Jedino u što čovjek tijekom svoga života može biti potpuno siguran jest to da će jednoga dana napustiti ovaj svijet. Upravo to je i razlog tolikog straha prema smrti, jer smo svjesni da je ne možemo izbjeći. U svima nama leži biološki sat koji otkucava vrijeme do vječnog počinka, a na ljudima je da se tijekom života pomire sa smrću i na nju počnu gledati kao na produžetak života na nekom drugom, nama nepoznatom mjestu.
Uz osmrtnice.hr, ovim člankom se potaknite na razmišljanje o vlastitom životu i prelasku u drugi svijet.
Kako vjera objašnjava smrt?
Smrt je trajni kraj svih bioloških funkcija koje održavaju živi organizam. Kad osoba umre, njeno srce prestaje kucati i tijelo prestaje funkcionirati. Točan proces umiranja i ono što se događa nakon smrti može varirati ovisno o individualnim okolnostima osobe, kao što je uzrok smrti i bilo koja pozadinska medicinska stanja koja je možda imala.
Ako smrt gledamo kao prirodan proces, a ne nagao i trenutačan događaj (kao u prometnoj nesreći), nakon prestanka rada srca, mozak radi još nekoliko minuta i to je ono što ljudi opisuju kao „prolazak života pred očima“. Ispuštaju se velike količine stimulirajućih tvari koje na mozak djeluju tako da, dok još ima kisika, radi više no što je ikada u životu. Nakon toga se gasi i osoba je službeno mrtva.
Vjera je, između ostalog, nastala kako bi se ljudi lakše nosili sa prolaznosti života i kako bi našli utjehu zbog gubitka voljenih osoba. U mnogim kulturama i sustavima vjerovanja smrt se smatra prijelazom iz fizičkog života u zagrobni život.
Prema tradicionalnim kršćanskim vjerovanjima, nakon smrti, čovjekova se besmrtna duša odvaja od tijela i odlazi ili u raj ili u pakao, ovisno o djelima tijekom života i prihvaćanju Isusa Krista kao svog spasitelja. Raj je mjesto vječne sreće, mira i jedinstva s Bogom, dok je pakao mjesto kazne i mučenja za one koji su odbacili Boga i živjeli u grijehu.
Svi naši postupci u životu vode nas na jedan od ta dva puta, stoga je važno život provesti pravilno, ali se ne ustručavati od ljepota koje nam on nudi. Isus nikada ne bi htio vidjeti da se njegovi sinovi i kćeri muče, gladuju ili kažnjavaju jer misle da je to pravilan put do rajskih vrata.
Baš suprotno, Isus zagovara pošten, ponizan i miran život, ali i sposobnost da se u njemu uživa i da ga se iskoristi najbolje što znamo. Svi mi griješimo, zato i postoji sakrament Svete ispovijedi, kako bi nam se duša oslobodila grijeha i kako bismo se pokajali za svoje greške, kojih uvijek trebamo biti svjesni.
Točan proces prelaska iz fizičkog života u zagrobni život nije specificiran u Bibliji, ali ideja o sudu nakon smrti je uobičajena tema. Vjerujemo da će se na kraju svijeta Isus vratiti na Zemlju te da će se dogoditi konačni sud na kojem će se svim ljudima suditi prema njihovim postupcima tijekom života.
Za kraj, valja još jednom napomenuti da je smrt prirodan dio života i svatko će je iskusiti u nekom trenutku. Razumijevanje onoga što se događa nakon smrti može pomoći ljudima da se nose s tugom i pomire s vlastitom smrtnošću, a na nama je da živimo život tako da na njegovom koncu možemo sami sebi reći da smo iskoristili sve što nam je on ponudio i da smo spremni susresti se sa Bogom.
