Sam sjeverni rub Jadrana, bazen koji zahvaća hrvatsko, slovensko i talijansko more, uvršten je među 405 svjetskih “mrtvih zona” – rubnih dijelova mora ili oceana u kojima je razina kisika u nekim periodima toliko niska da većina biljnih i životinjskih vrsta ne može preživjeti.
Sam sjeverni rub Jadrana, bazen koji zahvaća hrvatsko, slovensko i talijansko more, uvršten je među 405 svjetskih “mrtvih zona” – rubnih dijelova mora ili oceana u kojima je razina kisika u nekim periodima toliko niska da većina biljnih i životinjskih vrsta ne može preživjeti.
Sve više mrtvih zona
Znanstvenici upozoravaju da broj mrtvih zona alarmantno raste – ove godine pokrivaju 250 tisuća četvornih kilometara, najviše ih je u Meksičkom zajevu i uz obalu zapadne Europe, a glavni krivac su čovjek i umjetna gnojiva.
Mrtva zona u Jadranu nastala je u prvom redu zbog rijeke Po – kroz nju se u more slijevaju tone i tone gnojiva bogata dušikom iz okolnih poljoprivrednih regija, ali i zbog velikih industrijskih centara i gradova, poput Trsta, koji u more ispuštaju kanalizaciju.
Proces umiranja mora je jednostavan – dušik iz gnojiva i iz kanalizacije hranjiva je tvar i potiče rast i razvoj površinskog planktona, kod nas bolje znanog kao “cvjetanje mora”. Kako plankton ugiba, pada na morsko dno, a razgrađuju ga mikrobi koji pritom konzumiraju mnogo kisika. Manjak kisika guši ostali biljni i životinjski svijet – prvo nestaje život na morskom dnu. Ribe, pak, jednostavno otplivaju dalje.
Odlaze i rakovi
Odlaze i veći rakovi, no školjke, crvi i ljuskari ne mogu pobjeći, a upravo su oni glavna hrana ribama koje se hrane na dnu. Mrtve zone stoga nisu samo ekološki nego i ekonomski problem – upozorava voditelj istraživanja o mrtvim zonama dr. Robert J. Diaz s Instituta za istraživanje mora u Virginiji. (Večernji list)
