Talijanski RAI će u udarnom terminu prikazati film o egzodusu istarskih Talijana: “Meloni nema nikakve veze s tim”

Bit će emitirana uoči ‘Dana sjećanja’. Protagonistica Andrea Pennacchi: “Priče koje treba ispričati jer se tiču ​​i svijeta u kojem živimo”

Radeći ‘na terenu’, našli smo “još uvijek vrlo otvorene rane, nisam to očekivala. Još uvijek postoji potreba mnogih za odgovorima, još uvijek postoje vrlo jake podjele“. Objašnjava to redateljica Tiziana Aristarco, govoreći o TV filmu koji je režirala Ružu Istre, s, između ostalih, Andreom Pennacchijem, debitanticom Gracjelom Kicaj, Clotilde Sabatino, Costantinom Seghijem i Eugeniom Franceschinijem, koji će na Rai1 debitirati u udarnom terminu 5. veljače, neposredno prije Dana sjećanja, u spomen na žrtve fojbi i egzodusa istarskih i kvarnerskih Talijana.

Egzodus istarskih i riječkih Talijana

Priča, djelomično temeljena na romanu ‘Tko se boji crnog čovjeka?’ Grazielle Fiorentin (Corbaccio) obrađuje temu kroz obiteljsku dramu Istrana Braica, suočenih sa sve većim opasnostima nakon primirja ’43. u Italiji, između njemačkih vojnika koji se pokušavaju reorganizirati u Republici Salò i trupa maršala Tita u namjeri da Istru pripoji Jugoslaviji, odlučuju napustiti domovinu i potražiti utočište u Furlaniji.

“Izgradnja novog narativa”

“To je još jedna etapa u nizu priča koje želimo ispričati o našoj zemlji u ime zajedničkog sjećanja, i zato što vidimo kako se određene tragedije ponavljaju i danas – objašnjava na konferenciji za novinare direktorica Rai Fictiona Maria Pia Ammirati, koja oštro odbacuje “ideju da je TV film odraz takozvanog TeleMelonija (posprdni naziv koji talijanska oporba koristi za talijansku televiziju otkad je Giorgia Meloni postala premijerka op.a.) – isključujem ideju da je postojala misao iza konstrukcije novog narativa. Mi smo počeli pričati priču pred tri godine”. “Važno je ispričati i dijelove povijesti koji nisu još dovoljno ispričani. Pričajmo o svima, prestanimo samo o jednoj strani, bogatstvo ove zemlje su priče, trebamo ih obznaniti”.

Ruža Istre, u koprodukciji Rai Fictiona, Publispeija i Venicefilma (koji je već snimio Crvenu zemlju Maximiliana Hernanda Bruna, ovdje koscenarista s Angelom Petrellom i koproducenta, na temu fojbi), stvara veliku priču na način “koji je namjerno čini dostupnom najširoj mogućoj publici, onom popularnog romana”, dodaje Ammirati.

Egzodus obitelji Braico

Tako pratimo egzodus obitelji Braico, odmah na početku obilježen sudbinom najstarijeg sina Nicolòa. Glava obitelji Antonio, liječnik (Pennacchi), vodi svoju ženu i dvoje djece, 18-godišnju Maddalenu, talentiranu slikaricu i svog najmlađeg sina Saula, najprije u Furlaniju, potom u Veneto, usred nesnalaženja, predrasuda, ekonomske poteškoće i novih početaka. Putovanje na kojem Maddalena (Kicaj) upoznaje Lea (Franceschini), također mladog slikara, koji je potiče da vjeruje u svoj talent: put je to koji je dovodi u sukob s ocem.

“Egzodus je uključio 350 tisuća ljudi koji su tijekom šest, sedam, osam godina morali napustiti svoje domove i posjede kako bi ostali Talijani”, prisjeća se Alessandro Centenaro, koproducent Venice Filma. To je “važan film na kojem smo radili s velikom ljubavlju i strašću – dodaje Verdiana Bixio, koproducentica za Publispei – Postoji značajan produkcijski napor i možete vidjeti nevjerojatnu količinu furlanskog teritorija, s oko osamdeset lokacija”.

“Povijest se ponavlja”

U ulozi protagonistice je debitantica Graciela Kicai, Albanka koja od malih nogu živi u Italiji, danas studentica Brera akademije: „U Italiju sam došla kao vrlo mlada i nikada nisam doživjela maltretiranje ili bila marginalizirana kao što se događa Maddaleni”, objašnjava. Međutim, film je “tema koju svakodnevno nalazimo u vijestima, od Ukrajine do Bliskog istoka, svi vidimo kako se povijest ponavlja”

S njom se slaže i Andrea Pennacchi: “Pamćenje koje imate i koje vodi vaše djelovanje u sadašnjosti razlikuje se od povijesti koju vas uče u školi – naglašava glumac – to govorim kao sin i unuk partizana. Sada u svijetu vidimo neuspjeh sjećanja koja nisu uspjela uspostaviti dijalog jedno s drugim. To su priče koje treba ispričati jer se također tiču ​​svijeta u kojem sada živimo.”