosi ograničenosti koje joj pružaju njezine stjenovite obale. Kao divlje nabujala Rečina, Ričina ili Fiumara što hita u srcu grada nakon proljetnih i jesenjih kiša, tako se i Rijeka, a pritom mislim na naselje s obje strane njezinih obala, znala izliti iz svoga korita. I premda se ponekad u doba suše može pregaziti – nikada nije presahla.
Podijeljen, ali i ujedinjen vodom te riječice, dugačke svega 17 kilometara od njezinoga izvora do Delte, grad je prerastao svoje okvire preplavši svojim utjecajem i značenjem znatno širi prostor nego ga fizički zauzima na obalama Jadranskoga mora tamo gdje se ono najdublje zavuklo u kopno. Oko grada i njegove rijeke, koja je stoljećima bila i razdjelnica država, nacija, vjera i ideologija, zametnule su se mnoge priče, ali još je više njih ostalo neispričano. Goran Moravček’
