Kada je prije nešto manje od godinu dana preminuo svjetski poznati glazbenik Jerry Ricks, njegovi domaćini i prijatelji iz Kastva, gdje je pred smrt živio, nisu mu mogli ispuniti posljednju želju – rasipati pepeo u okolici grada u koji se zaljubio. Na brzinu je kupljena niša u koju je položena urna, a duša nacrnjeg Kastavca, kako su ga od milja zvali, možda još luta iznad kastavskih krovova.
Tjedno tri kremacije
Ricks nije jedini koji je želio da mu pepeo ne bude u zemlji. Mnogi pomorci požele da i u vječnosti druguju s morem, planinari bi htjeli da vječno ostane na liticama koje su voljeli, ali u našoj zemlji i za urnu je potrebna grobnica ili niša. A u Rijeci, pak, nema ni krematorija pa mrtvi moraju putovati u hrvatsku metropolu. Prijevoz na zahtjev obitelji ili prema posljednjoj želji pokojnika, organizira Komunalno društvo Kozala.
– Na groblju Drenova rezerviran je prostor za krematorij, ali mislim da se još dugo neće graditi. Zagrebački je dovoljan za cijelu Hrvatsku, a mi tjedno imamo dva do tri zahtjeva za kremiranje, odnosno godišnje 200-injak, što je premalo za tako veliku investiciju. Troškovi su manji od klasičnog pogreba i iznose oko 4200 kuna, kaže direktorica Kozale, Nives Torbarina.
Slovenci ispred nas
Na groblju u Ljubljani postoji prostor gdje obitelj može rasuti pepeo pokojnika, a u mnogim europskim zemljama urna se može odnijeti kući. Da bi se to i u nas moglo učiniti, Hrvatski sabor bi morao donijeti novu ili izmijeniti sadašnju odluku, smatraju u upravi Kozale.
– Međutim, u našoj tradiciji je uvriježeno da se pokojnik, pa i kremiran, polaže u grob, kaže N. Torbarina.
Kako rasipanje pepela nije izričito zabranjeno, ako se netko odluči na, u Hrvatskoj neuobičajen pogreb, ne može ga se kazniti. Istina, ne postoji potvrda da je netko javno rasipao pepeo, ali ronioci su, navodno, na zahtjev obitelji jednog pomorca, urnu položili pod morem u podvodnu špilju. (Večernji list)
