Home Kolumne Riječki kazališni cirkus

Riječki kazališni cirkus

253
4

O aferi plakat mnogo se pisalo i govorilo prethodnih tjedana. Na intervenciju zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića skinuti su originalni plakati za kazališnu predstavu Fine mrtve djevojke u kazalištu Gavella u Zagrebu. Nakon toga redatelj Oliver Frljić oglasio se u medijima te je odbio raditi dvije već dogovorene predstave. Frljić je tako aktivno ustao protiv cenzure te jasno izrazio svoj stav. I kada se pomisli da se gore ne može dogodio se identičan ako ne i gori skandal, koji nije prošao u medijima isto kao skidanje plakata.

U svome komentaru Branko Mijić u riječkome Novom listu pod nazivom Turbofolk i Twitter spomenuo je kako bi riječki gradonačelnik Vojko Obersnel trebao samo tvitnuti: Kažu klerikalci da možda nikada nećemo u raj. Došlo je vrijeme da im netko konačno kaže: možda nećemo u raj ali nećete ni vi u kazalište. I pozove Olivera Frljića da svoju predstavu o likvidiranoj djevojčici Aleksandri Zec režira u Rijeci gdje je živio i radio »Turbofolk« i »Škrca«.

Iste večeri oglasio se i Vojko Obersnel na twitteru sveudilj objašnjavajući kako je on to već učinio. Vrlo je važno da se zna da je on do te ideje došao prije Branka Mijića. Pozvao je Olivera Frljića da dođe režirati u Rijeku!

imagesfinadjevojka

Međutim, sukladno Zakonu o kazalištima i Statutu HNK Ivana pl. Zajca nije vidljivo da gradonačelnik kreira program nacionalne kuće. Kakva se poruka šalje takvim istupom? U čemu se bitno razlikuje političko interveniranje u kulturu prilikom „skidanja“ nekih plakata ili „postavljanja“ nekih predstava, ili imenovanjem redatelja nekih predstava? Postoji li načelna razlika? Jesu li postupci Bandića i Obersnela u ovome slučaju potpuno isti? I zašto se u jednom slučaju digla tolika frka, a u drugome se čak veličalo? Kako to da neki umjetnici javno osuđuju skidanje plakata ali ne vide ništa sporno u miješanje u program nekog kazališta, već naprotiv glasno podržavaju istu odluku? Radi li se jednostavnom nerazumijevanju ili pak političkoj podobnosti, sprezi umjetnika i politike? Imaju li navedeni događaji veze s predstojećim izborima?

Ono što je najturobnije u svemu jest potpuno ignoriranje i nekomentiranje intendantice Nade Matošević Orešković i Kazališnog vijeća pod predsjedanjem Elvia Baccarinia i članova Diane Grgurić i Željka Pichlera takvog poteza. Zašto isti nisu reagirali? Je li im normalno da se na takav način kreira program? Ili je to vanjska manifestacija već ustaljene prakse u kojemu stvarnu kreaciju programa nema intendantica i Kazališno vijeće. Pogledom na ovakav istup možda postaje jasno zašto Gradsko vijeće ne želi usvajati programska i financijska izvješća riječkoga HNK što je zakonska obveza i zašto Vojko Obersnel objašnjava kako smatra da je ono što je obveza HNK kao ustanove obuhvaćeno zajedničkim izvještajem u sklopu polugodišnjih i godišnjih izvještaja o izvršenju Proračuna Grada Rijeke, te da se u istima nalaze i programski i financijski elementi, da ima dovoljno informacija te da su usvajanjem izvještaja usvojena i izvješća Kazališta.

Nažalost, na nekonzistentnost ukazuje i sam Frljić. Za Novi list u tekstu Obersnel pozvao Frljića u Rijeku odgovorio je: Ivan Šarar, pročelnik za kulturu, me kontaktirao i pitao da li bih, ukoliko se nađu mogućnosti, bio zainteresiran da predstavu o Aleksandri Zec radim u Rijeci. Rekao sam da sam načelno zainteresiran i dogovorili smo se da potražimo modalitet kroz koji bi se projekt moglo realizirati.

Zašto Frljić o ovome projektu nije razgovarao s intendanticom? Zašto mu u ovome slučaju odgovara intervencija političara i politike? Najnevjerojatnije je pak izjava Obersnela u istome tekstu: U 13 godina na mjestu riječkog gradonačelnika nikada se nisam miješao u programski dio kazališta i u promidžbu predstava. To je sloboda koju intendantica mora imati kada je riječ o osmišljavanju programa i reklamiranju predstava.

Nije li upravo ovakav potez intervencija i narušavanje slobode intendantice? (zvonimir peranić – dayline.info))

4 COMMENTS

  1. Nitko nema ništa za komentirati ? Jer je sve rečeno u textu ili nešto nedostaje u konceptu samoga texta ?

  2. šta ćeš komentirati svi oni i Šarar i Baccarini i ovaj i onaj imaju neki posao, mjesto u društvu, mi možemo biti samo promatrači njihovog isfuravanja.To nam neće platiti režije i kruh.

  3. Autor teksta je očigledno povjerovao da je umjetnost neovisna o stvarnom svijetu. Od kada je svijeta i vijeka umjetnici su tražili mecene koji će ih sponzorirati. Obersnel se u ovom slučaju predstavio kao mecena (koji tuđim novcem) želi sponzorirati predstavu. Po čemu bitnom se to razlikuje (osim po činjenici da daje tuđi novac) od kada npr T-com bude spozor neke predstave?

    “Rekao sam da sam načelno zainteresiran i dogovorili smo se da potražimo modalitet kroz koji bi se projekt moglo realizirati.” – čitaj, trebamo se dogovoriti kako da dobijemo, odnosno kako da transferiramo neka financijska sredstva kao “zahvalu” za postavljanje dotične predstave.

    Bitna je razlika kada političar zabrani nešto ili kada političar da lovu za nešto. Protiv prvog se obično bune, a protiv drugog nitko nema ništa protiv, posebno ako je u “lancu”.

  4. Meni je interesantno to što rijekadanas.com nije prenijela cijeli tekst, nego samo prvi dio. Potpuno na stranu moje slaganje ili neslaganje s tekstom, čemu takva urednička politika kraćenja tekstova? Ovime se tekst koji polemizira s kulturnom politikom prepravlja u tekst koji polemizira s politikom gradonačelnika.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here