Drugi dio Rijeke za radoznale upravo je izišao iz tiska i od 9. lipnja ga je moguće nabaviti na štandu udruge SDR na Jelačićevom trgu. Za one koji još nisu nabavili ni fijumanologiju I, Rijekadanas.com danas objavljuje esej o Riccardu Zanelli iz prvog dijela Rijeke za radoznale.
Majka Kranjica, otac Furlan, naš je Zanella pravi Fijuman
Prvi predsjednik Slobodne Države Rijeka zaslužuje važno mjesto u povijesti našega grada. Ne samo zbog činjenice da je bio prvi nego i zbog njegove uloge kao političara, masona, obiteljskog čovjeka ali i poduzetnika. Umjesto sustavnog izučavanja, Zanellu suvremena povijest najčešće prešućuje. Zašto?
Riccardo Zanella rođen je u Rijeci 27.lipnja 1875. od majke Terese Antoncich, porijeklom Carniola, i oca Giovannija iz provincije Vicenza koja je u to vrijeme pripadala Austro-Ugarskom carstvu. Završivši srednju školu u Rijeci, školovanje nastavlja u Budimpešti na Višoj ekonomskoj akademiji. Godine 1899. postaje vlasnik i direktor Riječkog ekonomskog instituta u Muškoj gradskoj školi u Ciottinoj ulici.
Autonomna stranka
Životopis Riccarda Zanelle ne bi bio potpun bez njegovih mecena i suradnika Luigija Ossoinaca i Michelea Maylendera. Luigi Ossoinack je odmah uvidio da u Zanelli ima inteligentnog čovjeka, profinjenog smisla za organizaciju te ga prima u službu 1897.-1898.
Michele Maylender je sa Zanellom surađivao kod osnivanja Associazione Autonoma 1899. i osnivanja dnevnika La Difesa koji je po političkoj orijentaciji bio opozicija ugarskoj politici. Dnevnik je financirao Ossoinack, a štampan je na Sušaku kako bi se izbjegla cenzura. Prva Zanellina politička akcija bio je protest protiv dvojezičnih natpisa na komunalnim vozilima električnog tramvaja 1898. za što je bio procesuiran 1900. godine. Njegov rad “na ulici”, briljantni polemički članci u La Difesi te njegova autonomaška platforma dovode ga do izbora predstavnika ( Rappresentante Comunale) 1901. godine. Strelovit uspjeh u politici, potpomognut Ossoinckom koji je tada bio u sukobu s Maylenderom, postaje protukandidat Ludovicu Batthyanyiju u utrci za predstavnika Rijeke u ugarskom parlamentu.
Njegov životni put i rad mogao bi se podijeliti na periode, a usko su vezani za položaje koje je zauzimao tijekom svog bogatog političkog rada.
Prvi period njegovog rada od 1896.-1918. godine označen je borbom za održavanje talijanskog identiteta grada nasuprot mađarizaciji tog vremena. U tom periodu važan je i ulazak u politiku na strani prava slobodne Rijeke. Značajan period i zbog njegovog ulaska u novinarske i izdavačke vode i zauzimanje pozicije (1901. godine) predvodnika Autonomaša Rijeke. U skupštini grada dobiva posao predsjednika Savjeta za školstvo i potpunu slobodu politike kreiranja školstva u Rijeci. Poznat je kao reformator školstva i gradnje mnogih škola i ustanova u gradu. Svojim radom stekao je potpuno povjerenje građana Rijeke i sa samo 23 godine starosti ponuđen mu je posao direktora Ugarske Komercijalne Banke. ”
Ove godine se navršava 50 godina od Zanelline smrti
Fiume – Fiat lux ” tekstom na mađarskom iz 1899. poziva ugarsku vlast na kompromise. U Austro-Ugarskoj monarhiji, kao i talijanskom tisku, jedino se Zanella mogao kritički osvrtati na vlast. Iako antiklerik, borio se i na tom polju za riječke interese, težeći odvajanju riječke od senjske biskupije.
Osnivanjem društva “La Giovane Fiume” i tjednika ideja pokrivanja medijskog i političkog prostora postaje model za buduće političare. Iako je teritorij Rijeke i Austro-Ugarske u cjelini bio multietničan, udruge, asocijacije i stranke nisu smjele imati nacionalni predznak osim ugarskog. Cijelo to razdoblje bilo je ispunjeno borbom za ekonomski rast grada i političku neovisnost.
Politički uspon pratio je i poslovni uspjeh kada dolazi do potrebnih sredstava da otkupi najrašireniji dnevnik s autonamškim predznakom, La Voce del Popolo. Godine 1911. autonomaši se razilaze i iste godine Zanella s Antoniom Viom osniva stranku La Lega Autonoma koja u lipnju 1911. pobjeđuje na gradskim izborima. Ugarske vlasti podmeću mu atentat na Guvernera i usput optužuju Francesca Corossacza, Icillia Baccija i Ermana Brussa. Ipak, 31. ožujka 1914. Consiglio Communale di Fiume bira Zanellu za gradonačelnika.
