Osječki remi na startu proljetnog dijela sezone izazvao je podijeljene reakcije na Kantridi. S jedne strane igrači su djelovali prilično zadovoljno, jer konačno su dopadljive igre iz priprema dobile jednu realnu podlogu kroz ono što su pružili u nastavku osječkog susreta. Uostalom, bod iz Gradskog vrta nikada ne treba doživljavati kao neuspjeh, iako s druge strane postoji i određen žal za propuštenim p(olu)rilikama, a posebno »zicerom« Hrvoja Štroka u samoj završnici utakmice. »Rijeka« jednostavno nije u nastavku utakmice adekvatno materijalizirala dominaciju i pritisak prema osječkim vratima. Trenera Roberta Rubčića ipak više brine pola ure torture kroz koju je prolazila njegova momčad na početku utakmice. Naime, Riječani su već u treću utakmicu zaredom ušli dosta »mlitavo«, dopustivši Osječanima da jurnu prema Radmanu i lakoćom izlaze na riječku obranu koja odavno važi za najslabiju kariku riječke momčadi. Jasno da to nije prošlo nekažnjeno. »Osijek« je poveo. »Bijeli« su tek nakon pola sata igre uspjeli malo uspostaviti ravnotežu na sredini terena i taman kada se činilo da je poslije izjednačujućeg pogotka Anasa Sharbinija gostujuća momčad postigla idealnu radnu temperaturu, uslijedio je drugi pogodak za koji je »zaslužno« barem pola momčadi.
Rubčićeva odgovornost
– Vidi se da nas prati problem lošeg ulaska u utakmicu, kojega je teško izbaciti. Bili smo u prvih pola sata dosta bojažljivi i nesigurni. Trebalo nam je dosta da uđemo u utakmicu, da počnemo kontrolirati stvari na travnjaku. Međutim, ja sam najveći krivac za loš ulazak u utakmicu. Preuzimam odgovornost jer očito je da nisam psihološki dobro pripremio momčad – stao je Rubčić u obranu igrača iako za to nije imao potrebe. Možda se prvi gol može prikazati kao posljedica loše psihološke pripreme, ali nakon drugog pogotka je potpuno jasno da problemi leže negdje drugdje. U prvom redu u još jednoj neuvjerljivoj partiji dosta spore i neokretne zadnje linije, koja jednostavno nije dovoljno kvalitetna da u kontinuitetu »krpa rupe« koje nastaju zahvaljući slaboj duel igri vezne linije. Čim su braniči uvidjeli da »svileni« riječki veznjaci gube duel za duelom na sredini terena podsvjesno su se počeli uvlačiti u krilo vrataru Radmanu. Tako je uostalom pao drugi pogodak.
– To su stvari koje su nas pratile jesenas. Uspjeli smo samo djelomično iskorijeniti neke navike. Igrači znaju da se do zone 30 metara od Radmana branimo na principu preuzimanja, a unutar te zone igramo čovjeka. Dakle, tu više nema alibi igre, već svatko mora uzeti sebi najbližeg igrača. Što se tiče problema na sredini terena, Osječani su igrali u rombu, svjesno smo prepustili njihovog zadnjeg veznog igrača bez striktnog čovjeka jer smo željeli maksimalno osloboditi Anasa defanzivnih zadaća. Taj manjak igrača na sredini terena trebali su nadoknaditi naši bočni igrači koji su bili praktički bez igrača budući da su Osječani igrali s dva napadača. Očito je da ćemo na tome još morati raditi, jer obrana je temelj svake ekipe i tu definitivno moramo biti puno bolji – završio je s kritikama Rubčić i onda se osvrnuo na ono daleko ljepše razdoblje igre – drugo poluvrijeme, tijekom kojega je »Rijeka« pokazala da sve one priče o dobroj igri tijekom priprema nisu bile »prodavanje magle«.
Vezna linija predvođena raspoloženim Anasom Sharbinijem nametnula je igru kratkih pasova što je ohrabrilo i zadnju liniju koja se digla visoko na centar. Nije da nije imala posla, ali je daleko lakše braniti se kada ispred sebe imaš rastrčane suigrače kojima lopta tečno ide od noge do noge. Izostao je možda jedino onaj završni udarac, ali teško je očekivati da ćeš na gostovanju napraviti više od tri, četiri prilike koliko su Riječani složili samo u nastavku.
– Rekao sam igračima na poluvremenu da na terenu moraju preuzeti odgovornost, a mi iz stručnog stožera smo ti koji ćemo preuzeti odgovornost za rezultat i konačan plasman. Znam da ih podsvjesno pritišće imperativ plasmana u Kup UEFA i s te strane sam im želio dati mirnoću. Mogli smo na kraju osvojiti sva tri boda, ali, ruku na srce, mogli su i Osječani kazniti naš krajnje otvoreni pristup. Tu je u nekoliko navrata odlično reagirao Budicin, a očekujem da se njegovim primjerom povedu i još neki igrači. U nastavku je u prvom redu došla do izražaja naša kondicijska priprema, vratili smo se u utakmicu, što nije lako. Pokazali smo određenu stabilnost, tražili i treći gol, što je znak da igrači vjeruju u sebe i svoje mogućnosti. Vratili smo se u utakmicu na naš prepoznatljiv način. Zadovoljan sam zbog toga, ali ako želimo biti pravi, definitivno moramo znati agresijom odgovoriti na agresiju. Ovakvih utakmica će biti još puno na proljeće, posebno na Kantridi. Uostalom, sve ovo dobro što smo napravili u Osijeku past će u vodu ako u subotu pred našim navijačima ne pobijedimo »Zadar« – poručio je trener »Rijeke«. (novi list)