Trick or treat definitivno je najslikovitiji aspekt američke verzije Noći vještica. Evo značenja ovog zabavnog običaja
Skoro u cijelom svijetu je 31. listopada vrlo lako vidjeti rojeve djece odjevene u duhove i vampire kako kucaju na vrata svojih susjeda da bi veselo tražili „šala ili poslastica?“, čuveni američki “trick or treat”.
Cijela dječja pjesmica koju djeca recitiraju tražeći slatkiše po kućama je “Trick or Treat, Treat or Trick, Give me something good to eat!” , ili “Trick or Treat, Trick or Treat, Daj mi nešto dobro za pojesti!”. Općenito, u svim se obiteljima priprema određena zaliha kolača, slatkiša i raznih grickalica koje se daju djeci duhovima u zamjenu za njihovu dobronamjernost; a djeca svoj najgori repertoar trikova upućuju nesretnicima koji se nađu bez tih poslastica, na primjer kante za smeće ispražnjene po vrtu, iskopane rupe, jaja bačena na ulazna vrata ili prazne kante zavezane za ispušnu cijev vašeg automobila.
Ali koje je podrijetlo ovog običaja? Prema nekima, potječe iz irske tradicije prema kojoj su mnogi ljudi išli uokolo tražeći ponude, novac i hranu za pripremu proslave “St. Columb Kill”. Međutim, prema drugima, porijeklo bi bilo kršćansko, upućujući na praksu koja je bila u modi u 9. stoljeću nove ere zvano “souling”, tj. “prošnja za dušu”. Proizlazi iz činjenice da su 1. studenog, na blagdan Svih svetih, prvi kršćani lutali selima tražeći “dušni kolač”, slatki pravokutni kolač napravljen od tijesta i ukrašen s grožđicama i ribizlima.
Za svaki primljeni slatkiš obećavali su molitvu za umrle rođake darovatelja. Vjerovali su da umrli prije ulaska u Raj određeno vrijeme ostaju u čistilištu te da molitve stranaca, osim onih rodbine, mogu skratiti njihov boravak na ovom mjestu. Drugi su pak, opet pozivajući se na keltsku tradiciju, smatrali da je ponuda slatkiša način da se dodvore vilama koje bi inače organizirale loše šale. U keltskoj tradiciji ljudi su vile često smatrali opasnim neprijateljima te su negodovali što s njima moraju dijeliti svoju zemlju.