Zanella i Riječka država
Drugi period od 1918. do 1924. svakako je najvažniji u njegovom životu. U tom vremenu ispunio je sve svoje želje, osnovao Slobodnu Državu Rijeka i postao prvi predsjednik (1920.-1924.) Razdoblje od Rapallskog ugovora do aneksije SDR-a od strane Italije proteklo je u borbi protiv D’ Annunzia, fašista, komunista i nacionalista svih boja. Živjeti i raditi u takvim okolnostima bila je umjetnost. Od Constituente, ulaska ardita u grad, Krvavog Božića i aneksije Italije – sve to stavlja sav njegov politički rad u tešku poziciju. Zanella je u rukopisima ideologiziranih povjesničara bio i fašist i talijanski nacionalist i komunist, a po nekima eksponent SHS-a i protivnik Italije.
Prvi svjetski rat je bio na pomolu i počinju vrlo turbulentna vremena za Zanellu i njegovu obitelj. Već u rujnu 1914. godine biva pozvan u Austro-Ugarsku vojsku iz koje 17.9.1915. dezertira i predaje se Rusima. Kratki period zatočeništva biva prekinut intervencijom talijanske diplomacije koja ga vraća u Italiju. Odmah se uključuje u političke i poslovne vode i pomaže vraćanju iredentista iz Rusije, a osniva i Italo-rusko komercijalno društvo. Predsjeda i Comittato Nazionale pro Fiume Quarnero kao i Associazione Nazionale pro Dalmazia Italiana s poznatim ličnostima kao što su Luigi Pirandello, Giovanni Amendola, D’ Annunzzio i Aristide Sartorio. 5.11.1916. ga ugarske vlasti osuđuju i konfisciraju svu imovinu, a sestru Idu deportiraju u koncentracijski logor Kiskuuhalas. Godine 1918., nakon Londonskog pakta kojim Rijeka pripada SHS-u, daje podršku Antoniu Grossichu i Consigliu Nazionale te postaje njihov predstavnik u pregovorima oko budućnosti Rijeke. Na temeljima Corpus Separatuma počinje borba za Slobodnu Državu Rijeka.
Prva solucija koju je zastupao bila je “Slobodni grad” što je pogodovalo ekonomskim interesima grada. Ipak, sve je završilo osnivanjem Slobodne Države Rijeka priznate od svih tadašnjih velesila. Talijanskim i jugoslavenskim političarima, fašistima, hrvatskim i mađarskim nacionalistima balansirao je u namjeri ostvarenja svojih ciljeva. Rapallskim ugovor postigao je svoj cilj. Kraljevica i Trst bili su mjesta u koja je odlazio kada su dolazile prijetnje sa strane protivnika i mogućnost cenzure i hapšenja.
Borba s D’ Annuzziom završava Rapallskim ugovorom i osnivanjem Slobodne Države Rijeka. Zanella postaje prvi predsjednik novoosnovane države.
Antifašističko razdoblje
Talijanska agresija na Rijeku i “Violazione di Tratatto di Rapallo” bila je usko vezana uz vitalne interese Trsta i njegovih građana i luke. Naime, Slobodna luka ili Corpus Separatum ili Slobodna Država Rijeka bitno bi utjecali na razvoj Trsta te ubrzo nakon samostalnosti talijanski fašisti iz Trsta u državi izvode državni udar. Beograd je bio upoznat sa situacijom i čvrsto je stajao na postavkama Rapallskog ugovora ali nije vojno intervenirao.
Godine 1924. Rimskim ugovorom Kraljevine SHS-a i Italije, bez nazočnosti predstavnika Slobodne Države Rijeka, donose odluku kojom Rijeka pripada Italiji.
Aneksija Italije 1924. uz odlazak u egzil je period borbe političkim sredstvima za povrat SDR-a “u život”. Taj put počinje odlaskom iz Rijeke u Ljubljanu gdje je Zanellu, na iznenađenje pratnje i njega samoga, dočekao g. Hribar, časnik SHS-a za Sloveniju. On nudi Zanelli utočište i moli ga po nalogu Pašića da pričeka njegovog poslanika koji će mu uručiti plan i prijedlog kako očuvati status SDR-a prema Rapallskom ugovoru. Zanella je tako otvoren i iskren prijedlog prihvatio. S tim činom počinje “Beogradsko razdoblje” života.
Zanella odlazi u Beograd gdje se ženi Marijom Sirola 1929. godine. U Beogradu Zanella počinje raditi na pomoći riječkim izbjeglicama. Skupljanje fondova i slanje novca Riječanima bilo je vrlo uspješno. U Beogradu i Parizu uspijeva osnovati Italo-jugoslavensko društvo prijateljstva. Ubojstvom kneza Aleksandra u Marseillesu prestaje djelovanje iz Beograda i on se 1936. seli u Pariz. Zanelline protufašističke aktivnosti izazvale su brojne Mussolinijeve prigovore vladi SHS-a te lobiranja da mu se zabrani rad. Kasnije su fašisti Zanellu optužili i za plan atentata na Mussolinija. Kao mogućeg atentatora osim Zanelle kao vođe na popisu se našlo još šest Riječana. Talijanska policija tog vremena vodila je Zanellu u spisima kao antifašistu i masona. Po nalogu Scotland Yarda 1938. godine biva odveden na razgovor u parišku prefekturu.
