Strani jezici počinju se učiti već od najranije dobi pa se djeca uglavnom sa njime susreću u vrtiću ili čak i ranije, ako u obitelji jedan od roditelja govori strani jezik. Izloženost dvjema jezicima dovodi do višejezičnosti, koja donosi niz prednosti kao što su – bolje pamćenje, bolje razlučivanje bitnoga od nebitnoga prilikom rješavanja zadataka, općenito brže usvajanje stranih jezika.
U nastavku vam donosimo nekoliko odgovora na najčešća pitanja o učenju stranih jezika u predškolskoj dobi.
Na koji način predškolci usvajaju strani jezik?
Nesvjesno kroz igru, kao nešto što je sastavni dio njihova života. Dakle, tu nema mjesta gramatičkim pravilima, već spontano upijanje u okruženju u kojemu učitelj govori stranim jezikom, pa i u situacijama kada mu se dijete obraća na materinskom jeziku. U takvim situacijama kod djeteta ne dolazi do jezične barijere jer će ono poruku na stranom jeziku, uz određene geste ili pokrete tijela, u potpunosti razumijeti. Kao što smo već spomenuli cijeli taj proces usvajanja bliži je igri, koja je u djetetovoj prirodi, pa pjesmice, crtanja, bojanja, grupne igre koje se nalaze na našem pametnom stolu ili pametnoj ploči uvelike doprinose većoj motivaciji, angažiranosti te boljim rezultatima kod djece.
Je li normalno da dijete koje je izloženo stranom jeziku samo šuti?
Mnogi roditelji se zabrinu kada njihovo dijete već neko vrijeme uči strani jezik, a ništa se ne događa. Kad ga nešto pitaju npr. kako se kaže mačka na engl., odgovora nema. Tada se najčešće javi roditeljska zabrinutost i krenu preispitivanja – je li s mojim djetetom sve u redu, da li i ostala djeca tako ništa ne znaju, je li učenje stranoga jezika za nju/njega i slično. Međutim, takvo stanje sasvim je normalno i naziva se “tihi period” u kojem djeca upijaju sve što čuju i vide pa se zna dogoditi da dijete u 9.mjesecu upišete na tečaj stranoga jezika i ono 6. mjeseci šuti, nakon čega progovara na tom stranom jeziku.
Treba li dijete ispravljati kad pogriješi?
Djecu je potrebno ispraviti kada pogriješe, ali je još bitnije na koji način ih ispraviti. Najbolje bi bilo tako da učitelj njihovu pogrešnu riječ ili izgovor ponove, ali u ispravnom obliku. Još jedan od bitnih razloga ispravljanja je činjenica da djeca utječu jedna na druge pa ako neko dijete nešto krivo izgovori ili kaže, a ne ispravi ga se na način na koji smo naveli, postoji velika mogućnost da će ostala djeca to preuzeti, odnosno pohraniti s vremenom u trajnom pamćenju.
Ako dijete upišem na dva jezika, hoće li mu se pomiješati?
Ovo pitanje je vrlo često, a odgovor je ne. Postoji mogućnost da će dok istovremeno usvajaju dva jezika, kad ih nešto pitate upotrijebiti neku riječ iz onoga drugoga jezika, ali to i dalje ne znači da su pomiješali jezike. To se u stručnoj literaturi naziva code-switching ili prebacivanje kodova. Ako je dijete izloženo dvjema jezicima, ono će zbog potrebe za sudjelovanjem, tj. komunikacijom s vremenom naučiti oba. Postoji jedino mogućnost razvijanja “jačeg” i “slabijeg” jezika, a to ovisi isključivo o izloženosti jeziku.
Više o učenju jezika u predškolskoj dobi i tečajevima jezika za predškolce i školarce pogledajte na www.omnia-jezici.com. (promo)
