Home Mozaik Rodolfo Decleva: Zašto ne mogu zaboraviti pokolj u selu Lipa

Rodolfo Decleva: Zašto ne mogu zaboraviti pokolj u selu Lipa

857
0

Rodolfo Decleva, jedini je ezul koji je pisao o ovom pokolju. Nesumnjivo iz obiteljskih razloga – majka mu je bila iz Lipe -, ali i zbog snažnog osjećaja pravde prema 269 žrtava ubijenih u masakru. Njegovo je svjedočanstvo u potpunosti zasnovano na usmenim izvorima koje je prikupio od rođaka u selu Lipa. Njegova namjera da razjasni i otkrije pokolj u Lipi datira još iz doba 1970-ih, ali tek 2001. objavio je neke članke u časopisu “Panorama”. Pisao je i o Podhumu.

Rodolfo Decleva rođen je u Rijeci 8. siječnja 1929. godine. Prognanik iz svog rodnog grada od veljače 1947. godine, sada živi u Sussisi, malom zaseoku Sori, u pokrajini Ligurija (Genova).

Odakle vaše zanimanje za Lipu 30. travnja 1944.?

“Moja majka, Maria Slossar, bila je rodom iz Lipe, a u Lipi moja obitelj je imala rodbinu. Živjeli smo u Rijeci, u Starom gradu, a kad se dogodio masakr u Lipi, 30. travnja 1944., u početku nitko nije znao. Samo pet dana nakon pokolja, moja rođakinja Maria Bernetich, koja je preživjela strašan pokolj, došla je u našu kuću kako bi izbjegla uhićenje od strane nacista i fašista koji su tražili preživjele. Ispričala nam je sve što se dogodilo. Ja sam imao 15 godina, dok je Maria imala dvadeset godina. Danas živi u Australiji i uspjela je, unatoč tragediji, imati dobar život ”.

Što vam je ispričala?

“Njezino me zastrašujuće svjedočenje pratilo tijekom cijelog života, toliko da je u meni stvorilo potrebu za istraživanjem i razjašnjavanjem strašnih činjenica. Rekla nam je o masakru u kojem su nacisti i fašisti pobili cijelo selo i da je spašena jer je bila izvan kuće. Ispričala nam je o onome što se dogodilo u mnogim detaljima. Među njima je bio i čovjek koji je preživio jer se pretvarao da je mrtav. Objasnila nam je detalje onoga što se dogodilo. U selu je živjela djevojka kojoj je dečko bio karabinjer. Prilikom jednog posjeta svojoj djevojci upozorio je stanovnike Lipe na opasnost odmazde zbog učestalih partizanskih napada”.

Što je dovelo do odmazde nacista i fašista nad stanovnicima Lipe?

“Dogodio se napad partizana na neke fašiste, kojima su partizani željeli poručiti jasnu poruku. Akcija je prvotno bila planirana za nedjelju 23. travnja, ali je potom premještena na sljedeću nedjelju, 30. travnja ’44. To je zato što je ovaj datum dan bio prije 1. svibnja, Praznik rada, pa bi stoga napad također imao veliko političko i propagandno značenje. Napad je bio koncentriran na mjesto Rupa, koji je udaljen nekoliko kilometara od Lipe, jer je tamo bilo sjedište fašističkog štaba koji je čuvao raskrižje.

Zapovjednik predsjedništva zatražio je pojačanje i kolona Nijemaca koja je išla prema Rijeci se odazvala pozivu. Nakon dolaska Nijemaca, točno na kolonu, koju su činila četiri vozila s pedesetak njemačkih vojnika, pala je granata koju su lansirali partizani, uzrokujući četiri smrti. Odatle je započela strašna odmazda. Nijemci su opkolili selo i ubili sve civile koje su zatekli na ulici ili na poljima. Njihov pokolj nije završio samo na tome. Ušli su u kuće i izvukli sve stanovnike koje su se okupili u zgradi na početku sela. Cijeli grad zapaljen je benzinom, uključujući i zgradu u kojoj su bili okupljeni stanovnici. Sve one koji su pokušali pobjeći ubili su rafalom mitraljeza ili bacili u plamen. Postoji fotografija nacista koji baca dijete u plamen. Njemački SS, kojim je zapovijedao poručnik Arthur Walther, potpomognuti talijanskim fašistima, pokušali su dinamitom sakriti dokaze o pokolju. Procjenjuje se da je od 300 stanovnika Lipe ostalo živih samo tridesetak ljudi i to su uglavnom bili dječaci koji su pasli stoku u okolici ili mladi koji su bili u šumi s partizanima ili onih nekoliko ljudi koji su – unatoč tome što je bila nedjelja – bili svejedno na poslu u Rijeci. Nakon petnaest dana s nama, Maria Bernetich preselila se u drugo, sigurnije utočište. I danas se sjećam očeva upozorenja da ne pričam o masakru u prisutnosti mog rođaka kod kuće, jer da su poznavali Nijemce i odmah bi nas strijeljali “.

Kako je vaša obitelj reagirala na vijest o masakru?

“Moja je majka bila slomljena srca. Moj se otac suočio sa situacijom s puno hrabrosti ugostivši svoju unuku.
Kada ste prvi put otišli u Lipu?
„Sedamdesetih sam se godina prvi put vratio u Rijeku i tom prilikom posjetio sam mjesto Lipu. Istodobno sam počeo istraživati ​​što se dogodilo, također zato što sam tijekom tog posjeta uspio pronaći svoje druge rođake koji su preživjeli masakr. Sve su to usmena svjedočanstva koja sam prikupio i koja potvrđuju činjenice koje je ispričala Maria Bernetich “.

Do kojih ste zaključaka došli u svom istraživanju?

U ezulskim novinama” La Voce di Fiume “pročitao sam članak o Torquatu Dalcichu. Tekstovi preuzeti iz njegova dnevnika. Dalcich, koji je bio crnokošuljaš, u svom je članku tvrdio da je masakr u Lipi u potpunosti bio njemački napad u kojem nije sudjelovao niti jedan talijanski vojnik. Drugim riječima, za sve je optužio Nijemce. To nije istina, jer kako sam saznao iz svjedočenja Marije Africh, koja je preživjela masakr, spasio ju je talijanski fašist. Tako da su i Talijani sudjelovali u masakru, ali uglavnom na zadacima patrole i pokrivanja Nijemaca “.

Intervju Gianfranca Mikse u La Voce del Popolo (odlomak)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here