Bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak dao je, potpunim otvaranjem gradskoga proračuna, novu vizuru, ali i promišljanje politike u odnosu na odgovornost spram građana. Onih bez kojih proračuna ne bio bilo, onih koji financiraju sve javne djelatnosti.
Zanimljivo je promatrati odnose političara spram proračuna; političara pojedine stranke spram proračuna kojega donosi njihov (grado)načelnik, ili pak onih iz perspektive opozicije. Zanimljivo je promatrati i politiku pojedinoga (grado)načelnika koji dugi niz godina upravlja gradom pa, prema tome, i predlaže proračun. Je li dugogodišnjost (najvidljivija u primjerima Rijeke i Zagreba) odraz uspješnosti? I kakve uspješnosti?
Ovisno o perspektivi, dobit ćemo različite odgovore na prethodno navedena pitanja.
Promatrajući te odnose, odlučila sam napraviti jedan mali eksperiment. Naprosto sam popunila obrazac za podnošenje prijedloga za dodjelu javnih priznanja grada Rijeke, kojim sam, kao građanka grada Rijeke (sada već bivša građanka), kandidirala gradonačelnika Vojka Obersnela za Nagradu grada Rijeke za životno djelo. Naravno da mi je, već u samom startu, bio jasan ishod ovog eksperimenta.
Prenijet ću ovdje samo bitne djelove službene kandidature:
U obrazloženju kandidature istaknuto je zadnjih deset proračuna koji balansiraju na samom rubu, koji pokazuju akumulirane milijune kuna manjka u gradskoj blagajni, manjka koji će platiti građani Rijeke. U neuobičajenim uvjetima poslovanja, s politikom većih rashoda nego li prihoda, cijenjeni gradonačelnik doveo je Rijeku čak do najvećeg europskog kulturnog projekta (čitaj: izuzetno skupog projekta koji će opet platiti porezni obveznici) – Europske prijestolnice kulture.
Međutim, Odbor za javna priznanja Grada Rijeke smatra da navedeno u kandidaturi nije vrijedno nagrade za životno djelo. Prema mojim saznanjima, kandidatura je proglašena neozbiljnom. Zanimljivo. Dapače, jako zanimljivo jer nas navodi na mnoštvo pitanja. Neosporna je činjenica da u tom Odboru sjede većinom oni koji su podržali Obersnelov proračun. Neki čak i više puta.
Smatraju li članovi Odbora za javna priznanja da je deset Obersnelovih proračuna neozbiljno?
Ako to misle, zašto su deset godina podržavali takav proračun? Zašto su u gradskom vijeću izglasavali takve neozbiljnosti i sprdačine?
Jesu li SDP-ovci, zajedno s nekim od svojih satelita u Odboru, minirali vlastitog gradonačelnika jer su njegove proračune proglasili “običnom zajebancijom”?
Eksperiment je pokazao i dokazao da je teško iskorijeniti uhljebe. Negirat će ili potvrditi gotovo sve, samo da se održe na vlasti ili barem u njenoj blizini.
