Imao sam prilike pročitati razvojnu strategiju PGŽ 2011-2013 i da budem iskren, došlo mi je da plačem. Nije da sam neki stručnjak u izradi strategija ali kao operativac koji je vezan za industriju znam da je ta strategija tako bolesno prazna. Kao što je gosp. Vasilić rekao, pisana je proforme radi. Eto, da je imamo. Dokle ćemo mi to živjeti od lijepog mora, čistog zrake, čiste vode, bogom danog geografskog položaja, zdrave hrane? Svaki put kada uđem u avion Croatia Airlines i kad mi počnu puštati one spotove o pršutu, siru, vinu, maslinovom ulju…stvarno se zapitam da li je to naš maksimum koji možemo pružiti ovom svijetu? Da li smo mi toliko intelektualno zaostali da smo osuđeni na propast bez EU fondova? I kada pročitate sve te prioritete investicija koje bi trebali biti financirani od strane „dobrih ljudi“, na kraju se pitam što će biti ako i uspijemo dobiti taj novac i izgradimo to što smo zamislili. Što smo time na kraju dobili? Veću zaposlenost, nove tvornice, nove tehnologije i proizvode, veći BDP?
Franjo Čabrijan je u jednom svom komentaru rekao: „Za Rijeku, PGŽ i Hrvatsku bi bilo bolje da su investirali u Torpedo kroz nove tehnologije i nove proizvode te zaposlili 3.000 ljudi nego da su izgradili auto-cestu Rijeka-Zagreb“.
Strategija Industrije PGŽ
A ja na to dodajem da su Hrvatska i PGŽ odavno trebali donijeti Industrijsku startegiju po kojoj su 3-maj, Bimont, Vulkan , Industrooprema i sva ostala popratna industrija trebali ući u tehnološku tranziciju te su već odavno trebali zaokružiti nove tehnologije i nove proizvode koje sami prodajemo prije svega na domaćem, a onda i na stranom tržištu. Kada sami zaokružite cijeli proizvod i kada ga sami prodajete tek onda imate svijetlu budućnost.
Centri Izvrsnosti
Sveučiliste u Rijeci već odavno je trebalo osnovati Centre izvrsnosti (Centre of Excellence) za tehnologije i proizvode u koje ćemo ulagati i razvijati zajedno sa našim firmama. Ovu ideju Centara izvrsnosti koji daju fenomenalne rezultate u tranzicijskim zemljama pokušali smo svojedobno približiti Tehničkom fakultetu ali po njima Sveučiliste radi po planovima koji su izgleda Top Secret pa nikakve informacije nisu dostupne javnosti. Mislim da je vrijema da rektor Sveučilišta Prof. Lučin već jednom izađe s konkretnim planovima i objasni ih puku koji sve to lijepo plaća.
Uništavanje vlastite industrije kroz sistem javnih nabava
Do kada će Javna Uprava svojim investicijskim ciklusima favorizirati strane proizvode i zabijati nož u leđa domaćoj prerađivačkoj industriji? Predsjednik uprave Končara gosp. Bago u Jutarnjem Listu kaže:
‘Problem je dominantno u financiranju. Svi koji kupuju investicijsku opremu žele do te opreme doći što jeftinije, zato je uobičajeno da se raspisuju natječaji za financiranje i onda se tim novcem kupuju tramvaji i druga investicijska oprema. A novac daju zemlje kreditori koje propisuju uvjete za financiranje. Tako se događa da mi proizvođači koji dolazimo iz zemalja dužnika ‘slučajno’ ne zadovoljavamo te uvjete. I svaki dan nas se na neki način pokušava eliminirati s tržišta. Najbolji primjer su tramvaji. Da bi u inozemstvu mogli nuditi, prvo nam je rečeno da moramo imati jedan tramvaj u funkciji, zatim pet, pa deset tramvaja u funkciji. Kako smo mi kao novi igrač jačali, tako su nam dizali kriterije. Onda smo morali imati prijeđenih 500.000 kilometara, pa milijun kilometara da bi Helsinki dao narudžbu za tramvaje domaćoj tvrtki bez ikakvih referenci. Onda je došla kriza i sad ne možemo participirati na natječajima jer najčešće ne možemo ponuditi kredit koji bi bio i približno jednako povoljan kao i krediti koji dolaze iz zemalja kreditora, koji mogu osigurati kamatu Libor plus tri posto, ili 3,5 posto uz rok otplate i do 20 godina. Mi u Hrvatskoj nemamo mogućnosti davanja takvih kredita’.
Uzmite Marišćinu , Rijeka Gateway , kanalizacijsku mrežu pa ćete vidjeti da najveći dio investicija osim građevinskih radova dajemo strancima. Da li smo mi toliko inteligentni a Nijemci glupi ili je obrnuto?
DZS je izvjestio da je hrvatski BDP ponovo pao za 0.7% i da naša prerađivačka industrija gubi bitku.
Ako opoziciji i vladajućima još nije jasno da samo reindustrijalizacijom možemo PGŽ spasiti od demografske i socijalne katastrofe i da nam za to treba jedna sasvim druga strategija razvoja od najmanje 15 godina sa jasnim strategijskim ciljevima poput visine BDP-a, broja zaposlenih i broja stanovnika.
Ali dobro, svako živo biće griješi i to je ljudski ali do kada ćemo učiti prvo slovo abecede?
Riječki Privredni Barometar je nova kolumna portala Rijeka Danas koja će pratiti i analizirati privredna kretanja prije svega u gradu Rijeci i PGŽ. Autor tekstova je Boris Bradarić.