Potencijalni kupac Diokija, švicarski konzorcij United Energy Commodities (UEC), i azerbajdžanski MES, koji je nekoliko dana prije njih pokazao interes za Dioki, dvije su povezane tvrtke, a cijelu operaciju vodi Robert Ježić, doznaje Jutarnji list.
Konzorcij UEC sa sjedištem u Švicarskoj zapravo je manja rusko-ukrajinska trading kompanija koja trguje petrokemijskim proizvodima i već posluje u Srbiji i Slovačkoj. O njima se, kao i o azerbajdžanskom MES-u, malo zna u biznis krugovima, a u Vladi ne žele dati informacije.
Novi bi ulagač u kompaniju odmah trebao unijeti pet milijuna eura svježeg casha kako bi se radnicima isplatili dugovi za plaće, a planiraju uložiti i 15 milijuna eura u pokretanje proizvodnje.
S obzirom na to da je upravo od stečaja spašena Ingra, ministar financija Slavko Linić ne vidi zašto se uspješna priča ne bi ponovila s Diokijem koji bi se bavio uslužnom preradom. U predizbornim mjesecima, dok je drama oko Diokija bila na vrhuncu, Linić je nekoliko puta viđen na Žitnjaku, a svoje prijateljstvo s Ježićem nikada nije skrivao.
Dok ministar Linić zagovara prodaju Diokija rusko-ukrajinskom konzorciju, ministar gospodarstva Radimir Čačić bio je skloniji kompaniju poslati u stečaj, jer njega u Diokiju zanima jedino zemljište za gradnju LNG terminala.
U Vladi su svjesni da u javnosti vjerojatno ne bi bilo dobro primljeno da će se Diokija, jednog od nekoć najvećih izvoznika u Hrvatskoj, s kvalitetnim proizvodom koji se ima gdje plasirati za zapravo mali novac, domoći nepoznati trgovci s putovnicama iz “egzotičnih zemalja”.
To više što je zapravo nejasno što se zapravo prodaje, o kakvoj vrsti suradnje je riječ? I je li predmet kupoprodaje i vrijedno zemljište od 300.000 m2 predviđeno za gradnju LNG terminala na Krku? To se javnosti još nitko nije udostojio objasniti, a iz manjka informacija stvaraju se različite konstrukcije.
Kupnjom Diokija dobili bi pristup proizvodnoj bazi, što sada nemaju – dopremali bi etilen na Krk te ga prerađivali u polietilen i slali na daljnju doradu. To je posao od kojeg je Dioki sasvim dobro živio dok Ježić nije kompaniju prezadužio, iz nje isisao novac i doveo je do propasti.
Novi su partneri prije svega zainteresirani za Dinina postrojenja u Omišlju. Početkom mjeseca obišli su i zagrebačke pogone DOKI za proizvodnju ekspandiranog polistirena u Zagrebu, za etan nisu pokazali interes, ali zanimala ih je mogućnost prenamjene zagrebačke lokacije.
U kompaniji je kaotična situacija: od kraja svibnja Dioki radi bez Uprave, a dotadašnjem predsjedniku Uprave Leu Dolezilu mandat nije produljen.