Pariškim periodom ne prestaje njegovo političko djelovanje. Kao protivnik fašizma bježi iz Pariza u Montpellier gdje ga Petainova policija zatvara i šalje u koncentracijski logor Le Vernet, a kasnije logor Noe u blizini Toulousa. Nakon godine dana zatvora pušten je i sa sinom Dinom priklanja se francuskom pokretu otpora. Poslije završetka rata ponovo počinje borbu za Rijeku i njenu samostalnost na osnovama Rapallskog ugovora. Osnovao je za tu svrhu ured
“Fiume ” i list ” Fiume libera”. U pregovorima s Jugoslavijom traži od Tita vraćanje statusa slobodnog grada ili Riječke države. Kako je sve to palo u vodu počinje projekt osnivanja grada Rijeke s izbjeglicama u okolici Brindisija. Pomoć koju je očekivao od Italije nije došla pa je projekt propao. Umro je 30.3.1959.
Zanella kao mason
Zanella je bio i mason. Netko neuključen u masonske redove vrlo je teško mogao doći do Pašića, Clemenceausa, Wilsona, Mussolinija i Nittija. Taj detalj iz Zanelline biografije daje nam i vjerojatni odgovor kako je kao uvjereni antifašist preživio Petainov progon te se krajem 2. svjetskog rata opet uključio u politiku pregovora oko statusa Rijeke. Točan datum kada je Zanella postao mason je misterija. Računa se da se to dogodilo između 1904. i 1910. kada je bio poslanik u Budimpešti. U to vrijeme je na vlasti bila koalicija koju su uglavnom sačinjavali masoni. Zanella je upoznao i najvažnije hrvatske i srpske političare masone: Davidovića, Trimbića, Pribičevića, Smodlaku. Čini se da su mu ta masonska poznanstva i članstvo zapravo i omogućili odnosno olakšali političko djelovanje. Zanellino masonstvo bilo je tajno. Osim njegovog prijatelja i masona Frana Supila rijetko je tko znao za tu činjenicu. Masoni tog vremena bili su legalne organizacije, no u Italiji su zabranjeni 1925. kako na teritoriju tako i u inozemstvu.
Zanella je jedno vrijeme radio i kao posrednik dvaju loža Francuske i i Italije. Talijanske su zbog zabrane radile na teritoriju Francuske. To su bile lože
“Nuova Italia” i mnogo aktivnija “Giovanni Amendola” koje su okupljale liberale, republikance, anarhiste i socijaliste. Kao prvi zadatak od svoje lože “Paul Peigne” posredovao je između kralja Aleksandra i francuske masonerije. Njegov zadatak je bio da organizira talijanske antifašiste koordinirajući njihovo djelovanje u odnosima s Kraljem Aleksandrom. Zanella je uspio progurati i reviziju Rapallskog ugovora u sjeni približavanja talijanskih i jugoslavenskih antifašista. Za tu svrhu masonerija mu je otvorila i ured u Beogradu. Taj ured je osim svojih poslova pomagao i izbjeglice iz Rijeke.
Poznat je i pokušaj Zanelle da se poveže s hrvatskim masonima i ložom “Libertas”, ali u tome ne uspijeva zbog stava lože koja ga vidi kao čovjeka u službi jugounitarizma.
Zanellina osobnost ponukala je mnoge prijatelje, političare i povjesničare da govore o njemu kao čovjeku neke “druge” civilizacije, neagresivnom i s potpunim smislom za realnost. Svojim antiklerikalnim stavom ipak je uvijek i na svakom mjestu respektirao religiju kao takvu. Njegova najveća ljubav bila je Fiume/Rijeka. Ipak, dominantan i uvjerljiv, antifašist i mason, poslovni čovjek i političar koji nikad nije bio prihvaćen u jugoslavenskim i hrvatskim povijesnim knjigama, pola svog života proveo je u egzilu. Život njegove obitelji bio je uništen, a materijalna dobra, tiskara, novine i nekretnine u Opatiji nestale. Najviše ga je ipak bolio nestanak njegove domovine Rijeke. Nepravedno je zapostavljena njegova politička uloga iako je ona utjecala na mnoge osobe i događaje. Rijeka je bila njegova država, nacija, identitet i opredjeljenje. (zlatko moranjak)
E ,da nam je barem danas jedan takav covjek, politicar koji koji bi se srcem borio za Rijeku i njezine interese kao sta je bio gospodin Zanella a ne samo za svoj dzep kao sta to rade ovi danasnji politicari gdje bi nam bio kraj.
imali smo priliku izabrat sad na izborima pa smo vlast opet dali istima!!! LISTA ZA RIJEKU-LISTA PER FIUME
trebali ste me slusat!! znao sam ja da su oni najbolji!